Politolog i umirovljeni profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti dr. Branko Caratan veliki dio svog znanstvenog rada posvetio je pitanjima razvoja Rusije. Za Poslovni dnevnik govori o usponima i padovima u odnosima Hrvatske i Rusije te napretku koji je postignut posljednjih mjeseci. 

Sada je Sberbanka došla u Zagreb, a Hrvatska je uključena u Južni tok. Je li riječ o prekretnici u odnosima Hrvatske i Rusije i treba li očekivati njihovo dugotrajnije poboljšavanje?
Posljednjih 20 godina gospodarski odnosi dviju država bili su zanemareni. To je uglavnom bila posljedica loših odluka hrvatske politike. Nasuprot uobičajenom mišljenju koje vlada u Hrvatskoj, politički odnosi bili su korektni. Čak i za vrijeme rata, početkom devedesetih, Rusija se trudila imati dobre odnose sa svim stranama u bivšoj Jugoslaviji. Za vrijeme rata došlo je čak i do prodaje ruskog oružja Hrvatskoj, a predsjednik Tuđman dobio je od predsjednika Jeljcina visoko vojno odlikovanje. Hrvatska je, međutim, izgubila puno na gospodarskom planu. Prije 1990. u izvozu bivše Jugoslavije u Sovjetski Savez više od 50 posto je otpadalo na izvoz hrvatskih poduzeća i to najvećim dijelom onih iz Zagreba. Sada se ipak gospodarski odnosi popravljaju, što pokazuje i dolazak velikog broja ruskih turista koji su za samo nekoliko godina postali masovni posjetitelji Jadrana. Sadašnja hrvatska Vlada i predsjednik Josipović svjesni su potrebe da se Hrvatska ne orijentira samo prema Europskoj uniji i regiji, već da se treba otvoriti prema svim zemljama gdje se može pronaći politički, ekonomski ili kulturni interes, a Rusija svakako spada među takve zemlje. Riječ je o velikom tržištu i politički važnoj državi. Pitanje je samo kako povratiti našu nekadašnju poziciju na ruskom tržištu jer Moskva sada ima mogućnost kupnje kvalitetne zapadne robe i mi smo tu izloženi nesmiljenoj konkurenciji.

Kako je u Hrvatskoj došlo do, kako tvrdite, loših odluka da se odustane od Rusije i ruskog tržišta? Ruski veleposlanik Markarjan nedavno je rekao da netko sustavno minira ruska ulaganja u Hrvatsku?
Javno se to odustajanje branilo našom koncentracijom na ulazak u euroatlantske integracije, međutim, bilo je tu i nerazumijevanja važnosti ostalih političkih utjecaja i tržišta. Riječ je o političkom promašaju s negativnim ekonomskim posljedicama. Može se naslutiti o čemu se tu radilo. Riječ je, dakle, o ekonomskim interesima izvana, povezanim s domaćim političkim lobijima. 

Ruska ulaganja u Hrvatsku od 1993. do 2012. iznosila se 176 milijuna eura, dok su Rusi u Srbiju uložili gotovo dvije milijarde eura u posljednjih deset godina. Kako je došlo do takve razlike?
Vlada Ivice Račana dogovorila je sudjelovanje Hrvatske u naftovodu Družba Adria i u plinovodu Južni tok i nema sumnje da bi od ta dva projekta Hrvatska imala velike koristi. Međutim, Sanaderova Vlada i Vlada Jadranke Kosor izvukli su Hrvatsku iz tih projekata i tu se vidi da su postojale političke odluke, koje su očito nekome pogodovale.

Međutim, Rusija se u našoj regiji, kako se vidi, pojavljuje bez posebnih političkih zahtjeva, ali kod nas je prevladalo mišljenje da bolja suradnja s Rusijom nosi izvjestan politički rizik?
Sigurno je da takav rizik ne postoji. Na primjer, plinovod Sjeverni tok je sagrađen uz veliku suradnju s Njemačkom, a bivši njemački premijer Schröder je direktor tog projekta. Jednako su u Južni tok uključene pojedine zemlje Europske unije, prema tome nije riječ samo o ruskom projektu. Očito je da zemlje EU bez imalo obuzdavanja surađuju s Rusijom i potpuno je kratkovidna politika koja "sva jaja stavlja u istu košaru", što je, usput rečeno, tipična američka izreka. Međutim, ni NATO ni EU ne zahtijevaju od Hrvatske da prekida odnose s drugim zemljama. Potrebna nam je jedna uravnotežena politika. Jasno je da nije dobro kada je neka zemlja ovisna o energetskim izvorima samo s jedne strane, bilo da je riječ o ovisnosti o Istoku ili Zapadu. Diverzifikacija energetskih izvora uvijek je korisna.

U HGK tvrde da hrvatske tvrtke pokazuju velik interes za suradnju s ruskim partnerim. Koje su to institucije koje hrvatske gospodarstvenike mogu vratiti u Rusiju?
To ne može biti samo Hrvatska gospodarska komora, iako je ona osnovala svoju podružnicu u Moskvi. Nužna je drukčija državna politika, posebno ono što nemamo dovoljno razvijeno, a to je gospodarska diplomacija. Važne su, prema tome, odluke Vlade, ali i lokalnih organa vlasti. S druge strane, klima za investicije u Hrvatskoj nije dobra, ne samo za ruske investitore. Tu je naravno i bojazan koja se često koristi kao alibi, da bi razvijanje ekonomskih odnosa s Rusijim značilo ulazak u područje političke uvjetovanosti ili čak povratak u neki socijalistički lager, kojega, kako svi znamo, više nema.

Rusija sada ima Carinsku uniju i planira razviti Euroazijsku uniju. Što to znači za Hrvatsku?
Za nas to izravno ne znači previše, dovoljna nam je činjenica da je Rusija jedno veliko tržište i da su ostale zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza u pravilu s njom povezane. Naši mediji su ismijavali Kazahstan, ne znajući da ta zamlja "pliva" na nafti, uostalom kao i Azerbajdžan. Riječ je o zemljama s bogatim resursima koji su i nama zanimljivi i koje predstavljaju potencijalno tržište za hrvatski izvoz. 

Kako gledate na inicijativu zemalja BRICS-a, među kojima Rusija igra zapaženu ulogu, da osnuju svoju razvojnu banku kao protutežu MMF-u i Svjetskoj banci? Može li to biti korisno za Hrvatsku?
Jača ponuda na globalnom financijskom tržištu nikako ne može naškoditi, ali to ne tangira neposredno hrvatske ekonomske interese.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Spomenuli ste ruske turiste čiji je broj u Hrvatskoj dosegnuo gotovo 200 tisuća godišnje? Ove godine bi zbog uvođenja viza, što zahtijevaju pravila EU, taj broj mogao biti manji, a čuje se i o dugom čekanju na vize?
Hrvatske vlasti bi trebale napraviti sve da riješe problem koji je nastao zbog uvođenja viza ruskim turistima. I ta reakcija bi trebala biti vrlo brza da se odnosi na tom području ne bi pogoršali.

Ruski investitori pokušavali su ulagati u hrvatski turizam, na primjer u Haludovu ili na Mljetu, ali su sve te investicije zaustavljene. No dobiva se dojam da Rusi neće tako lako odustati od ulaganja u hrvatski turizam?
Rusija sada ima dovoljan broj građana koji imaju interes za ljetovanjem u Hrvatskoj i taj interes neće padati. Poznavajući potencijale ruske ekonomje možemo očekivati i interes ruskih poduzetnika za ulaganje u Hrvatskoj. Dakako, ta su ulaganja dobrodošla, pod uvjetom da budu u skladu s hrvatskim propisima. To može biti samo poželjno. Prilično je naivno mišljenje po kojem ruske investicije u Hrvatskoj impliciraju opasne političke pretenzije.

Korupcija s istoka i zapada

Često se kod nas spominje i opasnost od koruptivnog mafijaškog kapitala iz Rusije?

Uvijek postoji takva opasnost, no i Finska se, kao zemlja koja spada među zemlje s najmanje korupcije, "proslavila" u Sloveniji i Hrvatskoj u poslu s Patrijinim oklopnjacima. Dakle, opasnost od koruptivnog kapitala postoji ne samo s Istoka već i sa Zapada. Dakako, kada je riječ o korupciji puno toga ovisi o stabilnosti pravosudnog sustava u Hrvatskoj, odnosno o tome hoćemo li dopustiti da nam mafija, istočna ili zapadna, uđe u zemlju sa svojim kapitalom.