Tomislav Ljutić dok je bio član Uprave najveće hrvatske konditorske industrije – Kraša vrlo često je od kraja 2010. do svibnja 2012. godine putovao u trokutu Srbija – Poljska – Nizozemska.

Mnoga od tih putovanja nisu bila na tragu aktivnosti kojima bi, s obzirom da je u Upravi bio zadužen za poslove marketinga i prodaje, dodatno osnažio izvoz Kraša već je Ljutiću, kazali su nam ovih dana u Krašu, u fokusu možda bio i osobni interes. Međutim, iznose, tek su u drugoj polovici svibnja 2012. otkrili tajnu pozadine Ljutićevih čestih izbivanja iz zagrebačkog ureda. Koristeći Kraševu infrastrukturu i novac, i to posebice tijekom prvog polugodišta 2012., sumnjaju u Krašu, Ljutić je – premda još uvijek član Uprave te tvrtke – istodobno pripremao teren za pokretanje svog privatnog biznisa, istovjetnog djelatnosti Kraša. U Nizozemskoj je s tvrtkom Cake concept dogovarao nabavu postrojenja, u Poljskoj pregovarao o uvozu, a u Beogradu je 14. svibnja 2012. na Prvom osnovnom sudu završio aktivnosti na osnivanju vlastite konditorske tvrtke.

U bazi podataka srbijanske Agencije za privredne registre stoji da je tvrtki imena "Happy & Fancy sweets d.o.o. Beograd-Zvezdara" Ljutić kao osnivač i direktor sjedište registrirao u privatnom stanu na adresi Mraovića sokače 2/12, položivši za temeljni kapital samo 100 srpskih dinara.Iako je prošli petak na press-konferenciji, gdje je pristup dopustio samo pomno biranim novinarima, Ljutić ustvrdio da je tvrtku u Beogradu osnovao tek "kako bi mogao plaćati istraživanja i račune da bi pokrenuo svoju firmu i ta tvrtka nije aktivna i otvaranje nema veze s nikakvim porezima već samo zato da može započeti nešto bez da se to u Hrvatskoj sazna," Ljutić zapravo nije govorio istinu. Naime, baza podataka Agencije za privredne registre Srbije otkriva da je Ljutićev "Happy & Fancy sweets" još uvijek aktivan te da je u financijskim izvješćima za dvije prošle godine iskazao samo po dva podatka.

Tako je u 2012. na poziciji aktiva prikazao iznos od 1,27 milijuna srpskih dinara i gubitak 12 tisuća dok je za 2013. aktiva vrijedila 1,95 milijuna, a gubitak narastao na 1,57 milijuna srpskih dinara. Novinarima je Ljutić nadalje ustvrdio da je "iz Kraša otišao kad je osjetio nerazumijevanje za svoje ideje i kad se tvrtka počela baviti poslovima koji joj nisu temeljna djelatnost", dok u Krašu navode da ga Nadzorni odbor 22.5.2012. jednostavno nije ponovno imenovao na funkciju člana Uprave. Od 01.07.2012. godine, nakon iskorištenog godišnjeg odmora više nije zaposlen u Krašu. Kraš pripada malobrojnoj skupini od samo nekoliko hrvatskih tvrtki koje već treće desetljeće svjedoče da radničko dioničarstvo može biti uspješno. Je li radi toga nekima "trn u oku"? Ili ga, zbog činjenice što ima jake brendove i asortiman visoke kakvoće te izvozi više od polovice proizvodnje na međunarodna tržišta, pojedini poduzetnici "nišane" kao metu za preuzimanje radi jačanja svoga portfelja? Proteklih su mjeseci naime, u sjedište tvrtke stigle neke dosta znakovite ponude za preuzimanje Kraša, no dioničari, navodno, ne žele trgovati.

Takva odluka apsolutno im je neprihvatljiva. Stoga se otvara dvojba je li Ljutić doista samo ambiciozni solist  i/ili ipak isturena poluga iza koje stoje neke moćnije adrese iz domaćih političko-gospodarskih krugova? Možda i inozemnih, budući da je bivši predsjednik uprave Hypo banke u Hrvatskoj Karl Heinz Truskaller pozajmio Ljutiću za njegov hrvatski projekt, tvrtku Mali biskviti 1,3 milijuna kuna i temeljem toga stavio hipoteku na stan. U Krašu međutim, o svim ovim detaljima ne žele govoriti. Ističu kako su pripravni poduzeti sve potrebne i poslovne aktivnosti i pravne radnje da zaštite kompaniju. Provjerom u registar Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo do kraja prošlog tjedna još uvijek nije bio zaštićen brend Minky Monkey. Iz Kraša izrijekom opovrgavaju i spletkarenja i nezakonitosti oko dobivanja podataka iz Ljutićeva biznis plana na osnovu kojeg je on tražio kredit kod Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Tek kratko kažu – kako su im određene informacije dali dugogodišnji poslovni partneri koje je Ljutić pokušavao pridobiti da mu sufinanciraju projekt, no njihova imena u Krašu ne žele otkriti.

Naglašavaju i kako su ne samo unutar kompanije već i sa svim poslovnim partnerima uvijek njegovali povjerenje te su na tim temeljima i dobili upozorenje o neprofesionalnom postupanju bivšeg člana Uprave Tomislava Ljutića. Podsjećaju da je na bivšoj poziciji imao pristup svim informacijama od strateškog značaja za tvrtku. U dokumentu o postupanju po kreditnom zahtjevu za Ljutićevu tvrtku Mali biskviti (sa 20 tisuća kuna temeljnog kapitala osnovao ju je u Zagrebu u ožujku 2013. da bi u svibnju zatražio 20 milijuna kredita i u srpnju dobio odluku o uvjetnom odobrenju), a koji Poslovni dnevnik ima u posjedu, može se pročitati kako bi glavni kupac Ljutićeve tvrtke trebao biti – Agrokor. Agrokor je, navodno, planirao plasirati Ljutićeve proizvode na police svih svojih sadašnjih, a uskoro i Mercatorovih trgovina kako u Hrvatskoj tako i regiji, te preuzeti čak 50 posto od 560 tona iz cjelogodišnje proizvodnje. Distribuciju je pak, zajamčio je Ljutić bankarima, ugovorio s nekoliko tvrtki, a na listi su navedene: Alca, AWT, Orbico, Voli trade, Elcos i Alba.