Nakon što mu je prije tri godine za dlaku izmakla, Ivan Gligora na sajmu u engleskom Nantwichu okitio se zlatnom medaljom za najbolji ovčji sir na svijetu.

Njegov Paški sir nagradu je odnio među 4285 sireva koji su bili prijavljeni na 116 godina starom međunarodnom natjecanju, pomrsivši tako račune španjolskim i taljanskim sirarima kao najvećim proizvođačima delicija od ovčjeg mlijeka. "Lagao bih kada bih kazao da je nisam očekivao", kaže Ivan Gligora, vlasnik i osnivač Sirane Gligora.  Iako gotovo cijeli život proizvodi sireve, pažnju medija privukao je prije dvije godine, kad je uz pomoć novca iz europskoga pretpristupnoga programa SAPAD-a, u koji je upao u posljednji tren, sagradio jednu od najmodernijih sirana u Hrvatskoj. "Dvije smo se godine pripremali za SAPARD, ali nemojte misliti da nam krediti nisu ostali. Srećom, 40 posto nepovratnih sredstava dobili smo od fonda, ali nam ostaje otplatiti ostatak do četiri milijuna eura, koliko je stajala cijela investicija", kaže Gligora.

Rezultat je pogon koji se prostire na 1800 kvadrata u Kolanu. Obuhvaća proizvodni dio, zrionicu, ured i kušaonicu sira. Ondje na godinu proizvede od 200 do 400 tona sira, od čega 60 tona upravo zlatom nagrađenog Paškog sira. Njega je gotovo nemoguće proizvesti više jer je ponuda sirovine, a riječ je o 100-postotnome mlijeku paških ovaca, vrlo ograničena. "Paški sir pravimo isključivo od ovčjeg mlijeka s otoka Paga, a ostale sireve od mlijeka skupljenog od kućanstava iz Dalmatinske zagore i Ravnih kotara", objašnjava Gligora. Mlijeko otkupljuju od oko 200 kućanstava. Kako se Paški sir radi isključivo od paškog ovčjeg mlijeka, kojega nema u većim količinama, skuplji je i do 100 kuna od ostalih. "Onaj tko se odluči na kupnju kupit će kvalitetan sir. On nije tako skup zato što želimo ekstra dobit nego zbog visokih troškova proizvodnje. Riječ je o mlijeku autohtonih ovaca i proizvodnja je sezonskog karaktera", objašnjava Gligora.

Sireve prodaje preko svojih tzv. butik trgovina na Pagu, u Zadru, Zagrebu, Opatiji, Rijeci, a uskoro i u Dubrovniku. Izvozi u Europu i SAD. Jedan od rijetkih školovanih tehnologa mljekarstva koji je zanat učio u školi u Kranju, jedinoj takve vrste u bivšoj Jugoslaviji. Ta mljekarska škola više ne postoji, a kranjski stručnjaci danas su raštrkani diljem bivše države. Dugo je radio za Siranu Pag, koja je tada bila dio Zagrebačkih mljekara, da bi 1995. osnovao Sirenu – malu siranu, koja je vremenom izrasla u Siranu Gligora. U njoj danas radi 40 ljudi, a strategija izlaska na međunarodna natjecanja kako bi dobio potvrdu da se samo kvalitetom može natjecati na tržištu potvrđena je posljednjom nagradom. Posao preuzima njegov sin Šime, koji je na Agronomskom fakultetu diplomirao stočarstvo. Kontinuitet proizvodnje tako je zajamčen, što se ne bi moglo reći za kućanstva na Pagu koja su se dosad bavila tradicionalnom proizvodnjom sireva, na temelju koje je Gligora izgradio posao koji mu je lani donio 31,9 milijuna kuna prihoda i neto dobit od 166 tisuća kuna.

"Domaćinstva odumiru, mladi nemaju interesa uzgajati ovce i proizvoditi sireve", kaže Gligora. Da sve ipak ne bi izgledalo kao oličenje izlizana američkog sna, pobrinuo se sam Gligora, koji kaže da teškoće zbog običaja neplaćanja osjeća i on. Nema, kaže, zlatne medalje koja će to promijeniti. "Tko kaže drukčije, očito ne živi u Hrvatskoj. Imamo velikih problema u naplati, pogotovo od velikih domaćih trgovačkih lanaca, ali čini se da to nikoga nije briga", kaže Gligora, koji je shvatio da će prodaju morati uzeti u svoje ruke, pa najavljuje otvaranje novih trgovina u gradovima na moru.