Europska središnja banka (ECB) mora nastaviti s olakšanjem monetarne politike. Inflacija na razini Europe iznosi 0,8 %, što je niže od ciljanih "dva posto", a stopa nezaposlenosti u većini država i dalje je visoka. U trenutnim je okolnostima rubnim europskim zemljama teško smanjiti troškove na međunarodno konkurentne razine, što bi trebale učiniti.

Ako je inflacija u cijeloj eurozoni niža od 1%, rubne su zemlje osuđene na bolnu deflaciju. Pitanje je kako Europska središnja banka može olakšati politiku s obzirom na to da su kratkoročne kamatne stope već ionako blizu nuli. Većina se rasprave u Europi vodi oko prijedloga provođenja kvantitativnog olakšanja po uzoru na američke Savezne rezerve i središnju japansku banku. To bi podrazumijevalo povećanje zaliha novca otkupom državnih obveznica drugih zemalja članica, to jest ostvarenje plana "izravnih monetarnih transakcija" čelnika Europske središnje banke Marija Draghija, koji je najavljen u kolovozu 2008.

Pravna prepreka 
Međutim, kvantitativno bi olakšanje Europskoj središnjoj banci stvorilo problem s kojim se Savezne rezerve i druge središnje banke ne suočavaju. Eurozona nema centralnu euroobveznicu kojom se trguje i koju bi središnja banka mogla kupiti. Kupnjom obveznica država članica Europska bi se središnja banka implicitno pozicionirala u odnosu na njihovu pojedinačnu kreditnu sposobnost. Ta se ideja ne sviđa vjerovnicima u eurozoni.

U Njemačkoj se ECB-ov otkup obveznica Grčke i drugih rubnih zemalja smatra monetarnim financiranjem raskošnih zemalja te kršenjem sporazuma u sklopu kojega je Europska središnja banka osnovana. Njemački ustavni sud smatra da je plan izravnih monetarnih transakcija izvan djelokruga Europske središnje banke, iako je taj vrući politički krumpir privremeno prebacio Europskom sudu. Ta pravna prepreka nije samo neprilična, već je riječ o stvarnoj gospodarskoj zabrinutosti zbog moralne opasnosti koju ECB-ovi planovi sanacije dugoročno stvaraju fiskalnim politikama država članica. Ta moralna opasnost – zamjenski pojam za fiskalnu neodgovornost – zapravo je jedan od glavnih uzroka grčke krize. Srećom, u posljednje su dvije godine kamate na grčki dug i dug drugih rubnih zemalja naglo opale. Trenutno nema potrebe za potporom obveznicama rubnih zemalja, osobito ako su na korak do nezakonitosti.

Što bi, stoga, Europska središnja banka trebala kupiti ako želi proširiti monetarnu bazu? Postoji nekoliko razloga zašto bi trebala kupiti američke trezorske vrijednosnice – drugim riječima, trebala bi se vratiti intervencijama u devizno tržište. Za početak, nema pravnih prepreka za to. Poslovanje na deviznom tržištu nesumnjivo spada u djelokrug Europske središnje banke. Štoviše, tu nema ni moralnih dvojbi. I na kraju, ECB-ov otkup dolara smanjio bi tečaj eura u odnosu na dolar.  Međutim, u ovome slučaju govorimo o ECB-ovu otkupu dolara koji bi promijenio zalihe eura. Povećanje zaliha eura prirodno bi smanjilo njihovu cijenu. 

Smanjenje kamatnih stopa
Monetarno širenje koje smanjuje vrijednost valute učinkovitije je od monetarnog širenja koje nema takav učinak, osobito kada, kao što je ovdje slučaj, gotovo i nema prostora za smanjenje kratkoročnih kamatnih stopa. Deprecijacija eura bila bi najbolji lijek za ponovnu uspostavu međunarodne konkurentnosti cijena u rubnim zemljama i oživljavanje njihova izvoznog sektora. Naravno, te bi zemlje morale same devalvirati da se deset godina prije krize nisu odrekle vlastite valute u korist eura. Ako odbacivanje eura nije rješenje, deprecijacija čitave eurozone jest. Tečaj eura iznimno se dobro držao tijekom četiri krizne godine. Štoviše, do daljnje je aprecijacije došlo kad je Europska središnja banka odbila monetarne poticaje na sastanku održanome 6. ožujka. To znači da bi euro mogao podnijeti značajno slabljenje, a čak bi se i Nijemcima mogao omiliti lako dostupan novac ako podrazumijeva rast izvoza. 

© Project Syndicate, 2014.

ne biraju metu

Tvrtke gube milijune zbog ovoga, a mnoge reagiraju prekasno

ključni rokovi

Istječe ključni rok za kripto industriju – mnoge tvrtke moraju donijeti važnu odluku