Informatici Vrbani Verice Rusković, bivšem Vemilu, nakon što je pokošen krizom u stečaju završio 2010., dogodio se tzv. stečaj u stečaju.

Dug koji je tijekom stečajnog postupka napravljen iznosi 537.506 kuna od čega 464.700 kn otpada na Zagrebšped za uslugu skladištenja robe. U Zagrebšpedu su Poslovnom dnevniku potvrdili da im Informatika Vrbani nije ništa dugovala prije stečaja. Kako je rekao sugovornik koji nije želio da ga imenujemo, riječ je o dugu koji je napravio stečajni upravitelj."Zakupio je prostor u kojem je Informatika držala robu računajući da će iz prodaje imovine i robe platiti zakupninu. Manji iznos smo prebili u robi – regalima i policama, te pokrenuli ovrhu, pa onda i parnicu, a kad smo dobili sudski spor  donesena je odluka o zaključenju stečaja", kaže naš sugovornik koji je mislio da je poslovanje s tvrtkom u stečaju, pod kontrolom suda, sigurno.

 Uz argument da Informatika Vrbani u stečaju više nema imovine niti za pokriće troškova stečaja, stečajni upravitelj Maron Markičević predložio je da ga se obustavi. Takvo je rješenje i doneseno prošlog tjedna na Trgovačkom sudu u Zagreba. Slijedi brisanje tvrtke, a ona je vjerovnicima ostala dužna 120 milijuna kuna. Banke su se djelomično naplatile sa iznosom od 1,5 milijuna, te je od troškova stečaja podmireno 802.706 kuna. Ništa korisno nije se dogodilo, pričaju neki razočarani vjerovnici, osim prodaje nekretnina za banke što su one mogle i same u ovrsi. Pored troška čuvanja robe, najveća stavka je prihod stečajnog upravitelja, no čak je i on ostao kratak za 52.838 kuna (bruto), dok je oko 290.000 naplaćeno. U tom stečaju ni članovi Odbora vjerovnika nisu naplatili svoj trošak (9166 kn), nepodmirene komunalne naknade iznose šest tisuća, te dug Hepu pet tisuća. "Osim banaka koje su imala razlučna prava nitko se nije namirio", kazao je Markičević objašnjavajući da su banke dale suglasnost za prodaju u stečaju.

Za tri nekretnine u Novoj Gradišci, Splitu i Rijeci – prvoj u korist Zagrebačke banke, a za druge dvije u korist Erste banke, provedene su ukupno 24 dražbe. Nekretnina u Novoj Gradišci prodana je na osmoj dražbi, ona u Splitu na sedmoj, a ona u Rijeci na devetoj. No, da je Erste nije odlučila sama kupiti, iako na njoj ima razlučno pravo, bila bi i deseta dražba. Na dnevni red dolaze upravo takvi slučajevi nakon neuspjelih predstečajeva što aktualizira pitanje hoće li oni poslužiti za rasprodaju hipotekarno otperećene imovine. Veliki je rizik da takvi stečajevi stvore nove dugove vjerovnicima koji to nisu bili prije stečaja, a da neosigurani vjerovnici nikakvu korist nemaju od stečaja. Naime, i Markičević je potvrdio da je Zagrebšped čuvao nevaljalu robu, zastarjelu ili reklamiranu, nakon što je tvrtka prestala s poslovanjem. Jednostavno, kaže, nitko je nije hto kupiti, a nije se mogla samo tako uništiti!