Na 19. katu Agrokorova tornja u Zagrebu napokon mogu otvoriti šampanjac koji se hladi točno godinu i 12 dana.

Naime, 14. lipnja 2013. Agrokor je u Ljubljani potpisao ugovor o kupoprodaji 53% dionica Mercatora s vlasničkim konzorcijem 12 prodavatelja. Dogovor se činio win-win situacijom, pa je malo tko očekivao da će se realizacija posla toliko otegnuti. Na ovim prostorima iracionalne odluke nisu novost, pogotovo ako dolaze od političkog establišmenta. Iako slovenska država nema izravne udjele u Mercatoru, tamošnja vlada preko dviju banaka i Pivovarne Laško ipak kontrolira 30% dionica trgovačkog lanca, pa je najveća opasnost za blokadu cijelog aranžmana prijetila s te strane. Jučerašnjom objavom ključnih Mercatorovih dioničara na Ljubljanskoj burzi ipak je prevladala poslovna logika po kojoj je ovo jedini spas za posrnuli Mercator.

Agrokor je pak spajanjem sa slovenskim trgovačkim lancem napravio dugo iščekivani iskorak, bez kojeg bi teško u budućnosti mogao ostvarivati stope rasta dovoljne da servisira svoje obveze. Spajanjem maloprodajnih mreža Konzuma i Mercatora stvara se kompanija sa 60 tisuća zaposlenih, s mrežom od 3500 trgovina u devet država, a procijenjeni prihodi iznosit će oko 7 milijardi eura – najveća maloprodajna kompanija u centralnoj i istočnoj Europi. Svjesni su toga i u Sloveniji. Pristali su na Agrokorovu ponudu unatoč pritiscima raznih demagoških grupa s parcijalnim interesima. Pristali su jer su svjesni da su politikantskim igrama doveli svoju nekad najbolju kompaniju u situaciju u kojoj može birati između Agrokora i propasti.