Na sastanku koji je Plinacro nedavno održao s predstavnicima azerbajdžanske tvrtke SOCAR potvrđena je odluka Shah Deniz konzorcija da je za dopremu plina u Europu odabrao projekt Transjadranskog plinovoda (TAP) koji službeno podupire i Hrvatska.

Tvrtka SOCAR član je Shah Deniz konzorcija i nositelj razvoja projekta TANAP, te je također i potencijalni isporučitelj dodatnih količina plina za europsko tržište, te novi budući većinski vlasnik grčkog plinskog transportnog sustava. To je tvrtka koja je ključna za otvaranje južnog europskog plinskog koridora, a s kojom je Plinacro u ožujku 2013. godine potpisao Memorandum o razumijevanju i suradnji s ciljem provedbe zajedničkih aktivnosti na razvoju tržišta prirodnog plina jugoistočne europe. Odluka Shah Deniz konzorcija kojeg čine BP, Statoil ,Total ,SOCAR ,NIOC ,TPAO i Lukoil, da se prirodni plin, pridobiven u drugoj proizvodnoj fazi tog velikog  azerbajdžanskog plinskog polja, usmjeri prema europskom tržištu plinovodom TAP (Trans Adriatic Pipeline), povijesni je energetski iskorak i za Europu i za Republiku Hrvatsku. Projektom TAP, uz TANAP (Trans Anadolian Pipeline), čini se strateški iskorak u diversifikaciji izvora i pravca dobave prirodnog plina te se uspostavlja južni europski plinski koridor i otvara mogućnost dobave prirodnog plina iz novih kaspijskih i srednjeistočnih izvora.

Pokretač TAP-a je švicarski EGL (Axpo), dok su nositelji razvoja projekta norveški Statoil i njemački E.ON. Duljina tog plinovoda je približno 800 km. Početak plinovoda je u Kipoi na tursko-grčkoj granici gdje se nastavlja na TANAP. Trasa plinovoda prolazi kopnenim područjima Grčke i Albanije sve do Fiera na albanskoj jadranskoj obali. Od Fiera se nastavlja kao podmorski plinovod, približne duljine od 105 km, sve do San Foca na talijanskoj jadranskoj obali gdje se uklapa talijanski plinski transportni sustav. Transportni kapacitet prve faze TAP-a je 10 mlrd m?/god ,dok je konačni, maksimalni kapacitet 20 mlrd m?/god. U rujnu 2007. godine potpisana je Ministarska deklaracija između Albanije, Crne Gore i Hrvatske (a nakon godinu dana pridružuje se i Bosna i Hercegovina) te je također potpisan i Memorandum o razumijevanju između Plinacra i EGL-a. U travnju 2011. godine, Plinacro i TAP potpisali su Memorandum o razumijevanju i utemeljili zajedničku radnu grupu u cilju međusobne potpore i korištenja sinergije projekata TAP i IAP. Jonsko-jadranski plinovod (IAP) osmišljen je i oblikovan kao plinovodna poveznica TAP-a i hrvatskog plinskog transportnog sustava, odnosno od njegove točke u albanskom Fieru do Splita. Prolazio bi teritorijem Albanije ,Crne Gore i Hrvatske te neposredno uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom.

Okvirna duljina tog plinovoda bi bila 540 km, nazivni promjer DN 800/1000 (ovisno o dionicama), maksimalni radni tlak 75 bar, a transportni kapacitet bio bi 5 mlrd m?/god. Njegov značaj je izuzetan jer dovodi u regiju ekološki prihvatljiv, konkurentan, višenamjenski energent. Također omogućava odnosno olakšava plinofikaciju zemalja regije te omogućava diversificiranu dobavu prirodnog plina. Osim toga omogućava i značajan prihod od njegovog tranzita za Albaniju, Crnu Goru i Hrvatsku. Projektom IAP također se pruža i mogućnost pristupa, razvoja i korištenja albanskih i hrvatskih podzemnih skladišta za plin. Iz svega navedenog nedvojbeni su potencijali Jonsko-jadranskog plinovoda kao i njegova usmjerenost i povezanost sa TAP-om. Odluka konzorcija Shah Deniz o dodjeli zadatka otvaranja južnog europskog plinskog koridora TAP-u nedvojbeno će dati novi zamah daljnjem razvoju projekta Jonsko-jadranskog plinovoda i bitno obilježiti razvoj plinskog transportnog sustava i tržišta plina kako u Republici Hrvatskoj tako i zemljama regije te će znatno ubrzati njihovo uklapanje u europske tokove i tržište plina. Ova odluka predstavlja strateški energetski iskorak za Republiku Hrvatsku i zemlje u okruženju.