Nakon što je u ponedjeljak plasirana priča o spornoj procjeni zemljišta Spačve u predstečaju zaredale su oklade hoće li premijer Zoran Milanović ministra financija Slavka Linića smijeniti prije ili poslije europarlamentarnih izbora.

Šef Vlade dvojbe je razriješio i prije negoli su se mnogi nadali; već u utorak je obznanio političku odluku da smjenuje najjačega ministra u Vladi i za novog ministra financija imenuje dosadašnjeg mu zamjenika Borisa Lalovca. Dok slučaj zbog kojega je pao Linić neki smatraju banalnom i prozirnom izlikom pa ga već i nazivaju 'Polančecovim poučkom', izbor čovjeka koji je protekle gotovo dvije i pol godine uključen u sve ključne aktivnosti Linićeva resora u postojećoj situaciji mnogi ocjenjuju najprirodnijim. Tog su stava mahom i oni koji smatraju da bi u nekoj politički mirnodopskijoj situaciji on teško bio baš najuži izbor za to mjesto.Situacija je, naime, takva da je uhodavanje nekoga izvan sustava, pa bilo to i iz drugih ministarstava, za ovu vladu nepriuštiv luksuz. Kad su pak posrijedi nestranački stručnjaci, o čemu se također (ne posve bez osnove) spekuliralo u kontekstu Milanovićeve potrage za kadrovskim rješenjem za ipak najvažniji resor, to je pomalo i pitanje mudrosti, pa i mazohizma mogućih kandidata.

Osim što je usred treće godine mandata politički kapital za hrabre ekonomske poteze veoma tanak, Milanovićevo presjecanje višemjesečne slike bez tona u odnosima s dojučerašnjim  ministrom nije i uvod u unutarstranačku idilu, dapače. Dok se u političkim procjenama mogućeg ishoda kao novo pitanje za oklade već nameću prijevremeni izbori, moguće ekonomske posljedice najnovije smjene zasad su u drugom planu. "Bojim se da se ovom eskalacijom unutarstranačkih sukoba sad već nameće i pitanje prijetnje ozbiljnijeg pada poreznih prihoda", zabrinuto će jedan makroekonomist. A u drugom koraku, kaže, to može značiti i dodatne probleme vezano uz tijek postupka pri prekomjernom deficitu (EDP-a), zadanu dinamiku fiskalne prilagodbe i reformi, tempo opravka. Ma koliko se premijer na kraju vodio porukom kontinuiteta, valja imati na umu da je prije samo tjedan dana u Ministarstvu financija pala i ostavka šefice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec, koju je sam Milanović rangirao kao drugu po važnosti osobu u Ministarstvu.

A samo koji mjesec ranije taj je resor, također uz aferu, napustio još jedan praktičar s važnom ulogom u naplati poreza i punjenju državne blagajne, Branko Šegon. Kad je posrijedi profil ključnih ljudi u tom ministarstvu, već dosta dugo u nas se tek na razini fotorobota raspreda o tome da bi bilo poželjno da je na njegovu čelu osoba koja će uz operativnost i razumijevanje političke ekonomije svojim teorijskim znanjima biti i personifikacija kreiranja strategije ekonomske politike. "Za tu dimenziju Ministarstva financija, odnosno njegova čelnika, važan je preduvjet postojanje veoma strukturirane državne administracije. A mi to nemamo. Svaki drugi problem kod nas traži neku vrstu arbitriranja", smatra naš sugovornik objašnjavajući zašto je u našim uvjetima opasno kad se raspada uhodana ekipa operativaca – naročito u resoru poput MF-a.

Premda prilikom dolaska na mjesto zamjenika ministra financija Lalovac nije slovio za Linićeva čovjeka, već je za njegovo imenovanje zaslužniji bio Milanović, Lalovac je na toj funkciji dobro 'kliknuo' s Linićem. Tako se i nedavno na upit o mogućem Linićevu odlasku nije mogao opredijeliti te je rekao kako će "poštivati svaku odluku premijera i ministra Linića", mada Linić i Milanović već odavno o malo čemu dijele mišljenje i odluke. Lalovac teško može tendirati biti novi Linić. Iskustvo i politički utjecaj ne mogu se steći preko noći, no zasigurno će ga pokušati slijediti barem radnom energijom. Većina od njega ne očekuje velike strateške inicijative ili zaokrete u ekonomskoj politici.

No, među ekonomistima, i to ne baš bez zazora, nerijetko se čuju ocjene kako bi na utjecaju odskora mogao dobiti jedan od neformalnih ekonomskih ideologa SDP-a, profesor s Ekonomskog fakulteta Josip Tica. Tako se donekle njegovu utjecaju pripisuje i nedavni niz istupa Borisa Lalovca u kojima je digao prašinu kontroverznim tezama o građevinsko-nekretninskom sektoru kao ne samo uzroku već i rješenju (među ostalim, kroz ideju nekretninskog fonda) za izlazak Hrvatske iz krize u kojoj je već šestu godinu. Kako se nakon europarlamentarnih izbora u SDP-ovim frakcijskim sukobima ponovno očekuje skidanje rukavica, bit će zanimljivo vidjeti hoće li uslijediti i šire seciranje predstečajeva i kako će se u tome postaviti donedavna desna ruka Slavka Linića.