Kaznena prijava zaposlenika Novog lista protiv poslodavca zbog sumnji u kriminalne aktivnosti ima specifičnu težinu.

Uklapa se u ozračje koje u društvu vlada oko borbe protiv kriminala, te predstavlja tipičnu borbu radnika za golo radno mjesto. No, slučaj jest atipičan. Za razliku od neslavne epizode, grijeha pohlepe nekih zaposlenika, nikako ne novinara, a koji su svojedobno zaradili na ustupu svojih udjela bivšem vlasniku Ježiću, danas je izbjegnuta opća opasnost i velika zamka. Da se danas trguje kao nekad udjelima, odnosno da se žmiri na stanje u vlastitom dvorištu, novinari bi meli ispred tuđih vrata, a prodali bi integritet. Odnosno, izgubili bi vjerodostojnost i povjerenje. Na toj platformi integriteta postignuta je opća mobilizacija djelatnika, a za nju su iznutra lobirali oni koji svojim tekstovima rudare i rade u interesu javnosti.

Stoga im je važan taj kapital koji je ključ za svako javno djelovanje – integritet. On počinje vlastitim čistim računima i završava istim mjerilima za sve. Dio novinara toga je naročito svjestan. Tako će se po istom principu, primjerice kao u slučajevima kad dogori radnicima nemedijskih tvrtki, a mediji se raspišu o kriminalu, sad istražiti prljavi veš Novog lista i povezanih tvrtki. Očekuje se i da će Uprava surađivati. Slučaj pokazuje što se sve može kad se krene od rupe u prihodima, kad prekipi zato što se od marketinga i osmrtnica ne mogu pokrpati za plaće. Malo novinarskog čeprkanja i puno insajderskih informacija, i eto, cijelog poslovnog lanca opisanog u kaznenog prijavi. Neka sad istražitelji ispitaju cesije preko povezanih društava, plaćanje dugova pozajmicama budućih prihoda Novog lista, ukratko cijelu poslovnu omču sazdanu novčanim tijekom iz poslovanja sadašnjeg i bivšeg vlasnika.