Za razliku od banaka koje dobro posluju i stabilne su, još nije jasno kako će se dokapitalizirati kreditori perifernih članica eurozone. Tamošnje banke nemaju pristup financijskim tržištima kako bi prikupile dodatni kapital, barem ne po povoljnijim uvjetima kao što imaju stabilnije banke. Vlade država u kojima posluju također nemaju novca, a ni Europski stabilizacijski mehanizam, čak i ako bi imao dozvolu, nije dovoljno velik. To znači, piše The Wall Sreet Journal, da će banke morati prisiliti svoje vjerovnike da svoja potraživanja pretvore u kapital.

A to će vrlo vjerojatno značiti da će porasti troškovi financiranja perifernih banaka, zbog čega će rasti i kamatne stope, što pak šteti gospodarstvu i potrošnji građana. Dug građana, a uglavnom je riječ o hipotekama, jedan je od najtrajnijih ostavtšina nekretninskog balona koji je pukao u SAD-u i u djelovima eurozone. No, u Americi su Savezne rezerve svojom aktivnom kupnjom vrijednosnica koje su se temeljile na hipotekarnim kreditima, uspjele srezati financijski teret s hipoteka. Stoga je potrošnja u SAD-u snažno rasla od kraja krize i ponovno se pojavila potražnja za kupnjom nekretnina. 

Za razliku od Amerike, potrošnja u državama čiji građani su opterećeni dugovima, kao što je slučaj u Nizozemskoj, Španjolskoj, Portugalu i Irskoj, zapala je u poteškoće od kada je kriza počela. Stoga je Europska komisija još u travnju upozorila da su Španjolska, Portugal, Irska i Cipar države koje imaju posebno tešku situaciju s obzirom na visoke dugove u kućanstvima i dugove kompanija. Analitičari upozoravaju da se troškovi kreditiranja u perifernim članicama eurozone moraju smanjiti. U Americi je fleksibilnija proračunska politika dovela do bolje financijske pozicije privatnog sektora, dok u se Europi nameće štednja. Dobar početak rješavanja problema je ideja da Europska investicijska banka tim državama otvori kreditnu liniju tešku 100 milijardi eura za male i srednje poduzetnike.