Kad god se u nekom izvješću ili skupu propituje tečajna politika u Hrvatskoj, najčešće se dogodi da to zasjeni druga pitanja. To se dogodilo i u slučaju najnovijeg izvješća Međunarodnog monetarnog fonda, mada se ni ovaj put MMF-ovci nisu baš postavili jako rezolutno, kako u pogledu (precijenjenosti) tečaja tako ni u pogledu (optimalnosti) međunarodnih pričuva. No, u tom izvješću ništa manje nije zanimljivo ni njegovo viđenje politika Vlade i poželjne fiskalne prilagobe, i u smislu dinamike i strukture. Ukratko, u izvješću i ističu kako, primjerice, Institut za javne financije ili pak Hrvatska udruga poslodavaca, smatraju da je “rebalansom proračuna za 2014. propuštena prilika da se smanji rasipna potrošnja”, dok Fond više dijeli stav Vlade oko naglaska na prilagodbu kroz prihodnu stranu, barem za ovu godinu. No, istodobno za razmatranje (valjda za 2015. i 2016.)  predlažu i niz mjera povrh onih već uključenih u planirani rebalans proračuna, a čiji fiskalni učinak procjenjuju na čak 6,5 posto BDP-a ili više od 20 milijardi kuna!

“Potreba za fiskalnom prilagodbom u Hrvatskoj je velika; potrebno je gotovo tri posto BDP-a kako bi se javni dug sveo na održivu silaznu putanju i nekih 5 posto BDP-a za uspostavljanje proračunske ravnoteže”, objašnjavaju analitičari MMF-a. A budući da prilagodba počinje u okruženju pada privatne potražnje, od iznimne važnosti smatraju “adekvatan slijed prilagodbe”. Kratkoročno to, kažu,  znači fokus na prihode, tj. mjere s manjim multiplikatorom u smislu rasta gospodarske aktivnosti.

Neke od mjera na prihodnoj strani Vlada je već najavila kao dio svojih planova. to su, primjerice, ponovno uvođenje poreza na reinvestiranu dobit, uvođenje novog poreza na kamate na štednju te obuhvatan porez na imovinu utemeljen na vrijednosti imovine. Uz to, predlažu širenje osnovice poreza na dohodak, uključujući i oporezivanje dohotka na temelju ugovora po istoj stopi kao i normalne plaće.

Ono što u Vladi zasad nisu dali naslutiti da im je na umu, a MMF nudi kao prijedlog dodatnih mjera, jest povećanje međustope PDV-a bliže standardnoj, odnosno sa 13 posto na 15 posto. Međutim, politički se još teže izvedivim, barem ako je suditi prema dosadašnjem iskustvu, čini prijedlog o racionalizaciji tekuće potrošnje u dijelu izdataka za plaće, odnosno reforme javne/lokalne uprave. Prema MMF-u, svođenje mase plaća na prosjek usporedivih zemalja moglo bi donijeti do dva posto BDP-a uštede ili do čak 6,6 milijardi kuna. To zvuči veoma ambiciozno, gotovo nadobudno.