Na golemu žalost hrvatskih gospodarstvenika, koji se još jedino uzdaju da će Ustavni sud u povodu ustavne tužbe HUP-a staviti izvan snage, Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu pobijedili su oni lobiji koji gospodarenje otpadom shvaćaju kao veliki biznis tako da uzmu novce gospodarstvu, a ne da taj sustav grade proizvođači i skupljači tog otpada zajednički s Ministarstvom zaštite okoliša. Tako tvrdi direktorica udruge Eko-Ozra Dragica Bagarić, a udrugu su tek prije dva mjeseca osnovale praktički sve hrvatske tvrtke koje svojim proizvodima pune pet-ambalažu i plasiraju je na tržište. Bagarić osobito ističe kako nitko iz redova gospodarstva preko svojih asocijacija nije imao priliku sudjelovati u razgovorima koji su prethodili donošenju Pravilnika, a to govori uime članica kao što su Coca-Cole, Podravke, Jamnice, Lure, Zvijezde, Bavaria pive, Istravine, Iločkih podruma, Dalmacijavina, Maraske itd. Bagarić tvrdi kako će sam početak primjene nametnutog rješenja iz Pravilnika već u prvoj godini izazvati trenutni trošak za hrvatsko gospodarstvo, a poglavito za prehrambenu industriju, od barem pola milijarde kuna. Tome dodaje reakcije malih proizvođača koji su već zahvaćeni prvim udarom novog propisa jer, kako kaže, svi oni će bez iznimke, iako ukupno zapošljavaju 200-tinjak radnika, morati 2006. staviti “ključ u bravu”.

Tvrtke poput Dam-Daja, Rudisa, Kirroyal-Sigeteca i sličnih malih proizvođača stoga su zatražile sastanak kod premijera, a u dopisima napominju “ovaj pravilnik nas prisiljava da zatvorimo poduzeće, otpustimo radnike i da mnoge obitelji ostanu bez sredstava za život”. Kalkulacije govore da mali prozvođači bezalkoholnih pića koji proizvode tzv. socijalne kategorije jeftinih proizvoda ne mogu izdržati plaćanje nameta koji im cijenu poskupljuju za 50 posto. Toj udruzi kao i Gospodarskom-interesnom udruženju za pakiranje i zaštitu okoliša krajnje je sporno rješenje po kojem se privreda opterećuje tako da plaća unaprijed svu onu ambalažu koju stavi na tržište, a ne onu koja se zbrine u sustavu skupljanja i recikliranju ambalaže. To je rješenje, kako kaže Bagarić, skuplje gotovo 20 puta od onog modela koji traži hrvatsko gospodarstvo.
Ako stavite sto milijuna pet-boca na tržište i platite enormu taksu, sustav je skuplji 10 posto od tih boca, a boce još nitko nije skupio, reći će Damir Brleka, predsjednik GIU-a za pakiranje i zaštitu okoliša koji čini 18 članica proizvođača tog otpada (Lura, Vidnija, Podravka, Kraš, Coca-Cola itd.), ali i one tvrtke poput Unija papira koje zbrinjavaju otpad.
“U EU svaka zemlja ima pravo birati svoj model zbrinjavanja pet-ambalaže i plaćanja naknada. Europska Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu 94/62, kao osnovna smjernica, pomaknula je težište u odlučivanju, osim u dijelu donošenja pravilnika, s državne administracije na gospodarstvo, kako bi ono u suradnji s državom dogovorilo najbezbolniji sustav koji će zadovoljiti kriterije te direktive. U paketu okolišnih propisa s bivšom smo Vladom krajem 2003. dogovorili rješenje koje je bilo u cijelosti usuglašeno s europskom direktivom, ali i usklađeno s gospodarskim mogućnostima i konkurentnošću hrvatske privrede”, objašnjava Brleka. Biznis želi ulagati, pa za onoliko ambalaže koliko se prethodne godine skupi, selektira i obradi, biznis će platiti naknadu po tržišnim cijenama, ključ je modela koji zastupaju svi gospodarstvenici.