Vjerovnici iz realnog sektora trebali bi u svojem poslovanju pojačati mjere opreza prema svojim dužnicima zbog promjena Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

Naime, može se očekivati novi val predstečajnih nagodbi, tvrdi odvjetnik Mićo Ljubenko, pa je moguće da će mnoge tvrtke, čak i one solidnije, htjeti ući u predstečajni režim pošto je to postao način da se zapravo legalno oslobode obveza. To će svakako, kaže odvjetnik, utjecati na ugovaranje poslova jer mnoge tvrtke danas postaju sutra kandidati za taj postupak. "Zakon je i dosad bio privlačan dužnicima, no njegove izmjene dodatno su motivirale da se zakonom posluže i tvrtke koje zapravo nisu kritični dužnici. Ako se i one upuste u taj postupak, moći će se legalno riješiti obveza što će za njihove vjerovnike značiti slabiju  naplatu", kaže Ljubenko. 

Kraj zloporaba
Po njegovom mišljenju postoje dvije grupe, dobre i loše, osnovnih značajki zakonskih promjena. Pozitivne su, kaže, one kojima se rješavaju značajni nedostaci koji su usmjeravali primjenu zakona prema zlouporabi i nepravičnim rješenjima. Takav primjer je ukidanje mogućnosti da dužnici na temelju prava koja im ne pripadaju preglasavaju vjerovnike što je uvelike korišteno u brojnim postupcima. Riječ je famoznom modelu po kojem su i jamci također vjerovnici, a prvenstveno su ga iskoristile povezane tvrtke predstečajnog dužnika – one su u pravilu jamci dužnika. Tako se na jedan ipak nepravilni način napuhavala visina ukupnih obveza predstečajnog dužnika pri čemu su stradavale obveze drugih vjerovnika koje su umanjene. 

Nesigurnost u poslovanju 
Drugi pozitivni primjer je kako kaže posve primjerena reakcija države koja je strožije pristupila uređuju dugova prema državi. "Sporna porezna pitanja više se ne mogu riješiti preglasavanjem na ročištu. Ako postoji spor oko poreznih obveza Porezna uprava može prekinuti predstečajni postupak", kaže Ljubenko. No, po njegovom mišljenju postoji i lošija strana zakonskih izmjena. Još više se pogodovalo interesima banaka, kaže, i to prvenstveno u dijelu gdje se bankama kao hipotekarnim vjerovnicima potpuno legalizirao pristup da ne izgube svoja razlučna prava. "Prva intencija zakona bila je posve drugačija. Na početku se željelo postići da se banke odluče između dvije krajnosti: žele li čuvati svoje pozicije temeljem hipoteka i stoga će se izdvojiti iz restrukturiranja dužnika, ili se ipak odriču hipoteka i na taj način izjednačuju s ostalim vjerovnicima. Od toga se odustalo, pa se legaliziralo stanje u kojem se one niti izdvajaju iz restrukturiranja, niti postaju ravnopravne s ostalim vjerovnicima, već zadržavaju privilegiranu poziciju tako da zadržavaju ranije kolaterale koji sad služe za osiguranje izvršenja obveza iz nagodbe", kaže on. Tvrdi da zakonske izmjene iako dovode do prirodne situacije da banke kao najveći vjerovnici, neovisno o zasnovanim hipotekama, odlučuju o sudbinama dužnika ali i ostalih njegovih vjerovnika, dovode vjerovnike i u nove probleme. Naime, banke u pravilu imaju većinske glasove, pa tako faktično utječu što će se to nagodbom utvrditi. To pak otvara nove probleme vjerovnicima iz realnog sektora u vidu nesigurnosti u poslovanju.

Čišćenje tržišta
"Kako banke zadržavanju presudni utjecaj nad tim dužnicima, one će zbog svojih interesa gurati taj subjekt u one projekte koje one financiraju. Moguće je, primjerice, da uvjetuju da njezin subjekt postane dobavljač. S obzirom da su banke kroz nagodbe preuzele "tiho vlasništvo" nad takvim subjektima poslovanje se i danas manje oslanja na princip "tko nudi bolje uvjete", a više na to tko je oslonjen na banku jer je došao u njezin portfelj. Ubuduće je moguće da će toga biti još više", zaključuje on. Na kraju ističe poseban aspekt zakona koji će čini se trebati riješiti. Naime, oko 90 posto insolventnih dužnika iskoristilo je taj zakon za besplatni stečaj, a ne za restrukturiranje i nagodbu. "U cilju čišćenja tržišta abolirani su najnesavjesniji dužnici, a prilika da se to riješi ovim zakonskim izmjenama na žalost je propuštena", kaže on.  

Top 10 promjena zakona o predstečaju

1. Članak 46a – uvedena obveza da dužnik napravi nacrt nagodbe za sud kao ovršni akt
2. Članak 59. – legalizirano  je da odricanje od razlučnih prava (hipoteka) nije odricanje, nego služi i dalje za osiguranje nagodbe
3. Članak 65a – prekida se predstečaj, ako država uoči da se radi o zlouporabi porezne obveze
4. Članak 72a – tvrtke koje su jamci  više nemaju pravo glasa ako su vlasnički povezane s dužnikom
5. Članak 65. – savjetodavno vijeće može produljiti rok za još 90 dana
6. Članak 60. – ne može se osporiti dug gdje je korišten PDV
7. Članak 27. – legalizirano da Fina ne plaća trošak dužnika koje ona šalje u stečaj
8. Članak 28. – ostalo je da se objavljuje "sva" dostavljena dokumentacija, osim koju Fina procjeni nevažnom
9. Članak 66. – sud mora ponovno u roku 15 dana zakazati ročište
10. Članak 57. – postupci po novom zakonu idu za one dužnike kojima još nije otvoren postupak iako su dali prijedlog koji ne mogu povući

* Izbor odvjetnika Miće Ljubenka