Kineske banke nisu prave banke, izjavio je u zadanjem broju britanskog The Econimista Andrew Rothman, broker kojega je nedavno zaposlila jedna kineska tvrtka. Kineske banke toliko su bliske državnoj vlasti da su u svojoj biti produžena ruka državne riznice.

Ujedno ih država štiti od konkurencije i ulaska bilo koje druge velike banke u Kini pa stoga ostvaruju i velike profite, piše The Economist. Prošle godine kineske banke ostvarile su približno 3 posto ukupnog rasta gospodarstva, a usporedbe radi najbolje banke u Sjedinjenim Američkim Državama ostvarile su jedan posto ukupnog američkog rasta i to u jednoj od najboljih godina – 2006.Ipak čimbenici koji su četiri velike kineske banke gurnuli među 10 najboljih banaka svijeta polako se mijenjaju. Iako još uvijek visoko profitabilne četiri najveće kineske banke uskoro bi mogle biti suočene s problemima u naplati kredita posebice od strane državnih poduzeća za koje nova kineska vlast više i nije toliko voljna jamčiti.

Aktiva i prihodi
Takav razvoj događaj odrazit će se na kinesko, ali i svjetsko gospodarstvo, piše The Economist jer najveći zajmodavci u Kini također su i čudovišne kreditne institucije u svjetskim razmjerima. Naime, Industrijska i komercijalna banka Kine (ICBC) prošle godine je imala dobit prije oporezivanja od 50 milijardi dolara, a nedavno ju je časopis The Banker proglasio najvećom svjetskom bankom prema ukupnoj aktivi. Prošle godine ICBC je preskočila i JPMorgan i Bank of America na ljestvicama najuspješnijih svjetskih banaka. I druge tri banke iz tzv. "velike četvorke" – Kineska građevinska banka (CCB), Kineska banka (BOC) i Poljoprivredna banka Kine (ABC) ušle su na ljestvicu najvećih svjetskih banaka. Veličina ovih banaka oduzima dah, zaključuje The Economist. ICBC i ABC imaju preko 400.000 zaposlenika, a ICBC ima preko četiri milijuna koroporativnih klijenata dok CCB posjeduje oko 14.000 poslovnica. Inače, velika četvroka nastala je 1980-ih godina nakon raspada Narodne kineske banke (PBOC) koja svoje porijeklo vuće još iz doba careva. Odmah su sve četiri banke strukturirane na tržišnim principima i svoje dionice su izlistale na burzama u Hong Kongu i Šangaju, ali država je u sve četiri banke ostala većinski vlasnik sve do danas.

Upravo je to i glavna razlika između kineskih i zapadnjačkih banaka. Na čelu velike četvorke uvijek su ljudi bliski partijskom vrhu, a regulatori na većinu njihovih poteza gledaju blagonaklono. Primjera radi, sadašnji direktor Kineske regulativne financijske agencije Xiao Gang bivši je predsjednik Uprave BOC-a. S obzirom da su banke glavni instrumenti financijske presije kada je to potrebno mogu usmjeriti sredstva u kreditiranje omiljenih državnih tvrtki i njihovih čelnika. Banke su poslužile i rastu kineskog gospodarstva od 2009. i to ponajviše kroz financiranje velikih državnih infrastrukturnih projekata. Ali ti potezi doveli su veliku četvorku u probleme. Službeni podaci govore kako loši krediti čine jedan posto njihove imovine, ali nitko u to ne vjeruje, piše The Economist. Analitičari JPMorgana procjenju da bi ta brojka za sve banke mogla iznositi oko 10 posto, a za veliku četvorku između 6 i 8 posto. 

Državne tvrtke
Banke u Kini već su bile u ovakvoj situaciji 1990-ih. Tada je velika četvorka dokapitaliziran od strane države, ali kineski su dužnosnici rekli kako više nikad neće spašavati neku banku. Možda će ipak morati, piše The Economist. Kinesko gospodarstvo usporava, a s njim i dobit banak slabi. A visoki državni dužnosnici najavljuju smanjenja investiranja u velike infrastrukturne i industrijske projekte. Shodno tome kineske banke morat će mijenjati poslovni model i odolijevati želji da posuđuju novac velikim državnim tvrtkama za koje se do sada mislio kako ne mogu propasti. Novi razvojni put mogao bi biti kreditiranje stanovništva i malog poduzetništva koje je do sada činilo svega 22 posto bankovnih portfelja.