Da proces usklađivanja s pravnom stečevinom EU može biti i jako bizaran pokazuje i Uredba o uvozu i izvozu robe “koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje”, koju je Vlada donijela na sjednici u četvrtak.

• I RH zabranjuje izvoz robe koja služi za izvršenje smrtne kazne i mučenje

Tom se uredbom omogućuje provedba Uredbe Vijeća (EZ-a) broj 1236/2005 koja se u okviru konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda bavi reguliranjem (zabrane) trgovine s trećim zemljama u slučaju, primjerice, giljotina, vješala, električnih stolica, okova za noge, vijaka za stikanje palaca, skupnih lanaca, pojedinačnih lisica, električnih šok palica i štitova, pištolja za omamljivanje, naprava za raspršivanje kemijskih tvari za onesposobljavanje osoba i slično. 

I to je, dakle, područje koje kao članica EU Hrvatska treba jasno urediti, s tim da su za dio te “robe” koji je praktično neupotrebljiv za bilo što drugo osim usmrćivanja ili mučenja, uvoz i izvoz (prema Uredbi Vijeća) dozvoljeni isključivo za potrebe muzejskih izložbi. No, i za ostatak mračnog arsenala, onog koji ipak može biti i u funkciji samozaštite ili nadzora pobuna, trgovina s trećim zemljama moguća je samo uz ishođenje dozvola nadležnih tijela. 

Tako Vladina uredba predviđa da se zahtjev za izdavanje uvozne ili izvozne dozvole podnosi Državnom uredu za trgovinsku politiku. On pak u postupku izdavanja dozvole traži potvrde pojedinih ministarstava i državnih tijela, od Ministarstva kulture (u slučaju predmeta prihvatljivih isključivo za muzejske namjene) do MUP-a, Ministarstva pravosuđa, Carinske uprave, SOA-e, a u nekim slučajevima i Ministarstva zdravlja. Državni ured za trgovinsku politiku o zahtjevima za uvozne/izvozne dozvole mora se očitovati u roku 30 ili najviše 60 dana, a za nadzor nad provedbom te uredbe u Vladi su odredili Ministarstvo financija, odnosno Carinsku upravu. Kako god bilo, i na razini EU ta se uredba elaborira na gotovo tridesetak stranica.