Tomislav Bertović dugogodišnji je zaposlenik hrvatskog McDonald'sa još od 1999. godine, a u zadnje vrijeme radi kao voditelj njihova restorana u zagrebačkoj Arena centru. No, ono što ga razlikuje od većine njegovih kolega je da je on zadnjih godina osoba s invaliditetom.

Naime, Bertović je 2008. godine obolio od zloćudnog tumora testisa te je prilikom zračenja pretrpio oštećenje živaca leđne moždine, što je rezultiralo otežanim kretanjem. U početku se služio štakama, no zadnje dvije godine je u kolicima. Usprkos svojem invaliditetu, Tomislav je i aktivni član niza kulturnih i sportskih klubova.

Vi ste isti posao radili i prije oboljenja – da li sada možete obavljati isti opseg posla ili ste se i vi i poslodavac morali prilagoditi?
Kao upravitelj restorana morao sam dio operativnih zaduženja unutar samog restorana prenijeti na kolege, ujedno vodeći računa i o njihovom daljnjem razvoju u segmentu poslovanja u kojem do tada nisu stjecali iskustvo. S druge strane meni je to omogućilo da se veći dio vremena usredotočim na organizaciju i unapređenje poslovnih procesa, analitičko praćenje svih segmenata poslovanja te bržu i neposredniju reakciju na potencijalne probleme. Dodatna prilagodba bila je u tome da sam svoj ured preselio unutar samog područja lobbyja restorana, kako bih bio mobilniji i imao bolji uvid i nadzor.

Kako ste vi vidjeli svoju daljnju karijeru kad ste oboljeli?
Moj primarni fokus bio je na rješavanju zdravstvenih problema, ali kroz cijelo to razdoblje u meni je gorio optimizam da ću se vratiti na posao te biti još bolji u obavljanju svojih zaduženja. Imao sam jasnu viziju što želim postići, i puno vremena posvećivao promišljanju sredstava i metoda koje će me i odvesti do cilja. Nije bilo lako, ali uz podršku prvenstveno obitelji te kolega iz tvrtke, taj cilj je ostvaren.

Da li vam vaš invaliditet smeta u odnosu s vašim kolegama – podređenima i nadređenima – u smislu da vas sažalijevaju ili pak doživljavaju kao manje vrijednog?
Apsolutno ne. Kada me ljudi tek upoznaju, u početku katkad osjetim malu zadršku, ali u komunikaciji se sve te barijere vrlo brzo prebrode te sa svim kolegama – podređenim i nadređenim – imam vrlo pozitivan, profesionalan pa i prijateljski odnos. Radimo ozbiljan posao i svi nosimo dio odgovornosti te nemamo vremena niti za sažalijevanje niti za podcjenjivanje. Baš suprotno, tvrtka McDonald's Hrvatska usmjerena je na nagrađivanje truda i dobrih rezultata te sam na temelju toga i ja proglašen najboljim upraviteljem restorana za 2013. godinu.Kao nagradu dobio sam vrlo korisno putovanje na konvenciju McDonald'sa Njemačke, početkom ove godine u Dubaiju, te novu priliku da sa kolegama sa stranih tržišta razmijenim iskustva i metode rada. No moj uspjeh je zapravo uspjeh cijelog tima iz mog restorana jer kao što je Ray Krock govorio: "Nitko od nas nije dobar pojedinačno, koliko smo dobri kao tim."

Smatrate li da je osobama s invaliditetom lakše funkcionirati u velikim sustavima poput McDonald's-a nego u nekoj manjoj tvrtki?
Iako nisam radio u manjem sustavu, vjerujem da je to ipak teže. McDonald's kao korporacija svojim zaposlenicima pruža logističku i edukativnu potporu u svim segmentima poslovanja, što nam omogućuje fokusiranje na vlastiti segment posla i njegovo uspješno obavljanje. Osim toga, McDonald's ima iznimno naprednu politiku društvene odgovornosti, kako eksterno prema zajednicama u kojima posluje, tako i interno prema svojim zaposlenicima. Biti dio sustava koji dugoročno njeguje stav o dobrobiti svojih ljudskih resursa, stav koji je globalno ukorijenjen kao sastavni dio McDonald'sove tradicije i vrijednosti koje tvrtka uistinu živi, veoma je dragocjeno, pogotovo u današnjim uvjetima koje nameće tržište rada. Vjerujem kako se to snažno odnosi na osobe teže pokretljivosti, ali zapravo i na sve ostale.

Integracija

Da li je u Hrvatskoj dovoljno razvijena svijest o osobama s invaliditetom u poslovnom okruženju?

Smatram da je tvrtka u kojoj radim svijetao primjer, ali da cjelokupno poslovno okruženje na našem tržištu nije toliko pozitivno te postoji još puno prostora za poboljšanje ozračja spram osoba teže pokretljivosti. Iz vlastitog iskustva naglašavam kako integracija u svakodnevni život i rad osobama teže pokretljivosti predstavlja najbolju terapiju te je uz obitelj uloga poslovnog sektora često od ključnog značaja za kvalitetu njihovog života. Srećom, meni moja tvrtka i moj posao pružaju osjećaj aktivnog sudionika i kreatora svakodnevnih zbivanja, a ne tereta društvu i okolini.

Bihevioralni laboratorij

Ova tvrtka koristi inovativan alat za zapošljavanje i razvoj zaposlenika

Razvojna strategija

Nova faza elektrifikacije i inteligentne vožnje usmjerena je na europske ceste