Politički lukavo sazivajući konferenciju za tisak u vrijeme produženog vikenda ministar financija Slavko Linić u ponedjeljak je izveo okupaciju medijskog prostora. Stigao ju je čak upotpuniti i večernjim jednosatnim gostovanjem na jednoj "maloj" televiziji.

Uz uobičajeni arsenal kritika prethodne vlasti i poduzetnika te nabrajanje što je sve Vlada napravila, pomalo je iznenadio, pa i zbunio tvrdnjom da "za ovu godinu više nema izlaska na vanjsko tržište" te da nam ostaje samo domaće financiranje. Samo desetak dana prije i sam je za gostovanja na Hrvatskom radiju govorio o još jednom izlasku na dolarsko tržište, za približno mjesec dana. Govorio je i kako 1,5 milijardi dolara neće biti dovoljno, a spominjao je čak i okvir cijene kojom bi u Vladi bili zadovoljni. Najnoviju izjavu tako većina stručne javnosti zapravo i ne tumači kao demanti nedavne najave.

Sutra kad/ako uslijedi još jedan odlazak u Ameriku radi zaduživanja, kažu neki, ministar može reći kako je posrijedi zapravo takozvano predfinanciranje za 2014. godinu. Ona je u pogledu potreba financiranja, prema Vladinim smjernicama, zahtjevnija za gotovo devet milijardi kuna od ove pa je, eto, možda bolje rastegnuti taj posao na 13-14 mjeseci nego sve rješavati dogodine. A nakon što bi se to predfinanciranje odradilo, tko može biti baš siguran da se možda već ranije neće zagrabiti u taj bazen i tako prikupljenim novcem pokriti zapravo dio ovogodišnjih obveza? 

Plan B 
Ministar Linić često se izražava neprecizno – katkad slučajno, a katkad očito i namjerno. Tako i tvrdnja da "za ovu godinu više nema nikakvih vanjskih izdanja" ne isključuje nužno  mogućnost drugačijih aranžmana zaduživanja. Slučaj "Obamacare", odnosno s tim povezana američka kongresna kriza još nije razriješena, a to je sigurno okolnost koja unosi određenu neizvjesnost u pogledu raspoloženja na financijskom tržištu u narednim tjednima pa je uputno imati i plan B. Kad je posrijedi financiranje na tržištu kapitala treba, uz to, imati na umu i procjene o 13 do 15 milijardi dolara državnih izdanja iz zemalja srednje i istočne Europe koja su najavljena ili se pripremaju za zadnji kvartal ove godine, što je također važna informcija s aspekta tajminga i potencijalne potražnje, a u konačnici i cijene.Premda je, dakle, ministar podsjetio da smo "za ovu godinu planom financiranja predvidjeli jedan izlazak na inotržište" te da nam prema njemu ostaje još nešto domaćeg, sve se to možda odnosi samo na izdanja vrijednosnih papira.   Među financijašima se s tim u vezi trenutno spominje mogući bilateralni aranžman sa stranim kreditorom, a koji s obzirom na iznos kojim se u tim neslužbenim tvrdnjama barata ne bi bio ni klasični kredit s, primjerice, sindikatom banaka koje uobičajeno kreditiraju Hrvatsku. 

Neki novi kreditori
Što se tiče onih koje su u Hrvatskoj prisutne svojim podružnicama, već dugo se govori o problemu limita i prenapregnutim izloženostima Hrvatskoj. Tako je prošli tjedan u Zagrebu bio izvršni direktor Unicredita Federico Ghizzoni koji je, kako neslužbeno doznajemo, Vladi uljudno poručio kako ne bi trebala računati na daljnje povećanje financiranja s njihove strane. Drugim riječima, najavio je da eventualno računa s refinanciranjem postojeće (glavnice) duga, odnosno da bi rado nešto od dospijeća i povukli. Slična je situacija i s drugim matičnim bankama vodeće petorke na hrvatskom bankarskom tržištu. Utoliko se možda u kombinacijama za izdašnije financiranje države u narednom razdoblju može računati na, primjerice, rusku Sberbank. No, u Vladi bliskim krugovima tvrde da ne treba odbaciti ni mogućnost da se ovogodišnji proračun u ostatku godine doista zatvori na domaćem tržištu, uključujući i predstojeće dospijeće kredita. U planu financiranja koji je za ovu godinu predvidio ukupno 34 milijarde kuna primitaka od zaduživanja i prodaje financijske imovine, nepune se 23 milijarde kuna odnose na otplate zajmova i izdatke za financijsku imovinu, a ostatak je predviđen za pokriće deficita. Dosad je, kako doznajemo, realizirano nešto više od 30,5 milijardi kuna financiranja, od čega je 18 milijardi bilo refinanciranje dugova.

Odrađeno 30 mlrd. kuna
Čak i ako proračunski deficit u konačnici ispadne samo 3,3 milijarde kuna veći od aktualnog plana proračuna, to znači da bi do kraja godine trebalo odraditi financiranja u iznosu od približno milijardu eura. To bi podrazumijevalo da država doista uspije kroz žešće utjerivanje poreza i dugova u ostatku godine pokriti manjkove ušteda na rashodima za zaposlene (zasad oko 800 milijuna a plan pez plaća u zdravstvu bio je 1,7 milijardi) ili znatno veće od lanjskih izdatke za mirovine i druge socijalne naknade. Ako bi se kroz prisilne naplate poreza dodatno pojačali prihodi u ostatku godine i ako bi se dvije aktualne privatizacije uspjele dovršiti prije kraja godine, možda bi se preostale potrebe za financiranjem i mogle zakrpati "kod kuće" mimo refinanciranja koje nam je preostalo. Takva konstrukcija i dalje djeluje jako napeto i ne baš uvjerljivo. No, uz prilično netransparentnu fiskalnu statistiku, preostaje vjerovati ili ne vjerovati Linićevu optimizmu. Ma koliko njegove računice zvuče čarobnjački u situaciji s tri milijarde kuna većim rashodima od lanjskih i podbačajem prihoda za 1,5 milijardi u odnosu na lani, a u odnosu na plan za još koju milijardu.