Još od 1976. uloga američkog dolara kao međunarodne valute polako slabi. Međunarodna uporaba dolara kao valute u kojoj se pohranjuju rezerve u stranim valutama, koja se koristi za označavanje financijskih transakcija i otkup dionica, kao i sredstvo burzovnih transakcija, daleko je ispod razine iz svojega vrhunca u razdoblju Bretton Woods, od 1945. do 1971. No, iznenadit će vas najnovije brojke.

Postoji cijeli niz objašnjenja silaznog trenda. Od rata u Vijetnamu američki proračunski deficit, izdavanje novog novca i deficit po tekućem računu često su bili visoki. Vjerojatno kao posljedica toga dolar je izgubio na vrijednosti u odnosu na ostale glavne valute u smislu kupovne moći. Istodobno je pao i američki udio u svjetskoj proizvodnji. A u novije vrijeme uznemiruje spremnost nekih zastupnika u američkom Kongresu da pokrenu strategiju zbog koje ministarstvo financija ne bi uspjelo otplatiti određene pravne obveze, što narušava povjerenje ostatka svijeta u povlašteni status dolara. Usto se valute nekih tržiša u usponu prvi put pridružuju klubu međunarodnih valuta. Određeni broj analitičara čak upućuje na to da bi do kraja ovoga desetljeća kineski renminbi mogao postati konkurent dolaru kao vodeća međunarodna valuta.

Disfunkcionalna politika
Međutim, status dolara kao međunarodne valute nije ravnomjerno ugrožen. Zanimljivo je to što se razdoblja kad javnost iskazuje najviše brige o tom problemu ne podudaraju s razdobljima u kojima je udio dolara u međunaronim transakcijama uistinu u padu.Prema kriterijima međunarodne uporabe dolara kao valute u kojoj se pohranjuju rezerve središnjih banaka i kao burzovne valute, najvrtoglaviji pad dogodio se od 1978. do 1991. te od 2001. do 2010. Između ta dva intervala, od 1992. do 2000., jasan je obrat tog trenda unatoč u javnosti sveraširenoj teoriji o propasti dolara koja je vladala sredinom tog desetljeća. Godine 1992. središnje su banke u prosjeku u dolarima čuvale 46 posto svojih stranih rezervi, ali taj se udio do 2000. oporavio te popeo na gotovo 70 posto. No, dugoročni silazni trend se nastavio. Prema jednoj procjeni, udio dolara u stranim rezervama središnjih banaka spustio se s oko 70 posto 2001. na jedva 60 posto 2010. U istom tom desetljeću udio dolara na burzama također je pao: dolar je bio valuta u 90 posto burzovnih transakcija 2001., ali samo 85 posto 2010.Iznenađujuće je što najnovije statistike MMF-a upućuju na to da će doći do još jedne stanke u dugoročnom zalasku dolara. Prema prognozama MMF-a, udio dolara u stranim rezervama prestao se spuštati 2010. i otad je stabilan. Dapače, u 2013. čak je u neznatnom porastu.

Slično tome, Banka za međunarodna poravnanja u svojemu je nedavno objavljenom trogodišnjem izvješću otkrila da se udio dolara u burzovnom mešetarenju popeo sa 85 posto 2010. na 87 posto 2013.S obzirom na disfunkcionalnost američke fiskalne politike, iznenađujuće je koliko je dolar otporan. No, možda to više i ne bi trebalo iznenađivati. Kad je 2008. svjetska financijska kriza eruptirala iz grotla američkog hipotekarnog tržišta, globalni ulagači odgovorili su bijegom u SAD, a ne izvan njega. Očito su američke državne obveznice smatrali sigurnom lukom, a dolar vodećom međunarodnom valutom, osobito s obzirom na izostanak bolje alternative. Euro, naime, ima vlastite probleme koji su svima dobro poznati. Njegov udio u stranim rezervama i burzovnim transakcijama prema posljednjim je statistikama u padu za nekoliko postotnih bodova. Istodobno, podaci MMF-a upućuju na to da hvaljeni renminbi još nije jedna od vodećih sedam valuta, gledajući strane rezerve središnjih banaka. A prema podacima Banke za međunarodna poravnanja, iako se renminbi konačno probio u društvo vodećih deset valuta na burzama, i dalje se u toj valuti obavlja samo 2,2 posto svih transakcija, što je malo manje od udjela meksičkog pesosa od 2,5 posto. Unatoč nastojanjima kineske vlade u posljednje vrijeme, pred renminbijem je dug put.

Fiskalna slučajnost 
Kad je riječ o najnovijoj stabilizaciji statusa dolara, posljednje tri godine imaju nešto zajedničko s razdobljem privremenog obrata od 1992. do 2000., a to je zapanjujuće poboljšanje stanja vezanog uz američki proračinski deficit. Potkraj 90-ih rekordni deficit iz 80-ih preobrazio se u rekordni višak, a danas savezni deficit iznosi manje od polovice onoga iz 2010. Možda je ta fiskalna pojava samo slučajnost. Konačno, bilo bi naivno pripisati prevelik značaj dvoma podacima iz povijesti. Bilo bi još naivnije smatrati da samo zato što američki političari nisu uspjeli oduzeti američkom dolaru status koji je neprikosnoveno bio isključivo njegov u posljednjih 40 godina neće uspjeti u toj misiji u idućih nekoliko desetljeća.Nigdje u zakonima prirode ne piše da će dolar vječno ostati na prvom mjestu. Britanska funta u 19. je stoljeću bila vodeća, a u prvoj polovici 20. na tom ju je mjestu zamijenio dolar. Možda će osvanuti dan kada će i dolar posustati pred nekim suparnikom. Ali danas nije taj dan.

© Project Syndicate