Kako bi preživio žestoki nalet jeftine kineske konkurencije na domaće i europsko tržište sanitetskoga tekstila, jedini hrvatski proizvođač saniteta karlovački “Lola Ribar” ove godine na nekoliko razina pokušava iskoristiti 2006. godinu kao prekretnicu u poslovnoj orijentaciji i spasiti što se od preostaloga poslovanja dade spasiti. Paralelno s promjenom u Nadzornom odboru i Upravi Karlovačke banke kao najvećeg pojedinačnog vlasnika “Lole Ribara” došlo je i do promjena u vlasničkoj strukturi “Lole Ribara”, što je dovelo do pretežitog vlasništva nad tvornicom okupljenog oko Karlovačke banke i njezinih vodećih ljudi. Već dugo prije te promjene, “Loli Ribaru” već su bila kola na domaćem tržištu krenula prilično nizbrdo, što se provlačilo i uljepšanom bilancom poslovanja proteklih godina, a vlastita proizvodnja sirove gaze pokleknula je pred nekvalitetnijom, ali znatno jeftinijom uvoznom, što je rezultiralo prošlogodišnjim zatvaranjem tkaonice. Tadašnji predsjednik Uprave “Lole Ribara” Dragutin Bešenić nakon umirovljenja zamijenjen je proljetos mladim zagrebačkim liječnikom Nikolom Bogdanom, a Upravu su još činili Sanjin Bestić i Ivica Moše.

Došao iz Eurolinea
Posljednji korak u osvježenju rukovodećega kadra dogodio se početkom rujna kad je kao treći član Uprave umjesto Ivice Moše u “Lolu Ribara” došao Ženja Moskaljov, a Moše kao financijaš postao je savjetnik Uprave. Moskaljov je u “Lolu Ribara” došao nakon 10-godišnjega iskustva u Eurolineu, generalnom zastupniku DaimlerChryslera za Hrvatsku, gdje je radio u sektoru prodaje. Prema riječima Nikole Bogdana, takvo pojačanje bilo je nužno u sektoru prodaje i marketinga, koji su u postojećim tržišnim okvirima postali problematični i neučinkoviti. S obzirom na gašenje neodrživih dijelova proizvodnje, postavlja se pitanje hoće li tako pojačani sektor prodaje imati što nuditi i prodavati, no Nikola Bogdan uvjeren je u učinkovitost već započetih mjera restrukturiranja tvrtke. “Imat ćemo i te kako što prodavati, ali sada najprije moramo napraviti kompletno restrukturiranje naših kalkulacija, financijskih obračuna i točke nastanka troškova. U tijeku su već prostorne intervencije u smjeru korištenja što manjeg prostora radi racionalizacije i smanjenja troškova, a time ćemo osloboditi i prostor za nove projekte. Plan nam je u šest mjeseci riješiti većinu problema, uskladiti proizvodnju i organizaciju uz pomoć novog informacijskog sustava. U tijeku je razvoj šest projekata novih proizvodnih programa, a koji ćemo od njih odabrati kao našu novu orijentaciju, znat ćemo po završetku restrukturiranja”, rekao je Nikola Bogdan.

Čišćenje bilance
Jedan od bitnih elemenata na financijskom planu bit će i čišćenje bilance, što će, siguran je već sada Bogdan, stvoriti gubitak u bilanci dobiti i gubitka za 2006. godinu. Riječ je o brojnim spornim, utuženim, ali do sada nenaplativim potraživanjima “Lole Ribara” prema raznim kupcima, pa će njihov otpis dati realnu sliku financijskog stanja. “Problem je u kadrovskom dijelu zato što po godinama stari kadar vrlo teško usvaja nove informatizacijske standarde i tehnologije. Na razini menadžerskih ugovora novost su ugovori na godinu dana s mogućnošću produženja, a time se želi postići veća motiviranost kao opravdanost za potpisivanje novih ugovora, objašnjava Nikola Bogdan.

Ne želimo proizvodnju preseliti u Kinu

Uprava “Lole Ribara” među najglasnijim je preživjelim hrvatskim tekstilcima u traženju državne zaštite od, kako naglašava, nekritičkog uvoza loše i dampinški plasirane kineske tekstilne poluproizvodne komponente u Hrvatsku. Budući da se na tom planu ništa ozbiljno osim obostranih konstatacija i deklaratornih izjava o poticanjima hrvatskoj proizvodnji ne događa, nametnulo se pitanje ne bi li i “Lola Ribar”, po ugledu na zapadnoeuropsku konkurenciju, mogao otvoriti svoj pogon u Kini i robom proizvedenom po tamošnjim kalkulacijama postići konkurentnost kako bi se održao na svojim dosadašnjim izvozničkim pozicijama za Europsku uniju. “Naravno da bismo i mi mogli registrirati tvrtku u Kini i organizirati proizvodnju po daleko nižim cijenama nego ovdje, ali to nije naš cilj. Time bismo se doveli u situaciju da u Karlovcu potpuno ugasimo proizvodnju, a što onda s ovih 260 ljudi koje zapošljavamo. Našoj je europskoj konkurenciji u tom smislu lakše jer tamo probleme s viškom radne snage rješavaju vrlo kvalitetnim programima prekvalifikacija. Naš je cilj održati kakvu takvu zaposlenost i stvarati novu vrijednost u Karlovcu, rekli su Ženja Moskaljov i Nikola Bogdan.