Prije mjesec dana, tvrtka Tele2 u Hrvatskoj dobila je novog komercijalnog direktora – Adriana Garretta. Nakon dugogodišnjeg iskustva u češkoj telekom kompaniji, ovaj rođeni Indijac rado je prihvatio izazov da dođe u Hrvatsku, a u Zagrebu će mu se uskoro pridružiti supruga i sin koji su preseljenje iz hladne Češke dočekali s oduševljenjem.

Iako je u Hrvatskoj prilično kratko da bi govorio o poslovnim rezultatima, Garrettu je par tjedana bilo dovoljno da Hrvate okarakterizira kao pristupačne ljude koji ne skrivaju emocije, ali i kao dobre znalce engleskog. Otkrio nam je svoje planove i očekvanja od tržišta, a u opuštenom razgovoru rado je popričao i o neizostavnoj muškoj temi – nogometu koji je, uz kriket i golf, njegov omiljeni sport. 

Kakvi su prvi dojmovi o Hrvatskoj?
Upravo dolazim iz Češke gdje je Hrvatska najpopularnija turistička destinacija. Tu sam tek mjesec dana pa nisam imao previše vremena ni prilike istražiti ovu prekrasnu zemlju, ali nadam se da ću u idućim mjesecima vidjeti puno toga. Za sada mi se sviđa. Ljudi su jako pristupačni i pokazuju emocije. Ono što me jako iznenadilo je da gotovo svi koje sam sreo na ulici ili u trgovini govore engleski, što je sjajno.

U Češkoj to nije slučaj?
U Češkoj se nije bilo baš lako sporazumijevati na engleskom na ulici ili trgovini. U uredu je druga stvar, no u trgovinama ili restoranima nema previše ljudi koji znaju engleski.

Kažete da je Hrvatska vrlo popularna u Češkoj. Koliko ste znali ili čuli o našoj zemlji prije nego ste došli ovdje?
Osim da je lijepa zemlja s prekrasnom obalom i otocima, iskreno, nisam previše znao. Znam da Hrvatska ima bogatu povijest i kulturno nasljeđe. Da su na ovu regiju kroz godine utjecala različita carstva i da su se integrirale različite nacionalnosti. Ali znam i da ste mlada nacija u kojoj su ljudi dosta ponosni i imaju veliku aspiraciju prema zemlji.

Je li bilo teško odlučiti se preseliti u Hrvatsku zbog posla?
Nije previše. U prošlosti sam se često selio pa je moja obitelj navikla na preseljenja. U zadnjih 12 godina živjeli smo u četiri različite zemlje. S druge strane, dolazak u Tele2 nije bila teška odluka, jer se njihov sustav vrijednosti slaže s mojim osobnim sustavom vrijednosti. Hrvatska, kao destinacija, nikada nije bila upitna u procesu odlučivanja, već sam više razmišljao o ulozi i poziciji koju ću imati u novoj tvrtki.

U Češkoj ste šest godina radili za jednu telekom kompaniju, a u Tele2 ste tek došli. Koju biste poslovnu praksu iz svog prijašnjeg iskustva voljeli prenijeti i u Tele2?
U svakoj kompaniji postoji dobra i nešto manje dobra praksa koja se može unaprijediti. No, iako ne treba izmišljati toplu vodu, kopirati sustav iz jedne zemlje u sustav rada kompanije u drugoj zemlji može biti pogrešno. Tržišta su različita, konkurencija je drugačija, a i mentalni sklop potrošača je drugačiji. Također, tvrtke imaju limitirana sredstva koja mogu u nešto uložiti, tako da ne mogu učiniti sve što bih možda htio. Možda ću imati nešto oprezniji pristup dok ne shvatim kako dišu naši korisnici, ali i koja su interna očekivanja Tele2. Osim toga, regulacija je ovdje prilično aktivna pa će i to puno utjecati na stvari.

Mislite li da smo u smislu poslovanja slični Česima?
U smislu poslovanja i telekom tržišta, praksa je prilično slična. No mislim da je Hrvatska mnogo agresivnija u smislu cijena. Cijene su puno atraktivnije nego cijene u Češkoj, jer je ovdje konkurencija velika. Zemlja je prilično mala, a imate tri velika igrača na tržištu. 

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

A kada je riječ o kulturi? Koliko smo različiti?
Znam da vam jezici imaju sličnu bazu, no mislim da ste kao ljudi prilično različiti. Koliko sam u ovih nekoliko tjedana imao prilike iskusiti, ljudi u Hrvatskoj su puno otvoreniji.

Što očekujete od posla u Tele2 i koji je vaš najveći izazov ovdje u Hrvatskoj?
Kao što sam spomenuo, tržište je pretrpano. Što se tiče cijena, smatram kako smo dovoljno konkurentni, ali vjerujem kako će pritisak na telekome biti sve veći jer moramo ostati profitabilni i učinkoviti, dok je s druge strane pritisak nastavka snižavanja cijena usluga. Operateri će se morati fokusirati na internu učinkovitost kako bi izbalansirali pružanje kvalitetne usluge po razumnoj cijeni, dok se bore sa stresom smanjenja marži. Mislim kako je to izazov na svim tržištima, ne samo hrvatskom.

Koja su bila očekivanja od Tele2 kad vas je zaposlio?
Tele2 je odlična kompanija. Treći je operater u zemlji, kompanija je vrlo mlada, zaposlenici su talentirani, ali imamo još puno prostora za rast. Uprava od mene sigurno očekuje da povećam udio na tržištu te povećam profitabilnost poslovanja. Mislim da su to očekivanja koja bi imali od bilo koga tko bi došao na ovu poziciju.

Koliko dugo planirate ostati na ovoj poziciji?
Nemam nekog vremenskog ograničenja.Nadam se da ću ostati dovoljno dugo da kompaniji donesem uspjeh i stabilnost u nekoliko godina. Za sada nemam dugoročnih planova, ali ni planova za novim preseljenjem.

Od svih zemalja u kojima ste živjeli i radili, koja vam je poslovna kultura najprihvatljivija?
Mislim da sam imao sreće zbog mogućnosti rada u multinacionalnim kompanijama. Većina u kojima sam radio to i jesu. Uvijek sam imao iskustva rada s ljudima iz različitih zemalja, ali kada bih morao birati, izabrao bih europski model poslovanja jer je i on veliki dio mog iskustva. Ljudi su direktniji, spremni za izazivanje statusa quoa i dobra je ravnoteža između profesionalnog i privatnog, obiteljskog života.

Kad smo kod privatnog života, kako je vaša obitelj prihvatila preseljenje u Hrvatsku?
Tek će mi se pridružiti ovdje. Ali vesele se dolasku u Hrvatsku. Moja žena i sin u Češkoj imaju prijatelje Hrvate pa su tako puno čuli o vašoj zemlji, iako nikada nisu bili ovdje.

Kako su reagirali na preseljenje?
Supruga mi je bila jako uzbuđena. Oboje smo odrasli u Indiji gdje je vrijeme puno toplije nego u Češkoj pa su bili sretni što će nakon sedam godina života u Kanadi i Češkoj konačno živjeti negdje gdje je toplije. Osim toga, Hrvatska nije daleko od Češke, znamo da ljudi nisu puno drugačiji, pa mislim da će im se svidjeti.

Osim lijepog vremena, što vam još nedostaje iz Indije?
Indija je jako velika i u njoj je toliko kultura koje nisam istražio koliko bih htio. Mislim čak da sam vidio više toga izvan zemlje nego u Indiji. No najviše mi nedostaje obitelj i bliski prijatelji s kojima sam odrastao. Nedostaje mi osjećaj pripadnosti. Koliko god volim raditi vani, osjećaj zajednice nikada nije jednak onome u vlastitoj zemlji. Mislim da mi to najviše nedostaje.

Je li vam Zagreb premali i preprazan?
Gužva je zapravo nešto što mi stvarno ne nedostaje. Gradovi poput Praga i Zagreba nisu prenapučeni i lako se kretati po gradu. Promet je ono što mi sigurno ne nedostaje iz Indije.

A indijska hrana?
Nedostaje mi ponekad, ali kuhamo je kod kuće.

Čujem da ste naučili i ponešto češkog?
Da, pokušavao sam učiti češki, no nisam ga skroz usavršio. Odrastao sam govoreći engleski u kojem nema te konfuzije rodova i padeža. Ali naučio sam dovoljno češkog da se mogu sporazumijevati, dok god govore sporo i razgovijetno. Razumijem više nego što znam govoriti.

Jeste li već počeli učiti i hrvatski? Ljudi obično prvo nauče proste riječi…
I ja sam. Pitao sam nekoga da me nauči nekoliko loših riječi. Mislim da ne bi bilo dobro da ih sada ponovim, ali htio sam znati da li mi netko na cesti kaže "bok!" ili nešto drugo. Znam riječi za preživljavanje. No mislim da mi neće biti jako teško pohvatati malo jezika, jer imam neku osnovu iz češkog. Ako se potrudim, možda bih za nekoliko mjeseci mogao razumjeti 20 posto jezika. 

Imate li dovoljno slobodnog vremena otkad ste došli u Zagreb?
Nemam baš. Otkad sam došao radim i vikendima.

Mislite li da će tako ostati cijelo vrijeme, ili je tako samo sada, na početku?
Mislim da će tako biti dok se ne uhodam. Puno je toga što moram naučiti, ali to i jest moj stil. Volim puno raditi, ali mislim da će se to promijeniti kada mi obitelj dođe u Hrvatsku.

Kako inače uspijevate balansirati posao i slobodno vrijeme?
Radim puno, ali kada se opuštam volim čitati. Čitam svašta, od ozbiljne literature do fikcije. To me opušta i odmara mi misli od posla. Čak i ako dođem kući u tri sata ujutro, moram nešto pročitati prije spavanja. Osim toga, volim igrati i golf. Igram ga barem dva puta mjesečno pa ću to pokušati i ovdje.

Kod nas kultura golfa nije previše popularna. Jeste li već bili u kojem golf klubu?
Nisam, i zbog toga sam prilično tužan. Na golfu totalno razbistrim um.

No priča se da osim golfa volite i nogomet?
Volim sport općenito, iako posljednjih 15 godina nisam baš aktivan u sportu. Volim nogomet, ali kao pravi Indijac najviše volim kriket. To je u Indiji kao druga religija.

Opet sport koji baš i nećete vidjeti u Hrvatskoj!
Da, to mi je žao, ali nadam se da ću ga moći gledati na televiziji. No jako volim i nogomet. Na fakultetu sam bio kapetan nogometnog tima, iako nisam baš bio najbolji igrač. Chelsea mi je najdraži klub.

Znači, kao pravi navijač, sada ste sretni što se Mourinho vratio na trenersku klupu u Chelsea?
Da. Jako sam sretan zbog toga. Sjećam se, kada je Mourinho prije vodio klub, navijači, igrači i cijela atmosfera oko kluba bili su nevjerojatni. Kada je otišao nastala je velika praznina, a sada se nadam da će to ponovo oživjeti i da će Chelsea ponovo osvojiti Ligu prvaka.

Koji vam je najdraži nogometaš?
Drogba mi je jedan od najdražih igrača, posebno dok je igrao u Chelseu. No ne mogu birati samo među igračima Chelsea. Messi je fantastičan, Christiano Ronaldo također. Ali tu su i drugi igrači koje poštujem poput Inieste ili Chavija iz španjolske reprezentacije.

Moram pitati: znate li kojeg hrvatskog nogometaša?
Znam za Mandžukića. Naravno zato jer je zabio gol za Bayern Muenchen u finalu Lige prvaka. A znam i za Modrića koji igra za Real Madrid.

Vidim da na desnoj ruci imate i tetovažu.
Imam, nije velika, To je križ iz 14. stoljeća koji sam dao istetovirati u Australiji.

Nije tako uobičajeno da poslovni ljudi, posebice oni na visokim pozicijama imaju tetovaže na vidljivim mjestima.
Da, to je bila teška odluka, posebice kada sam živio na Bliskom istoku gdje tetovaže nisu previše prihvatljive. No nikada je nisam morao skrivati. Moja žena ima čak i više tetovaža od mene.

Jeste li se zbog toga susreli s predrasudama?
Ne, nikad mi to nije predstavljalo neku neugodnost. Ali tvrtka koja ima nešto protiv toga, nije tvrtka za mene. Kompanija bi trebala biti fokusirana na inteligenciju i znanje svojih zaposlenika, a ne na to što nose na sebi.

Rekli ste da volite čitati. Što najviše?
Toliko sam knjiga pročitao da mi je teško odabrati. Ako bih morao birati najdražu knjigu u poslovnoj literaturi to bi bila zajednička knjiga Larryja Bossidyja, Rama Charana i Charlesa Burcka – Execution: The Discipline of Getting Things Done. To je knjiga za svakoga tko želi biti dobar lider. Nije prekomplicirana za shvatiti, a pogađa bit. A za opuštanje čitam svašta, od fikcije do trilera.  Ako želite pobjeći od stvarnosti onda je Kafka na žalu, Harukija Murakamija, dobar izbor.

Jeste li "old school" čitatelj ili čitate na iPadima i Kindlima?
Moja žena se prebacila na tehnologiju, ali ja volim osjećaj i miris papira pod rukama.

A kakav žanr filmova volite?
Gledam različite žanrove, japanske i korejske filmove, no nisam previše izbirljiv. Imam puno favorita među starim američkim filmovma. Danas su oni uglavnom komercijalizirani. Volim ozbiljnije filmove poput Schindlerove liste, ali i znanstvenu fantastiku.

Možete li si dopustiti da ne uzmete mobitel sa sobom ili ste ovisni o njemu?
Ako zaboravim mobitel i ne ponesem ga sa sobom, onda mogu bez njega. Ali ako mi je blizu, moram stalno provjeravati e-mail, vijesti ili što se događa na društvenim mrežama. Puno vremena provodim na mobitelu, ali nisam njegov rob.

Jeste li ovisni o durštvenim mrežama?
Ne baš. Povezan sam i provjeravam ih nekoliko puta tjedno. Na Facebook ne idem svaki dan, eventualno na LinkedIn.