Da je Europska unija gospodarski div, a u vojnom smislu patuljak, činjenica je koja stoji još od završetka drugog svjetskog rata. No, i dok je možda u doba Hladnog rata imalo smisla imati oslonac na SAD, od 1990-ih naovamo stalno se spominje da EU mora preuzeti više odgovornosti za svoju obranu – koja se i dalje uglavnom zasniva na američkoj opremi i transatlantskom štitu.

Naravno, glavni razlog za potezanje ovog pitanja je veliki novac koji se vrti u obrambenoj industriji, a manje neka direktna ili potencijalna ratna prijetnja. Ova tema je posebno postala aktualna zadnjih dana kada se sve češće spominje mogućnost objedinjavanja europske obrambene industrije, a i javnih nabavki u tom sektoru – po uzoru na neke druge segmente gospodarstva na zajedničkom tržištu. Riječ je o narudžbama od stotina milijardi eura i europski političari bi željeli da najveći dio toga ostane u tvrtkma unutar Unije. Prema podacima Insituta za mir SIPRI iz Stockholma, zemlje Europske unije su lani na obranu potrošile 274 milijarde dolara. Barem još toliko je potrošeno neizravno na projekte koji nisu obuhvaćeni obrambenim proračunima – npr. u SAD-u su sve nuklearne podmornice i brodovi na nuklearni pogon na proračunu Ministarstva energetike, a ne Pentagona dok se vojna istraživanja financiraju iz proračuna znanosti. Prema SIPRI, lani je u svijetu potrošeno ukupno 1836 milijardi dolara na obranu. Od toga na NATO otpada 990 milijardi, a od čega opet najveći dio ide na SAD s vojnim proračunom od 683 milijarde dolara.

I dok glavni tajnik NATO-a, Anders Fogh Rasmussen, inače prije toga dugogodišnji premijer Danske, poziva na jačanje europskih inicijativa u obrani, ima i onih kojima takvo što ne pada na pamet. The Financial Times prenosi britanskog premijera Davida Camerona koji je najavio da će svaki takav pokušaj blokirati. S obzirom da se gotovo sve odluke u EU donose koncenzusom, to mu i neće biti preteško. Naravno, osim poslovičnog euroskepticizma, Britanci imaju i pragmatične razloge za to. Naime, britanska vojna industrija je više usmjerena na Sjedinjene Države i svoj Commonwealth nego na Europu. Postoje i princepijelni razlozi poput geopolitičkih – francuskih vojnih avantura po Africi. O svemu tome će  razgovarati i šefovi država i vlada 28 članca Unije na Europskom vijeću čija sjednica je započela jučer popodne u Bruxellesu.

Odluka

Brazil odabrao europski Gripen

Švedski proizvođač zrakoplova Saab dobio je ugovor težak 4,5 milijardi dolara za isporuku 36 zrakoplova Gripen. Zrakoplovi će Brazilu biti isporučeni do 2023. godine, a ugovor uključuje i transfer tehnologije kako bi se zrakoplovi mogli servisirati i nadograđivati opremom tijekom uporabe. Osim Saaba za ugovor su se natjecali i američki Boeing sa F/A – 18 Super Hornetom i francuski Dassault sa Rafaleom. Od 1996.godine, od kada je zrakoplov operativan, Saab je isporučio 186 Gripena, a koristi ga šest zemalja. Ovaj zrakoplov slovi i kao najizgledniji nositelj Hrvatskog ratnog zrakoplovstva kada i ako ono bude modernizirano.