Rasprava o izgledima za rast zemalja u usponu dosegnula je vrhunac. Pesimisti strahuju od obrata smjera protoka privatnog kapitala zbog odustajanja od otkupa dugoročnoga kapitala američke Banke saveznih rezervi, kao i teškoća vezanih uz strukturalne reforme druge i treće generacije te ograničenja sustizanja rasta u neproizvodnim sektorima.

Optimisti pak tvrde da su izgledi za ubrzani rast i dalje sjajni zahvaljujući boljim makroekonomskim temeljima te obećanju da će se tehnologija koja se pokaže najboljom proširiti diljem svijeta u razvoju. Tko je u pravu?Najnovija zbivanja još su jednom upozorila na to koliko su važni učinkovita uprava i reaktivni politički sustav, što je dobro poznata tema u proučavanju dugoročnoga gospodarskog rasta. Države koje su se dugo doimale uspješnima poput Turske ili Tajlanda najednom kao da su suočene s posljedicama povezanima s načinom vođenja države te sposobnošću postizanja političkih kompromisa u domovini. Posljedična podijeljenost i disfunkcionalnost neupitno su ozbiljnija prijetnja od poteza američke Banke saveznih rezervi.Sama narav upravljanja određuje upotrebljavaju li pojedinci svoje talente i energiju da bi ostvarili inovacije, proizvodnju i nova radna mjesta ili ih koriste za pokroviteljstva i lobiranje za političku zaštitu. U tom će nam razlike između Egipta i Tunisa poslužiti kao pouka o tome koja je razlika između uspjeha i propasti.

Egipat. vs. Tunis
U Egiptu se stari sustav pod vodstvom Hosnija Mubaraka nije uspio demokratizirati te je krahirao zbog općih prosvjeda. Niska izlaznost na biračka mjesta na izborima omogućila je da većinu glasova dobije Muslimansko bratstvo, koje je zatim samostalno preuzelo vlast te počelo zanemarivati postavke učinkovite uprave, čime je od sebe otuđilo sve osim najgorljivijih pristaša. Njihov pristup upravljanju objašnjava i nered koji su unijeli u gospodarstvo. Umjesto uspostavljanja nestranačkih i sposobnih regulacijskih ustanova, svi položaji popunjeni su političkim istomišljenicima. Na žalost, nakon vojne intervencije prošloga srpnja uzdigao se još jedan režim koji se doima sasvim nesposoban izgraditi trajne institucije koje bi potaknule političku pomirdbu i inkluzivni rast.

Tunis je pak primjer posve suprotna scenarija: istinskog ustavnog kompromisa koji su podržali gotovo svi (u parlamentu je 200 zastupnika glasalo za, a samo 16 protiv). Sko se kompromis održi, stabilnost će nastaviti jačati, tržište će profunkcionirati, Tunis će privući ulaganja, a turizam će opet procvjetati.U samoj srži razlike između dva slučaja počiva vizija upravljanja koja omogućuje kompromis. Takva vizija pretpostavlja da se neće uspostaviti sustav u kojemu pobjedniku pripadne sve, kao i opći sporazum o tome da bi regulacijske institucije trebale biti nestranačke te da bi u njima trebali raditi kompetentni stručnjaci. Dugotrajna uspješnost Kine katkad se daje kao proturječan primjer važnosti učinkovita upravljanja za gospodarsku uspješnost. Kineski primjer dovodi, naime, u pitanje snažnu korelaciju između višestranačke demokracije i gospodarskog rasta. Naravno, demokracija je nešto što je vrijedno samo po sebi te željeno neovisno u utjecaju na gospodarski rast. No, u kontekstu gospodarske uspješnosti važno je naglasiti da postoji golema razlika između diktatura, u kojima jedan pojedinac monopolizira svu moć, poput Mubaraka ili sirijskog predsjednika Bašara Al Asada, te Kine, u kojoj unutar goleme komunističke partije postoje konkurencija i natjecanje.

A u razdoblju nakon Maa ne vlada autokratski vođa, nego partija koja djeluje kao prilično inkluzivna i meritokratska institucija.Izostanak neovisnih regulacijskih tijela i sposobne javne uprave ili, još gore, diktature jedne osobe neizbježno vodi prema gospodarskoj neučinkovitosti i šteti te u konačnici i do političkih previranja. To je istina i u slučajevima poput Venezuele, gdje su goleme zalihe nafte na neko vrijeme prikrile postojeće slabosti. U složenoj globalnoj ekonomiji 21. stoljeća održivost dobre gospodarske uspješnosti zahtijeva vojsku djelatnih institucija koje nisu odgovorne jednome vođi.Za uspješno gospodarstvo potrebne su razmjerno samostalne središnje banke, kao i stručni nadzor banaka koji se ne uvlači u trenutačne političke razmirice. Potrebne su i agencije za nadzor u sektorima kao što su telekomunikacije i energija koje provode mjere u skladu sa širim ciljevima određenima u političkom procesu, ali s vodećim ljudima koji nisu odabrani prema kriterijima pripadnosti nekoj stranci te koji svoju moć iskazuju na način koji omogućuje konkurentnost i otvorenost prema svima.

Više od ekonomske teme
Kad odluke o kreditima, javnoj nabavi, građevinskim ugovorima i određivanju cijena odražavaju samo kratkoročne i isključivo političke ciljeve, politička uspješnost postaje nemoguća, čak i u državama s obiljem prirodnih resursa. U zemljama koje se ne mogu na to osloniti, a u kojima su inovacije, konkurentnost i fokus na proizvodnju umjesto na usluge zato puno važniji izostanak prakse učinkovita upravljanja dovest će do brze propasti.Sve to daje naslutiti da analiza odrednica gospodarskog uspjeha nije tema samo ekonomista. Zašto neka društva postižu kompromise potrebne za održavanje sudstva neovisnim, kao i moderni regulacijski okvir koji su potrebni za uspješno moderno gospodarstvo, dok druga ustraju na stranački pristranom pristupu u kojemu pobjedniku pripadne sve, a koji slabi javnu politiku te narušava povjerenje u privatni sektor?Ovaj kontrast najvidljiviji je u zemljama u usponu, premda ima razlika i među naprednim zemljama. Možda je sposobnost Njemačke da postigne društveno-politički kompromis, koja se ponovno iskazala formiranjem koalicije ljevice i desnice nakon izbora 2013. godine, važnija za njezin gospodarski uspjeh u posljednje vrijeme nego pojedinosti koje se tiču fiskalnih i strukturnih mjera koje je provela kako bi ga ostvarila. 

Project Syndicate, 2014.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?