Postoje dva prevladavajuća gledišta o svjetskom financijskom sustavu. Prvo, koje uglavnom zastupaju čelnici vodećih svjetskih banaka i njihovi saveznici jest da je sustav sigurniji nego ikada prije. Prema ovom stajalištu, zbivanja koja su dovela do globalne financijske krize koja je eruptirala 2008. ne mogu se ponoviti jer je proces reforme uspješno proveden.

Prelijevanje problema
Za razliku od njih, rastuća skupina trenutnih i bivših dužnosnika i dalje izražava zabrinutost glede postojećih i potencijalnih budućih rizika u Sjedinjenim Američkim Državama, Europi, ali i ostatku svijeta. Američki ministar financija Jack Lew u nedavnom svjedočenju pred američkim Kongresom iskazao je upravo takav argument u kontekstu objašnjenja zašto bi Vijeću za nadzor financijske stabilnosti (Financial Stability Oversight Council, FSOC) trebalo dozvoliti razmatranje predstavljaju li pojedini poslovni subjekti odnosno djelatnosti rizik za cijeli sustav. Iznenađujući novi glas priključio se ovoj skupini. Riječ je o Kari Stein, članici Komisije za burze i vrijednosnice (SEC).

Naime, Stein je u lipnju održala govor koji je odjeknuo u javnosti, a u kojemu je ustvrdila kako sustavni rizici moraju postati primarna odgovornost regulatora financijskog tržišta. Sustavni rizici odnose se na probleme koje se prelijevaju na raznorazne oblike poslovnih subjekata i tržišta, nerijetko na neočekivane načine, a katkad i vrlo brzo. Možda i najistaknutiji primjer iz 2008. jest način na koji je propast investicijske banke Lehman Brothers zaprijetila krahom osiguravajuće kuće AIG te istodobno uzrokovala jaki pritisak na uzajamne fondove monetarnog tržišta. Jeremy Stein (koji nije ni u kakvom rodu s Karom Stein), sve donedavna guverner američkog Sustava saveznih rezervi, ukazao je kako je prisilna "hitna rasprodaja" imovine jedan od glavnih načina prijenosa rizika. Naime, kada uslijed takve rasprodaje cijene padnu, to često negativno utječe na solventnost poduzeća, čak i ako im je vrijednost jamstvene imovine ostala nepromijenjena.

Bankarski regulatori počinju ozbiljnije shvaćati ove probleme, što je hvalevrijedna promjena u odnosu na 1990-te i rane 200-te godine, kada je američka Banka saveznih rezervi bila među glavnim pokroviteljima nesputane financijske inovativnosti bez prikladnog razmatranja sustavnih rizika. Međutim, i regulatori burza i vrijednosnica trebali bi početi razmišljati na sličan način, a Kara Stein priželjkuje da krenu upravo u tom smjeru. Primjerice, SEC je dosada razmišljao o prikladnom poslovnom kapitalu u reguliranom poslovanju prvenstveno kao iznosu potrebnom za pripomoć u naknadi klijenta u slučaju propasti pojedinog poslovnog subjekta. No bilo bi puno bolje, ukazuje Stein, razmišljati o poslovnom kapitalu iz sustavne perspektive, odnosno koliko apsorpcije gubitka je potrebno za sprječavanje nekog oblika prelijevanja krize povjerenja. 

Kada tržišta presušuju
Isto tako, regulatori bi trebali početi razmišljati o tome kako i kada struktura određene financijske transakcije stvara potencijalni sustavni rizik. Primjerice, kratkoročno financiranje tržišta uključuje navodno sigurno poslovanje zaduživanja kao jamstva u pogledu vrijednosnica pogodnih za trgovanje, što je jedan od primarnih načina kako se brokerske tvrtke financiraju. Nažalost, kako smo otkrili za vrijeme financijske krize, takva tržišta postaju manje likvidna ili čak u potpunosti presušuju kada zajmodavci počnu strahovati od nepredviđenih problema ili sa zajmoprimcima ili s imovinom koju isti podnose kao jamstvo. Sustavni rizici u ovom slučaju ne počivaju nužno u zasebnim tvrtkama. Problem je u načinu na koji pojedina tržišta posluju. Stein ima vrlo detaljne i uvjerljive zamisli o tome kako ovo poslovanje učiniti manje rizičnim po sustav u cjelini.

Ne mare za cijene
Međutim, općenito govoreći, njezina glavna ideja jest da FSOC mora biti osposobljen raditi svoj posao, a to je tražiti sve vrste potencijalnih sustavnih rizika i izvoditi njihovu procjenu. Navedeno se mora obavljati kao tehničko pitanje, a ne u sklopu političkog procesa.Nisu svi u SEC-u razumni poput Stein. I između raznih regulatora u SAD-u pojavile su se napetosti i neslaganja, a neupitno je da nam je potrebna i bolja koordinacija onkraj državnih granica, napose s Europom. No prava opasnost počiva u činjenici da se moćni lobiji koji djeluju kroz pojedine članove Kongresa svim silama bore protiv FSOC-a i proširenja njegovih ovlasti.Naravno da nitko ne voli biti pod povećalom. A svi u industriji upravljanja kapitalom boje se da će doći pod povećalo Banke saveznih rezervi, što se događa odluči li FSOC da je određeni poslovni subjekt od sustavne važnosti. Sama narav gospodarskih događaja na koje ne možemo utjecati znači da financijske tvrtke ne mare za cijenu i troškove koje možda nameću ostalima. I veliki i mali poslovni subjekti sposobni su uzrokovati vrlo širok raspon prednosti i nedostataka za ostale, koje moramo pažljivo i racionalno proučiti, baš kao što preporučuje Stein.

Opiranje i odgovornost
A opet, iako je procjena sustavnih rizika tehnička stvar, u konačnici se postavlja i neizbježno političko pitanje. FSOC može otkriti iz kojeg kutka prijete rizici, no hoće li mu biti omogućeno da obavlja svoj posao? Ako ne, kada izbije sljedeća kriza oni koji su se opirali nesputanom radu FSOC-a snosit će najveći dio odgovornosti.

© Project Syndicate, 2014.

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti