Iako otkup mlijeka od svibnja 2012. bilježi gotovo slobodan pad na adresama mjerodavnih proteklih je mjeseci vladao totalni muk.

I Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede ponašali su se nezainteresirano, kao da se urušavanje mliječnog sektora ne događa u domaćem dvorištu već je to problem susjeda s one strane Dunava ili možda Sutle. Unutar nove europske obitelji Hrvatska na godišnjoj razini bilježi pad otkupa veći od 20 posto, daleko iza smjestio se Portugal sa šest posto manje mlijeka, dok ostalih 26 članica ima rezultate znatno povoljnije od portugalskih Lani u svibnju 13.427 hrvatskih farmera u prosjeku je isporučilo po 4247 kilograma mlijeka, ukupno gotovo 58 tisuća tona. U rujnu 2013. mlijeko je u otkup dalo 10.691 poljoprivredno gospodarstvo, ukupne količine pale su na svega 39 tisuća tona uz prosječnu pojedinačnu isporuku od samo 3778 kilograma.

Spomenuti detalji nažalost nisu iznimke, duga je lista negativnih brojki naslonjenih na sektor mljekarstva. Tako je u prvih šest mjeseci 2013. uvezeno 285 tisuća tona mlijeka, čak 44 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Istodobno kroz izvoz je u prvom polugodištu ove godine prodano svega 67 tisuća tona mlijeka, što je 24 posto manje nego lani. Jedini pozitivan podatak u ovom sutonu hrvatskog mljekarstva je onaj da je ipak zadržana vrhunska kakvoća proizvedenog mlijeka, čak 95 posto otkupljenih količina već godinama je uvršteno u najbolji razred, u prvu EU kategoriju. Sve ostalo spiralnom krivuljom strmoglavo juri prema ponoru iz kojega će eventualni oporavak biti i težak i dugotrajan. 

Zvono na uzbunu
Naime, prije deset godina, 2003. mlijeko je u otkup davalo 59 tisuća gospodarstava koja su te godine isporučila 541 tisuću tona. Kako je do kraja rujna otkupljeno 87 tisuća tona mlijeka manje nego lani već sada je izvjesno da će 2013. biti zaključena uz otkup tek oko 500 tisuća tona što je zapravo povratak na količine iz 2002. Otkup pada već gotovo 20 mjeseci, no nitko iz vlasti nije prepoznao razmjere problema. Oglasio zvono na uzbunu te pozvao farmere i mljekarsku industriju ne bi li na trilateralnoj razini pronašli izlaz iz ponora u koji je upalo mljekarstvo.Naprotiv! U srpnju je finiširana strategija za razdoblje 2014.-2020. kroz koju su odgovorni za ovaj sektor u resornom ministarstvu dosanjali kako ćemo uz ulaganje 4,24 milijarde kuna na kraju tog investicijskog razdoblja proizvoditi milijardu i 424 milijuna kilograma mlijeka?! Izravno priznanje više članova Savjeta za mlijeko da su nakon stanke duge punih sedam mjeseci, samo tri-četiri dana uoči prošlotjednog okruglog stola Poslovnog dnevnika (na kojem se raspravljalo upravo o alarmantnom stanju u mljekarstvu) dobili poziv za Savjet ilustrativno svjedoči o nepostojanju strateškog pristupa. Ne samo u mljekarstvu. Dobro je ipak da je žurno sazvani Savjet srušio neralne snove i zaključio kako je nužno iskreirati model kratkoročnih mjera kojim bi se proizvodnja mlijeka digla na 600, a dugoročno na 800 tisuća tona. 

Bez strategije
Prethodno je devet autora, među kojima nije bilo predstavnika farmera ili mljekarske industrije, potrošilo mnoge mjesece bacajući na papir groteskne brojke dok je istodobno krivulja otkupa mlijeka tonula sve dublje. Od osamostaljenja Hrvatske o poljoprivredi se nije strateški razmišljalo, nije bila u fokusu državne politike. Vrijeme je da o nagomilanoj problematici u agraru i mogućim (žurnim) rješenjima konačno raspravljaju i Vlada i Sabor. Mogu krenuti od mlijeka i dvogodišnjeg kašnjenja zakupa državnih oranica.