Nema načina da se postojeći Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu održi na snazi jer ako ga izvan snage ne stavi Ustavni sud u povodu ustavne tužbe koju je podnio HUP, to će sigurno učiniti Europska unija! Tako procjenjuje predsjednik GIU-a za pakiranje i zaštitu okoliša Damir Brlek koji u prilog neodrživosti toga podzakonskog propisa kao ključan argument navodi upravo nevjerojatnu okolnost da sustav koji se sada počeo u Hrvatskoj graditi na temelju navedenog pravilnika, a koji je suprotan prijedlozima gospodarstva i HUP-a, odlikuje državno gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom pri čemu su golema ovlaštenja koncentrirana u rukama državne administracije što, pak, ne poznaje nijedna zemlja EU.
“Ni u jednoj zemlji EU ne postoji model u kojem država sve radi – sklapa ugovore, određuje naknade, skuplja novac i bavi se biznisom. Amabalažni otpad i prerada u sirovine u sferi su gospodarske djelatnosti koja znači biznis koji država ne može raditi”, izričit je Brlek.

Monopoliziranje biznisa
I u HUP-u potvrđuju Brlekovo stajalište koje razotkriva poslovnoj zajednici neprihvaljiv pokušaj monopolizacije biznisa gospodarenja otpadom u rukama države (kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost). To je navodno u suprotnosti s europskom praskom u kojoj se gospodarenje otpadam tretira kao gospodarska grana u kojoj su uključeni interesi različitih privrednih subjekti, od proizvođača, trgovaca, skupljača i prerađivača dok tamošnje državne administracije dogovaraju s tim subjektima ciljeve po kojima se u određenim rokovima reciklira određena količina otpada i nadziru kako ih gospodarstvo provodi. Izrečene optužbe na račun Vlade da se opredijelila za sustav koji ne poznaje nijedna zemlja EU, podržavaju i sugovornoci Poslovnog dnevnika iz HUP-a koji objašnjavaju da sve zemlje EU grade vlastite sustave zbrinjavanja otpada isključivo u dogovoru s gospodarstvom, koje je zaduženo da realizira postavljene ciljeve, a administativni aparat ih u tome isključivo nadzire. Po tome ispada, kako kažu, da je Vlada pokazala da je ne zanima Europska direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu 94./62. Iako svaka zemlja ima pravo birati svoj model zbrinjavanja ambalaže i plaćanja naknada, sve zemlje pomiču težište u odlučivanju s državne administracije na gospodastvo kako bi ono u suradnji s državom dogovorilo najbezbolniji sustav koji će zadovoljiti kriterije te direktive.
“Pravilnikom o amabaži i ambalažnom otpadu provodi se diskriminacija proizvođača jer se, primjerice, različito tretiraju vrste i sadržaj ambalaže koji plasiraju na tržište. Propis je diskriminirajući i u odnosu na trgovace jer stimulira potrošače da idu isključivo u velike trgovačke lance što ugrožava male poduzetnike. Pravilnik vrijeđa i sistemska rješenja o slobodi protoka roba i usluga koji izražava direktiva EU 54/92 koja je lani dopunjena”, tvrdi direktorica Eko-Ozre, Dragica Bagarić koja predstavlja udrugu gospodarstvenika koji “pokrivaju” 90 posto ambalažnog otpada.
“Hrvatski model koji je izražen spornim Pravilnikom ne može se prepoznati ni u jednoj državi u Europi. Država nigdje ne gospodari ambalažnim otpadom i ne raspolaže sa sredstvima, nego se tom gospdarskom djelatnošću bave isključivo obveznici koji su i navedeni Pravilnikom.

Država vlasnik
Naša se država sada dovodi u funkciju da je, osim u dijelu povratne ambalaže, vlasnik svoga tog skupljenog otpada i da određuje sve što je u svezi s tim otpadom. Model koji predlaže hrvatsko gospodarstvo i HUP, a koji se temelji na razvoju postojećeg sustava u dogovoru s lokalnom upravom i komunalnim poduzećima, ima uzor u slovenskom i češkom modelu, gdje su lani čak imali i prebačaj planova”, objašnjava Bagarić.
Unatoč tomu što je model koji zagovora hrvatsko gospodarstvo prepoznat u EU (uspješno ga primjenjuje i nama najsličnija Slovenija), a i financijski je jefiniji model, prema stajalištima naših sugovornika Vlada se iz nepoznatih razloga odlučila za model koji ne samo da ne postoji u EU nego obveznici plaćanja naknade smatraju da Vladin sustav odlikuju krajnje netransparentan tok novca, nemogućnost da uplatitelji obveza kontroliraju utrošak i uspoređuju ga s količinom sakupljene i uporabljene ambalaže.

Golema ovlaštenja
U rukama države koncentirana su, kako navode, golema ovlaštenja kojima administracija određuje iznose, odobrava i subvencionira prodavatelje, ovlaštena komunalna poduzeća i centralna skladišta, propisuje i odobrava koncesije ovlaštenim komunalnim poduzećima, centralnim skladištima i reciklažerima, određuje način označavanja ambalaže i otkupnu cijenu ambalažnog otpada, pa je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost praktički postao vlasnik skupljene ambalaže. Stoga će određivati cijenu po kojoj obrađivači moraju otkupiti taj otpad. Sustav koji financijski počiva na razlici uplaćenih i vraćenih pologa nadmašio je, kako kažu, čak i polog za ambalažu koji postoji u skandinavskim zemljama gdje taj novac isključivo kruži u trokutu koji čine proizvođač, trgovac i potrošač.

Neosnovano povećanje cijena

ZAGREB – Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva reagiralo je jučer na odluke proizvođača o povećanju cijena tvrdnjom da je riječ o neosnovanom, neutemeljenom i neprimjerenom postupku. Eventualno povećanje cijene može se odnositi samo na uključivanje naknade zbrinjavanja u iznosu od 0,114 kn po jedinici ambalaže stavljene u promet u cijenu proizvoda i dalje tvrde u Ministarstvu.
Iz Ministarstva su jučer izvijestili da imaju dopis koji su HUP i Gospodarsko interesno udruženje proizvođača pića Hrvatske 5. siječnja 2006. godine uputili svim proizvođačima kojim ih poziva na neplaćanje već primljenih računa za 12. mjesec 2005. godine i podizanje cijena prema svim naknadama propisanim Pravilnikom. Takav postupak HUP-a ministarstvo nije posebno komentiralo, ali se ističe da se prema važećem pravilniku o ambalažnom otpadu povratna naknada vraća proizvođačima. (Mi. K.)

Zagreb: Povrat na dva mjesta

ZAGREB – Iako Zagreb ima više 800 tisuća stanovnika, plastična ambalaža se može ostaviti samo na dva mjesta, dok trgovine ne počnu s njenim otkupom. Skupljanje je preuzela samo tvrtka Unijapapir, dok se jedna od najvećih komunalnih tvrtki Čistoća nije uključila u projekt. “Nemamo mjesta i dogovorili smo se s Unijapapirom da oni preuzmu otkup u ovom prijelaznom razdoblju. Mi i dalje skupljama ambalažu iz naših kontejnera, ali se ona prepolovila početkom otkupa. Izvade nam cijelu vreću i odnesu na otkup” kaže direktor Čistoće Joso Bićanić. (I. P.)

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

PRIMOPREDAJA

Dostava kakvu poznajemo ubrzano se mijenja: DHL je već krenuo

Veće cijene kod dobavljača pića

ZAGREB – Hipermarketi Coop promjenu cjenika koja je uslijedila primjenom Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu dobili su od gotovo svih dobavljača pića, a zaprimljena povećanja cijena primijenit će i provesti kroz svoj sustav u najkraćem mogućem roku, objavili su iz tog trgovačkog lanca.
Iz trgovačkog lanca Getro izvijestili su kako će se pridržavati naputka Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva po kojem se primjena Pravilnika o zbrinjavanju ambalažnog otpada za trgovačke lance odgađa za 1. veljače. U Getrou napominju kako za sada ne bilježe poskupljenja proizvoda u svojim centrima. Koprivnička Podravka odgovara da “zasad još uvijek razmatraju novonastale okolnosti i rade izračune kako bi maksimalno zaštitili interese potrošača i proizvođača”. (H)

Banac: Cijene nisu smjele rasti

ZAGREB – Bivši ministar zaštite okoliša Ivo Banac u prošlom je mandatu, potkraj 2003. godine, također bio pripremio Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, koji je u gospodarskim krugovima bio hvaljen, međutim, nikada nije zaživio. HDZ-ova vlast izradila je novi i pustila ga u primjenu, nakon čega je uslijedila bura nezadovoljstva iz gospodarstva, ali i među potrošačima jer je trošak opet pao na njih.
“Čini mi se da je reakcija gospodarstva u ovom trenutku potpuno neprimjerena i nisu smjeli podignuti cijene svojih proizvoda”, kaže Banac. Mora se poduzeti baš sve da se regulira i zbrine taj grozan otpad kojeg proizvodi sama industrija i jasno je da će to puno stajati, a pitanje je kako će se ta cijena podijeliti između građana, industrije i države. (S. B.)