Ministar zdravstva i kandidat za prvog čovjeka Zagreba Rajko Ostojić krenuo je prilično oštro u borbu za gradonačelničku fotelju. Osim što je svojim predizbornim plakatima upozorio na trošenje novca današnjeg gradonačelnika Milana Bandića, Ostojić je u kampanji istakao i nekoliko projekata kojima želi privući glasače. Osim gradske željeznice i smanjenja režija kućanstava od 20 do 60 posto, najavio je i restrukturiranje prezaduženog Zagrebačkog holdinga gdje će od ukupno 22 ustanove unutar njega pojedine ići u privatizaciju, poput tiskarsko-izdavačke tvrtke A.G. Matoš.

Već se dugo priča o metrou u Zagrebu. U čemu je razlika između prijašnjih najava i vašeg projekta gradske željeznice?

Ne znam točno što se sve obećavalo, ali zasigurno nitko nije spominjao ovaj projekt. Nudimo vrlo jasan i jednostavan projekt koji ne traži nemoguća ulaganja. Ono što je važno da pruga već postoji. Buduću novu prugu kao vertikalu izgradili bi eventualno u drugoj fazi. Potrebno je napraviti nova stajališta i intermodalni terminal na Savskom mostu koji je danas sjecište tramvaja i vlakova. To je prava gradska željeznica ostvariva u prvom mandatu i koja će znatno poboljšati protočnost građana.

Kolika je okvirna cijena projekta?

Brojke još uvijek nisu definirane, ali ćemo se natjecati za EU fondove za nepovratna sredstva, dok će manji dio platiti Grad Zagreb i Hrvatske željeznice. Preliminarne razgovore s HŽ-om smo obavili jer je i njima jasno da će im željeznica donijeti povećanje prihoda i da time mogu profitirati.

Ali javni prijevoz u Zagrebu je i dalje jedan od najskupljih u Europi?

Ljude treba jeftinijim kartama stimulirati da se voze tramvajima. Godišnje se tramvajima preveze oko sto milijuna ljudi, a oko 200 milijuna autobusima. Ukoliko dignemo promet za 20 posto možemo spustiti cijene. Osim toga, treba ih educirati da se ne švercaju. Znam da to rade iz potrebe jer se nitko ne šverca iz zabave.

Nije vam to valjda jedini projekt?

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Intervju: Atana Škalko

‘Cijene kave udvostručile su se u godinu dana, a stabilizaciju očekujemo tek od 2026.’

Imamo više planova po gradskim četvrtima. Za svaku četvrt smo ponudili sedam do deset vrlo realnih projekata. Zamolili smo građane da nam se preko društvenih mreža i dopisnica izjasne slažu li se s njima. Dobili smo veliki broj odgovora u kojima su mnogi dodali i vlastite prijedloge. Bila je to vrlo interaktivna suradnja s građanima kojima grad pripada. Tražili su javne garaže, fasade, pješačke zone, a žičara prema Sljemenu im je na visokom četvrtom mjestu prioriteta.

Kako ćete sve to učiniti s prezaduženim Zagrebačkim holdingom?

Što se tiče zaduženosti ona je zbilja nevjerojatna, pogotovo ako se uzme u obzir da je Grad infrastrukturno u očajnom stanju, od tramvajske pruge do vode koja se u vodovodima gubi i do 40 posto. Holding je bio dobra ideja, ali je vrlo brzo od osnivanja počeo funkcionirati kao interna banka. Opterećen je kreditima i bavio se nekretninskim biznisom, umjesto da se bavi komunalijama i infrastrukturom. U posljednje vrijeme je ipak napravio značajan pomak prema protoku novca. Gradska je skupština donijela red u odluke gradonačelnika, ali nisam zadovoljan brzinom restrukturiranja Holdinga. To je kompleksan problem budući da u svojem sastavu ima ukupno 22 ustanove od kojih su dvije posebno problematične – ZET i podružnica Upravljanje sportskim objektima uz koje je usko vezana i sportska dvorana Arena. Holding je nužno konsolidirati i restrukturirati.

Kako to mislite napraviti?

Imamo potpuno jasan plan. Krećemo s privatizacijom dijela koji može funkcionirati na tržištu i koji nije nužan za funkcioniranje Grada. ZET će, naravno ostati u vlasništvu Grada i vezat će se uz gradski proračun. Komunalne tvrtke od kojih građani svakog mjeseca dobiju uplatnice ne mogu s privatizirati jer su prirodni monopolisti, ali će morati racionalizirati dio poslovanja. Treću grupu čine tvrtke poput Zrinjevca ili Zagrebačkih cesta koje imaju kapaciteta zaraditi na tržištu i pridonositi gradskom proračunu. Njihova će zadaća biti povećati prisutnost na tržištu i ostvarivati dobit. Ostale tvtke, poput A.G. Matoša, bit će prodane nakon restrukturiranja ili ćemo im pronaći strateškog partnera.

 "Slažem se da fontane trebaju, ali moramo postaviti prioritete. Mislim da je važnije da ljudi imaju vodu pa tek onda možemo razmišljati o fontanama", kaže Ostojić.

To znači i smanjivanje broja zaposlenih u Holdingu?

Ne možemo sad licitirati s brojkama. Razgovarao sam s predstavnicima sindikata u Holdingu i shvatio da ne postoji zajednička dijagnoza o politici zapošljavanja u svim Holdingovim podružnicama Osim toga, nije problem samo s onima koji rade nego i onima koji upravljaju. S njima ćemo također morati povesti razgovor nakon dubinskog snimanja. Tada ćemo moći ocijeniti stari menadžment pa odlučiti tko ostaje, a tko odlazi. Sve su opcije otvorene.

Kako je moguće da je Holding u tako velikim problemima kada djeluje u Gradu u kojemu su režije jedne od najskupljih u Europi?

Novac u Zagrebu curi kao i voda u njegovim vodovodima. Problem je što se do sada bavilo isključivo nekretninskim poslovima, dok je gradnja infrastrukture za kvalitetniji život građana stavljena po strani. Činjenica je da se režije mogu smanjiti 20 do 60 posto.

Još jedno predizborno obećanje?

Ne, nego čista matematika. Primjerice, osnovni ugovor o famoznom pročiščivaču vode imao je 83 aneksa i zbog toga raste cijena vode. Čak 40 posto vode curi i nestaje iz vodovoda pa ne čudi još veći rast njezine cijene. Time se do sada nitko nije bavio. Osim toga, uređeni gradovi i uređene države uvoze smeće od kojega proizvode toplinsku energiju, što snižava cijene odvoza smeća i grijanja. Norveška leži na nafti pa proizvodi toplinu iz smeća. Želja nam je isto napraviti i u Zagrebu. Pri tome je najvažniji Centar za gospodarenje otpadom te primarno i sekundarno odvajanje smeća. Primarnom selekcijom otpada snizit ćemo ukupan iznos smeća koji dolazi na smetlište Jakuševac za 200.000 tona godišnje. Tako ćemo izbjeći penale EU zbog toga što stvari nisu riješene. Napokon ćemo početi gospodariti otpadom i nećemo dopustiti da otpad gospodari nama. Jakuševački otpad je živi organizam pun bakterija i plina i može se iskoristiti za spalionicu. Zašto ne zarađivati na njemu? Postoji niz opcija i taj će segment i akcijski plan voditi Mirela Holy.

Mirela Holy smatra se se svojevrsnom opozicijom unutar SDP-a. Njezin izbor za suradnicu i potom se vaša isprika u ime SDP-a zbog Milana Bandića protumačeno je i kao udaljavanje od politike premijera Milanovića. Kako to komentirate?

Nije bilo nikakvih prijepora unutar SDP-a. Priče su da sam se odmakao od premijera ili stranke su samo bajke. Ispričao sam se za Bandića jer sam smatrao da je to moja civilizacijska obaveza. Nikad nisam bio u prilici da to jasno kažem jer se do tada nisam bavio Gradom. Sad kada sam ušao u sve segmente upravljanja shvaćam značaj svih njegovih krivih strateških i taktičkih odluka. Zbog toga sam imao potrebu ispričati se jer smo ljude na neki način doveli u zabludu budući da je bio član SDP-a. Mirela Holy je moja dugogodišnja prijateljica koja je predana poslu i ekspert za okoliš. Ne samo da je časna i poštena nego je prije svega vjerodostojna. Ako želite uspjeti, ne samo u politici, morate biti vjerodostojni do kraja.

Ne mislite li da će vam se osvetiti negativna plakatna kampanja protiv Milana Bandića?

To nije negativna, nego činjenična kampanja. Kampanja je zamišljena i provedena da bude temeljena na činjenicama. Vrlo jasno smo izrekli činjenicu da je18 milijuna kuna potrošeno na fontane dok istodobno da čak 80.000 Zagrepčana u srcu Zagreba pored zgrade HRT-a nema tekuću vodu. Slažem se da fontane trebaju, ali moramo postaviti prioritete. Mislim da je važnije da ljudi imaju vodu pa tek onda možemo razmišljati o fontanama. Pogledajte, primjerice, ukrasnu rasvjetu na Domovinskom mostu koja je radila tek šest mjeseci. Danas više ne radi, a potrošeno je 11 milijuna kuna. Za taj novac se moglo napraviti 135 dječjih igrališta.

Kao veliki problem ističete i napuštene gradske prostore?

U centru i na periferiji Zagreba postoji stotine zapuštenih i praznih gradskih lokala. Umjesto da ih damo umjetnicima, poduzetnicima, obrtnicima ili udrugama građana, oni zjape prazni. Njihovim davanjem na korištenje otvorila bi se nova radna mjesta jer ne vidim razloga da se unutra ne smjeste, primjerice, poduzetnički inkubatori kojima bismo osigurali besplatne komunalije, režije i infrastrukturu. Dajemo prostor do faze do kada poduzetnik postane samodostatan. To ćemo raditi do granice koja je dozvoljena jer mu želimo omogućiti da preživi i da plati najamninu. Grad će pokriti hladni pogon. Bit će to ravnoteža u kojoj nitko neće biti na gubitku. Kada poduzetnik dovoljno ojača, plaćat će pravu najamninu.

Zar to neće biti označeno kao nelojalna konkurencija?

Neće. Primjerice, šator na Trgu nije samo urbicid, nego nelojalna konkurencija svim kafićima, restoranima i trgovinama u Gradu. To je kao da poduzetniku omogućite da napravi šator u srcu bolnice Rebro u kojemu će operirati samo 4 mjeseca. I neće obavljati velike operacije na kojima će biti na gubitku, nego manje koje su mu isplative.

Ne trebamo zamisliti jer zvuči poput privatnih klinika koje su živjele isključivo na lukrativnim ugovorima s državom i koje su se financirale javnim novcem.

Upravo tako, zato sam to i zaustavio. Privatnici su dobrodošli da nude u zdravstvu što i koliko hoće sukladno medicini i pozitivnim zakonskim propisima, ali ne da prelijevaju novac iz naših džepova. Rješavanje problema u zdravstvu je bio preduvjet da se posvetim rješavanju problema Zagreba. U Ministarstvu smo uspjeli sniziti cijenu leća za 37 posto, a nije bilo velike graje oko toga. Ima još prostora za snižavanje cijena. Slažem se da nas dobit sve pokreće i to ne znači da sam protiv privatnika. Privatnici su pokretači i zato ćemo u Zagrebu pokrenuti javno-privatna partnerstva. Ukoliko društvo ne može pružiti usluge jer javnog novca nema dovoljno, onda trebaju uskočiti privatnici. Međutim, treba biti oprezan. Državni monopol je katastrofa, ali jedina gora stvar od toga je privatni monopol.

Zašto ste ostali sjediti na dvije stolice?

Svjestan sam da mi je pozicija kandidata za gradonačelnika otežana jer me ljudi percipiraju kao ministra koji se još stigne i baviti kandidaturom. Ostao sam u Ministarstvu zdravlja jer se osjećam preodgovornim da napustim tim. Uspjeli smo napraviti sve ono što su moji prethodnici u Ministarstvu sanjali. U siječnju sam mogao dignuti sidro i posvetiti se gradonačelničkoj utrci. To ne bi bilo fer od mene jer smo godinu dana naporno radili na snižavanju cijena u zdravstvu. U zadnja četiri mjeseca napravili smo nekoliko ključnih stvari: snizili smo cijene materijala i lijekova, riješili rad privatnika i krenuli u sanaciju zdravstva. Svoje slobodno vrijeme posvetio sam kandidaturi zbog čega trpi moja obitelj. Sada kada smo zaustavili negativne trendove i barem dijelom pokazali pozitivan pravac mogu mogu mirne savjesti poručiti ljudima u Ministarstvu da nastave dalje bez mene.

Bojite li se razočaranih glasača koji neće izaći na izbore?

Na proteklim izborima za Europski parlament bijeli listići su bili treća politička snaga. To nas mora zabrinuti jer dokazuje da u društvu vlada nepovjerenje i razočaranje. Imao sam psihološki i intelektualni problem prilikom donošenjaodluke da idem na poziciju koja je estradizirana. Postoje gradonačelnici koji niti ne dolaze na posao. Stoga ne čudi razočaranost birača. Razmišljao sam nekoliko dana što meni to treba, ali sam na kraju shvatio da je potrebno promijeniti percepciju građana. Gradonačelnici bi trebali biti tihi, samozatajni ljudi koji jednostavno rade svoj posao i koji će ga obavljati timski, a ne da gradonačelnik bude netko koga ćeš nazvati da zatrpa rupu na cesti iako postoji direktor Zagrebačkih cesta zadužen za taj problem.

Koliko imate kumova?

Dosta sam tradicionalan po tom pitanju i kum mogu biti samo pravim prijateljima. Zasigurno neću dizati taj broj kad postanem gradonačelnik. Protivnik sam estradizacije politike. Upravo su nas estradizacija i kumovi doveli u situaciju u kojoj jesmo danas.