Zadnja dva desetljeća u europskoj ekonomiji kolovoz je obično donosio crne vijesti. Crni kolovoz tako je bio 1993. kada se gotovo slomio europski monetarni sustav (EWS), u kolovozu 1998. Rusija je objavila drastičnu devalvaciju svoje valute, rublje i priznala kako više ne može servisirati svoje dugove.

Tjednik Economist se, nabrajajući crne kolovoze, prisjetio kako je prvi upravo u kolovozu pisao o globalnoj financijskoj krizi 2007., ali i skromno prešućuju da su još u lipnju 2005. upozoravali da cijene nekretnina vrtoglavo rastu, kao nikada u povijesti i da nakon ogromnog rasta obično slijedi "pucanje balona". Četvrti crni kolovoz bio je onaj 2011. kada je tržište dionica doživjelo potres nakon što je Sjedinjenim Američkim Državama snižen kreditni rejting.  

Europska kriza
U crnom kolovozu 1993. Europski monetarni sustav (EMS), preteča eura, našao se u velikom problemu. EMS sustav osnovan je 1979. godine i uspostavljen kako bi povezao europske valute i spriječio velike fluktuacije njihovih vrijednosti, a njegove članice su bile većina europskih zemalja koje su predstavljale najveću europsku ekonomsku snagu. Mehanizam deviznih tečajeva bio je baziran na ECU (European Currency Unit) kao preteču eura te koji je činio košaricu valuta zemalja članica europske zajednice, od kojih je najjača bila njemačka marka. Kako su ostale valute bile pod velikim pritiskom tržišta koje je smanjivalo njihovu vrijednost, mnoge središnje banke morale su stalno ozbiljno intervenirati. Tako je kolovoza 1993. Francuska središnja banka u kratkom vremenu morala potrošiti gotovo polovicu deviznih rezervi kako bi podržala tečaj franka, pa je predložila da Njemačka istupi iz Europskog monetarnog sustava. Raspad je spasio predsjednik Središnje banke Nizozemske koji je rekao da bi u tom slučaju i Nizozemska napustila zajednički sustav, a predložila mu se i Belgija. Idući je korak bio onaj prema zajedničkoj valuti, euru.  

Rusija je bila poprište iduće krize u kolovozu 1998. godine kada je povjerenje financijskih tržišta već bilo poljuljano krizom u Aziji koja je trajala već drugu godinu. Uzroci krize u Rusiji i političke su i ekonomske prirode: miješaju se slabo razvijen fiskalni sustav Rusije s velikim troškovima servisiranja socijalne države i održavanja političkog mira, Rusija je bila iscrpljena ratom s Čečenijom ali i privatizacijom devedesetih u kojima je stanovništvo siromašilo a broj oligarha rastao. I George Soros je upozoravao Rusiju da prestane trošiti devizne rezerve kako bi obranila tečaj rublje, međutim Centralna banka je uporno pumpala tečaj što su spremno koristili valutni špekulanti. Ruska se burza slomila 13. kolovoza, a četiri dana kasnije ruska je vlada hitnim mjerama uvela moratorij od 90 dana na otplatu inozemnih dugova, obustavila uplatu domaćih i devalvirala rublju što je uzrokovalo propadanje ušteđevine njenih građana i propast banaka. 

Kad slovo A zamijeni znak +
Unatoč upozorenjima iz travnja da bi se to moglo dogoditi, 5. kolovoza 2011. svi su ostali šokirani kada je međunarodna kreditorna agencija Standard&Poor's smanjila kreditni rejting Sjedinjenih Američkih Država sa AAA na AA+. Iz pozicije Hrvatske takav dramatičan pad zvuči gotovo smiješnim, međutim SAD su rejting AAA neprekidno imale od 1941. godine. Odluka je uslijedila nakon što je predsjednik Barack Obama parafirao zakon koji predviđa proračunske rezove od 2500 milijardi dolara u razdoblju od 10 godina i za više od 2000 milijardi povećava granicu zaduživanja, a da istovremeno nije donešeno nijedno povišenje poreza. Zbog straha da bi najveće svjetsko gospodarstvo ponovo moglo pasti u krizu odmah po objavi pada rejtinga palo je i trgovanje na svjetskim ali i mnogim europskim burzama, a ulagače usmjerilo prema trajnijim vrijednostima poput zlata.Kako se Economist pohvalio svojim proročanstvom o dimenzijama krize koja se tek nazirala, o njoj su već u kolovozu pisali kao o globalnom problemu. Kriza je 2007. nastala u Sjedinjenim Američkim Državama kada se slomilo tržište nekretnina čije su prenapuhane cijene odjednom pale.

Isprva se činilo da su tom krizom pogođene samo osobe s niskim primanjima i niskim bonitetom, međutim kako su američke banke preprodavale kredite bankama u cijelom svijetu, problem je lančano eskalirao. U literaturi se kao datum početka financijske a kasnije i gospodarske krize uzima 9. kolovoza kada je Europska središnja banka objavila da će poslovnim bankama odobravati neograničene iznose kredita. U idućim danima i američka centralna banka FED počinje upumpavati u financijski sustav 62 milijarde dolara za održavanje likvidnosti. Globalni gubici u financijskom sektoru povukao je i realni sektor a kriza službeno traje do 2009. godine.Trivijalno tumačenje zašto problemi eskaliraju u kolovozu u Economistu su protumačili time da je riječ o mjesecu koji je najpopularniji za odlazak na duži odmor, odnosno razdoblju kada vrhunski menadžeri svoj posao prepuštaju manje iskusnim suradnicima.