Zanima vas moda, kreativni ste i pratite trendove? Postoji društvena mreža skrojena posebno za vas! TrendMe je modna društvena mreža i igra koja predstavlja mjesto za kombiniranje i izradu modnih kreacija te preporuku i izbor za kupnju velikog broja modnih artikala. Ideja projekta je nastala u listopadu 2007. godine, a krajem rujna 2008. godine projekt je i službeno lansiran. Vlasnici projekta su Dejan Potočić, Kazuma Hattori i Admir Đozović, koji nam je više kazao o trendMe-u.

Đozović otkriva kako im je najveću prepreku pri pokretanju biznisa predstavljala nerazvijenost domaćeg on-line poslovanja koji je prema poslovnom konceptu trendMe-a trebao predstavljati temelj njegovog rasta i razvoja. "Temeljen na affiliate poslovnom modelu, uspjeh trendMe portala isključivo je ovisio o stanju i brzini razvoja domaćeg e-commerce tržišta koje daleko kasni u odnosu na razvijena tržišta. Uz takvo, nerazvijeno e-commerce tržište trendMe portal je rastao po broju korisnika te na području klasičnog oglašavanja ali nažalost ne i po broju affiliate transakcija kao glavnog monetizacijskog kanala i glavnog izvora prihoda", kaže suvlasnik projekta, koji se među ostalim osvrnuo na pozitivne i negativne strane pokretanja biznisa u vrijeme krize.

"Glavna pozitivna strana pokretanja biznisa u vrijeme krize su niži operativni troškovi kao posljedica efektivne i kreativne 'poslovne dijete'. Uz visoku svijest o lošem ekonomskom stanju raste i svijest o važnosti efektivnog rada i planiranja kao i važnosti optimizacije troškova te automatizacije u svim segmentima poslovanja. Paralelno raste i kreativnost u iskorištavanju postojećih i jeftinijih kanala komunikacije, raste osjećaj poslovne 'ranjivosti', važnost fleksibilnosti te odgovornost i kreativnost u što efiksnijem iskorištavanju raspoloživih resursa", opisuje Đozović.

"Negativna strana pokretanja biznisa u vrijeme krize najviše se odražava u usporavanju poslovnih mogućnosti za brži rast i razvoj kao posljedica pada poslovnih prihoda i planirane prodaje. Poslovni partneri smanjuju ulaganja i potrošnju uz izraženu skeptičnost u isplativost novih oblika komunikacije i ulaganja", dodaje.

Džozović nam otkriva i što smatra lošom i dobrom praksom među domaćim novim tvrtkama. "Jedna od najčešćih loših praksi novih domaćih tvrtki je nespremnost prilagoditi poslovanje tvrtke novim neočekivanim poslovnim prilikama te realnim potrebama i očekivanjima tržišta. Nemali broj novih domaćih tvrtki započne poslovanje s jednom idejom i zacrtanim poslovnim smjerom, a završi u potpuno drugom smjeru. Ta spremnost i sposobnost domaćih tvrtki da ritam rasta i razvoja tvrtke definira tržište i krajnji kupac, a ne osobni afiniteti i početne poslovne pretpostavke razlikuju loše od dobrih tvrtki. Iako je nedefinirana strategija i nedostatak dugoročne vizije vezane za osnovnu i 'najisplativiju' djelatnost jedan od lošijih pokazatelja dugoročnog uspjeha tvrtke, nedostatak i nemogućnost prilagodljivosti iste još je veći uzročnik neuspjeha tvrtki na tržištu koje se tek razvija", kaže.

"Primjer pak dobre prakse novih domaćih tvrtki s jedne strane dolazi do izražaja u izuzetnoj kreativnosti, inovativnosti i hrabrosti mladih domaćih tvrtki da stare poslovne modele pretvaraju u nove te da izlaze na strana tržišta, a s druge strane u sposobnosti istih da kao najvredniji kapital tretiraju znanje i kompetencije zaposlenika koji su na kraju i odgovorni za njihovu konkurentnost", navodi Đozović.

On među ostalim kaže i kako su im uzor tvrtke koje su svoju ideju temeljenu na novim tehnologijama razvile i nastavile razvijati u Hrvatskoj bez obzira na ponude stranog kapitala. Također, uzor su im i tvrtke koje su bez puno problema prešle iz manjeg u srednji poslovni subjekt, a da su pritom nastavile raditi na inicijalnim poslovnim idejama i poslovnim modelima koje su i bili najveći pokretač poslovanja u samim počecima. "Kako se svijest o start-up sceni sve više diže, lagano se otkrivaju potencijali i veličinom manje uzorne tvrtke koje već nekoliko godina vrijedno rade na svojim idejama, s jasnom poslovnom vizijom i željom da od ideje stvore konkretan i koristan tržišni proizvod", dodaje.

Najvećim uspjehom njihovog projekta smatra lansiranje trendMe poslovnog modela u Japanu te realizacija poslovnih suradnji s jednim od vodećih japanskih modnih affiliate web shoppova. "Uspjehu je uvelike pridonio partner iz Japana s velikim iskustvom koji je stekao radeći za Amazon.com, a koji je danas i suvlasnik trendMe projekta te vrijedan član tima", ističe Đozović.

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Govoreći o ciljanoj 'publici' kaže kako s jedne strane imaju privatne korisnike tj. osobe koje vole modu i kreativnost bez obzira na dob i spol dok su s druge strane poslovni korisnici koje predstavljaju modni brandovi koji e-commerce trgovinu koriste kao osnovni kanal prodaje. Privatne korisnike pritom pokušavaju pridobiti kroz društvene internet kanale i direktnu on-line komunikaciju, a poslovne kroz direktnu prodaju i poslovnu partnersku (affiliate) suradnju.

Osvrčući se na idealne zemlje za pokretanje biznisa, s obzirom na povijest poslovanja, Džozović u prvi plan stavlja Japan ili Njemačku. "Jedan od osnovnih razloga je što u trenutku pokretanja projekta u tim zemljama nije bilo sličnog ili istog poslovnog modela kao i iz razloga što su dvije godine nakon lansiranja našeg projekta, u tim zemljama veliki investitori uložili veliki novac u slični poslovni model. Drugi razlog je što smo u tim zemljama uspostavili odlične poslovne kontakte koji nam otvaraju mnoga vrata i prilike za nove iste ili slične projekte", ističe.

Poput većine biznisa i projekta, TrendMe je također imao svoje početničke greške. "Jedna od važnijih početnih grešaka bila je što smo kompleksan proizvod odlučili razvijati na nedovoljno razvijenom tržištu. Nismo težili jednostavnosti nego smo razvijali proizvod pod pretpostavkom da ga korisnici trebaju upravo takvog. Ukratko, nismo dozvolili da korisnici i korisničko iskustvo rukovode našim razvojem kao najvažnijim živim organizmom našeg poslovanja. Druga greška se odnosi na angažman članova tima, tj. nismo bili spremni uložiti 100 posto svoga vremena u projekt te preseliti poslovanje u inozemstvo, što je u više slučajeva bilo presudan faktor u dobivanju velikih stranih investicija", otkriva suvlasnik trendMe-a.

Za kraj, Đozović nam je otkrio svoj recept za sve one koji žele pokrenuti biznis. "Umjesto da troše vrijeme na osmišljavanje inovativnog proizvoda („the next big thing“), mlade tvrtke bi se trebale fokusirati na osmišljavanje inovativnih i alternativnih načina u primjeni i iskorištavanju postojećih proizvoda tj. pronaći način kako postojeći proizvod učiniti dostupnijim, fleksibilnijim, jednostavnijim i primamljivijim korisnicima. Sukladno tome, konkurentska prednost takve mlade tvrtke leži upravo u fokusiranju na korisničko iskustvo i doživljaj u primjeni postojećih proizvoda ili procesa kako za privatne tako i za poslovne korisnike. Ukratko, savjet bi bio, pronađite industriju, identificirajte problem, kompleksnost proizvoda ili načina primjene tj. potrošnje tog proizvoda i jednostavno ga poboljšajte i optimizirajte. Rezultat rješenja biti će alat za koji tržište već odavno postoji i za kojim interes s obzirom na tržišnu potrebu optimizacije troškova može samo proporcionalno rasti", zaključuje.