Prema stavu Upravnog suda RH u odluci br. Us-3448/1999    ističe se da je odredbom članka 20. stavak 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja bilo je propisano da se glede prisilne naplate komunalne naknade primijenjuju propisi o prisilnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit.

Tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja ističe da je neosnovan žalbeni navod glede zastare duga iz razloga jer je odredbom članka 100. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak utvrđeno da pravo na naplatu poreza (u ovom slučaju komunalne i vodne naknade) kamata i troškova prisilnog izvršenja zbog povrede odredbi citiranog Zakona, zastaruje za pet godina nakon isteka godine u koju ih je trebalo platiti, a kako iz podataka spisa proizlazi da tužiteljica nije dugovanje platila za razdoblje od 1. siječnja 1994. do 3. prosinca 1998. da nije protekao rok i da nije nastala zastara duga. Međutim, neosnovano tuženo tijelo smatra da se glede zastare potraživanja primjenjuje Zakon o porezu na dohodak. Naime, Zakon o komunalnom gospodarstvu, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja, kao i njegove izmjene i dopune upućuje na primjenu odredbi Zakona o porezu na dohodak odnosno dobit samo glede postupka i načina prisilne naplate komunalne naknade, a ne i roka zastare za utvrđenu obvezu komunalne naknade.  

Prema shvaćanju ovoga Suda, u pravu je tužiteljica kada u tužbi navodi da se kod potraživanja komunalne naknade i pitanja zastare na takvo potraživanje trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima. U takvom slučaju se primjenjuju odredbe koje se odnose na zastaru povremenih potraživanja koja proistječu iz pravomoćnih odluka suda ili odluka drugoga nadležnoga tijela, ili nagodbe pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a koja dospjevaju ubuduće, kao rok zastare određen je rok za zastaru povremenih potraživanja. Potraživanja povremenih davanja koja dospjevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima (povremena potraživanja) u koja spada i potraživanje komunalne naknade, zastarjevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja  – potraživanja, sukladno odredbi članka 372. naprijed navedenoga Zakona.

Putni troškovi direktora koji nije zaposlenik

Prema stavu Upravnog suda RH u odluci br. Us-3457/2002 osnovano ističe tužitelj da u dijelu određene mu porezne obveze činjenično stanje nije u potpunosti ni pravilno utvrđeno, budući da je tuženo tijelo, i po ocjeni suda, pošlo od pogrešnog pravnog stava da se putni troškovi direktora tvrtke koji nije zaposlenik tvrtke ne mogu priznati kao porezno priznati rashod koji umanjuje osnovicu poreza na dobit. Tuženo tijelo je svoje polazište za tu odluku, koja je proizvela posljedice povećanja osnovice poreza na dobit uslijed nepriznavanja troškova poslovanja, našlo u odredbi članka 23. stavka 2. Pravilnika o porezu na dohodak koja to pravo vezuje za svojstvo zaposlenika tvrtke. Navedeni pravni stav samo je djelomično pravilan jer zanemaruje odredbe Zakona o porezu na dobit koje uređuju način utvrđivanja visine osnovice poreza na dobit i tretiranje izdataka ovisno o povezanosti s ostvarivanjem dobiti. Putni troškovi direktora tvrtke koji je član trgovačkog društva i koji obavljajući poslove iz djelatnosti tvrtke ostvaruje dobit, trebaju biti priznati kao porezni rashod jer su u izravnoj vezi s ostvarivanjem dobiti, uz uvjet da su potpuno i pravilno dokumentirani. Sud nalazi određena proturječja kako u pogledu broja putnih naloga po godinama tako i sadržaja i dokumentiranosti pojedinih putnih naloga. Kako po navodima tužbe tijelo prvog stupnja nije prilikom odlučivanja cijenilo izvornu dokumentaciju vezanu uz troškove službenih putovanja niti je njom raspolagalo (vratilo je stranci), a imajući u vidu odredbu članka 39. Zakona o upravnim sporovima temeljem koje Sud u upravnom sporu odlučuje na osnovi činjenica utvrđenih u upravnom postupku, ocjenjuje se da za sada nije moguće ispitati zakonitost rješenja, bez daljnjeg utvrđivanja odlučnih činjenica. 

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik