Kao punopravna članica Europske unije (EU) Hrvatska je sada dio gospodarskog entiteta koji je multinacionalkama, a osobito američkim tvrtkama, jedan od najprivlačnijih na svijetu.

Zahvaljujući veličini i bogatstvu Europske unije, američke su tvrtke u EU od 2000. godine uložile preko 1,3 bilijuna dolara, to jest čak 45 posto globalnih američkih izravnih stranih ulaganja. Nijedna druga regija korporativnoj Americi nije toliko važna kao Europska unija. No nije još izvjesno hoće li Hrvatska u budućnosti dobiti i svoj dio američkog investicijskog kolača. Da, Hrvatska je sada dio bogatog i imućnog gospodarskog bloka, no to nije dovoljno. Hrvatska treba učiniti više – naročito vlada mora urediti temelje za stvaranje prave investicijske klime, inače će multinacionalke svoj kapital odnijeti negdje drugdje. 

Lokalni dobavljači
"Uređivanje temelja" znači stvaranje odgovarajuće okoline za strane ulagače. Multinacionalke gravitiraju prema stabilnim pravnim državama koje uvažavaju prava intelektualnog vlasništva i u kojima se ugovori provode u skladu sa zakonom i propisima. Multinacionalke također vole predvidljivost – teže makroekonomskoj stabilnosti, traže pouzdane izvore energije i kredita, vole stabilne porezne režime i cijene transparentnost u državnoj potrošnji i zakonodavstvu. Strane tvrtke osobito cijene snažne i učinkovite državne institucije jer su bolji poslovni partneri i uspješnije u građenju povjerenja između privatnog i javnog sektora.Osim toga, multinacionalke daju prednost državama s prvoklasnom infrastrukturom. Ceste, željeznica, luke, zračne luke i dostupnost interneta – temelji su iznimno važni za multinacionalke jer izravna strana ulaganja gotovo uvijek ovise o kretanju robe, kapitala, podataka i ljudi.

A kad smo već kod ljudi, što je radna snaga obrazovanija, a stanovništvo zdravije, država je u boljem položaju za privlačenje kapitala multinacionalki. Fleksibilnu i učinkovitu radnu snagu, jaku lokalnu bazu dobavljača, snažna i neovisna sveučilišta mnoge strane multinacionalke također smatraju "temeljima". Na kraju, države poput Hrvatske multinacionalkama moraju ponuditi čitav sklop vrijednosti: drugim riječima, nema tog čimbenika koji sam određuje izravna strana ulaganja, već je riječ o brojnim varijablama. Iako je malena, Hrvatska mora razmišljati u velikim okvirima. Trebala bi učiti od drugih malenih država koje su privukle golem kapital: u tom se pogledu odmah nameću Irska i Singapur. Obje države igrači su više kategorije kad je riječ o privlačenju izravnih stranih ulaganja, a Irska, koja je po broju stanovnika slična Hrvatskoj, među omiljenim je odredištima američkih izravnih stranih ulaganja. Štoviše, američka ulaganja u Irsku o okvirima povijesnih troškova veća su od američkih ulaganja u Njemačku i Francusku zajedno. 

Primjer Irske
Kako je to Ircima uspjelo? Svladali su temelje – nizak i predvidiv porezni režim, obrazovana radna snaga koja govori engleski, golema ulaganja u ljudski i fizički kapital, transparentna pravna tržava u pogledu imovinsko-pravnih odnosa, intelektualnog vlasništva i drugih aktivnosti. Singapur je također usvojio slične politike i vrlo uspješno privlači izravna strana ulaganja. Glavna je poruka Hrvatskoj da je malen državni teritorij ne smije spriječiti od razmišljanja u velikim okvirima. Ne bi se smjela ustručavati od kopiranja ili izazivanja uspjeha drugih država. No treba krenuti od početka – Hrvatska najprije treba svladati temelje za privlačenje stranih ulagača. Članstvo u Europskoj uniji nije jamstvo da će američke tvrtke same prokrčiti put do Hrvatske. Zagreb čeka velik posao. Zakonodavci trebaju agresivnije pristupiti privlačenju stranih ulaganja multinacionalki. Izazovi su strahoviti, no nagrada za trud je značajna. Hrvatska treba biti odvažna i razmišljati u velikim okvirima.

*članak je objavljen ljubaznošću American Chamber of Commerce in Croatia