Živimo u kompliciranom svijetu, pa smo ga prisiljeni pojednostaviti. Ljude oko sebe kategoriziramo kao prijatelje ili neprijatelje, njihovu motivaciju ocjenjujemo kao dobru ili lošu, a zbivanjima sa složenim korijenima pripisujemo jasne uzroke.

Takvi nam prečaci pomažu u navigaciji našom kompleksnom društvenom zbiljom. Pomažu nam da stvorimo očekivanja o posljedicama vlastitog i tuđeg djelovanja te nam olakšavaju donošenje odluka. No, upravo zato što su takvi mentalni modeli pojednostavljenja, oni su nužno pogrešni. Naša svakodnevna ponašanja i reakcije moraju se temeljiti na nepotpunim, katkad i varljivim mentalnim modelima. Najbolje što nam društvene znanosti mogu ponuditi nije puno drukčije od toga. Stručnjaci na području društvenih znanosti, naročito ekonomisti, analiziraju svijet koristeći jednostavne konceptualne okvire koje nazivaju modelima. Prednost tih modela je to što razotkrivaju lanac uzročno-posljedičnih veza te tako na vidjelo izvode i specifične pretpostavke na kojima neko predviđanje počiva.

Dobro izvedeni modeli društvenih znanosti pretvaraju naše neproučene institucije u kartu uzročno-posljedičnih strelica.  Općeniti okviri kao što je ekonomistima omiljeni model opće ravnoteže Arrow-Debreu toliko su široki da nimalo ne pomažu kod predviđanja ili objašnjenja koja se odnose na stvarni svijet. Korisni modeli društvenih znanosti neizbježno su pojednostavljenja. Izostavljaju mnoštvo pojedinosti da bi se mogli usredotočiti na najvažniji aspekt nekog specifičnog konteksta. Primijenjeni ekonomsko-matematički modeli najbolji su primjer toga. No, bile formalizirani ili ne, pojednostavljene priče donose kruh na stol stručnjacima iz društvenog područja.

Potvrdna pristranost
Stilizirane povijesne analogije nerijetko igraju sličnu ulogu. Znanstvenici s područja međunarodnih odnosa koriste slavni sastanak Nevillea Chamberlaina i Adolfa Hitlera u Muenchenu 1938. kao model na kojem se pokazuje koliko je uzaludan (ili čak opasan) pokušaj smirivanja sile koja je odlučna u namjeri da proširi svoj teritorij. Premda su pojednostavljenja neizbježna pri  objašnjenjima, ona su istodobno zamka. Jednostavno je vezati se uz neki određeni model i ne prepoznati da promjena okolnosti zahtijeva drugačiji.Stručnjaci iz društvenih područja skloni su prevelikoj vjeri u svoj omiljeni model u danom trenutku. Često pretjeruju u podržavanju modela te odbacuju nove dokaze koji mu proturječe, što je fenomen poznat pod nazivom "potvrdna pristranost".

U svijetu raznolikih okolnosti koje se stalno mijenjaju društvene znanosti ne mogu uporabom pogrešnog modela nanijeti pravu štetu. Neoliberalna ekonomska politika koja se zasniva na dobrom funkcioniranju tržišta obila se o glavu državama u razvoju, baš kao što su planski modeli, koji su se zasnivali na pretpostavci kompetentnih i sposobnih birokrata pokazali neuspješnima u razdoblju koje je prethodilo. Teorija o uspješnim tržištima zavela je čelnike jer ih je potaknula na prekomjernu financijsku deregulaciju. Platili bismo visoku cijenu kada bismo analogiju s Muenchenom 1938. primijenili na neki međunarodni sukob u kojemu okolnosti više podsjećaju na Sarajevo 1914.Kako onda odabrati između raznolikih pojednostavljenja stvarnosti? Strogi empirijski testovi možda će u konačnici naći odgovor na pitanja poput jesu li boljke suvremenoga američkog gospodarstva posljedica kejnezijanskog manjka potražnje ili političke nesigurnosti. No, često odluke donosimo u stvarnom vremenu bez dostupnih empirijskih dokaza. Moje istraživanje dijagnostike rasta primjer je takvog rada te pokazuje kako u nekom specifičnom kontekstu iz mnoštva prepoznati ključne prepreke rastu.

Ježevi i prepredene lisice
Na žalost, ni ekonomisti uopće nisu obučeni za odabir između raznolikih modela. Usto, tu vještinu struka ne nagrađuje. Znanošću se smatra razvoj novih teorija i empirijskih testova, dok se spretnost u donošenju ispravnih zaključaka više smatra umijećem.Slavno je razlikovanje filozofa Isaiaha Berlina između dva stila promišljanja koje je usporedio s ježom i prepredenom lisicom. Jež je zaokupljen jednom velikom idejom koju primjenjuje nepopustljivo i neprekidno. Prepredena lisica pak nema takvu veliku viziju te o svijetu ima niz različitih stajališta, a mnoga od njih čak su proturječna. Ježev pristup problemu stoga uvijek možemo predvidjeti, baš kao što možemo predvidjeti da će tržišni fundamentalisti uvijek zagovarati slobodu tržišta, bez obzira na narav gospodarskih problema. Prepredene lisice pak u glavi uvijek nose suprotstavljene, čak i nespojive teorije. Nisu privržene nekoj određenoj ideologiji te im je lakše razmišljati o stvarima kontekstualno. Znanstvenici koji se znaju kretati od jednog ideološkog okvira prema drugome u skladu sa zahtjevima okružja bolje će nas navesti na pravi put. Svijetu treba manje jednoumnih ježeva i više prepredenih lisica.

Project Syndicate, 2014.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?