Hrvatska se ponovno nalazi na povijesnoj prekretnici. Imamo izbor: ili će Hrvatska ubrzano nastaviti tonuti u tehnološku, gospodarstvenu i znanstvenu irelevantnost, a time u daljnje siromaštvo ili će umjesto toga povući radikalne i teške mjere pomoću kojih će barem dobiti mogućnost preporoditi se.

Naime, ulaskom u EU hrvatsko gospodarstvo i znanost bit će izloženi bitno većim izazovima nego dosad. Ako se tome pristupi nespremno, hrvatskoj znanosti prijeti loša sudbina koja je nažalost već zadesila veliki dio našeg gospodarstva. Vlada je pokrenula niz inicijativa i strategija kako bi se prilagodila tim izazovima. Većina mjera proizlazi iz neophodnosti usklađivanja zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, ali se nadam da će Hrvatska nekarakteristično imati dovoljno vizije i hrabrosti donijeti konkretne mjere, umjesto uvriježenog trenda zadovoljavanja forma da se suviše ne uzburkaju vode. Glavni problem manjka spone znanosti i industrije u Hrvatskoj nije izostanak većih ulaganja. Puno zahtjevniji izazovi su glomazna, često nepotrebna, nekonzistentna i spora birokracija, manjak fleksibilnosti u selektiranju, plaćanju i otpuštanju kadra kako u javnom tako i u privatnom sektoru, što guši sve veće inicijative, zatim korupcija na brojnim razinama, te nepovjerenje prema stranim stručnjacima. Dok kod nas skoro svi znanstvenici imaju osigurano radno mjesto do mirovine već s prvim izborom u znanstveno zvanje, u najnaprednijim zemljama takav slučaj je tek sa 30 posto znanstvenika.

Dok se kod nas na suradnju znanosti i industrije gleda s prijezirom, u najnaprednijim zemljama ona se potiče i nagrađuje. Kao ravnatelj IRB-a, na primjer, nisam u mogućnosti najbolje znanstvenike nagraditi, a najgore sankcionirati. Pravila, zakoni i strategije koji ovakve probleme ne adresiraju na adekvatan način, beskorisni su. Promjene u kriterijima vrednovanja dakako neće biti jednostavne jer će to zahtijevati i promjenu u ukorijenjenom mentalitetu, gdje je 'uravnilovka', a ne meritokracija opće poželjno stanje. Nedostaci se neće  ispraviti samo donošenjem nove strategije odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije, već će se morati promijeniti i  niz drugih zakona i pravilnika.U svemu tome iznimno su važne i mogućnosti koje pružaju strukturni fondovi EU. To je jedinstvena prilika za višemilijunske i kvalitetne investicije u hrvatsku znanost. Ključno je da takve investicije budu isplative, učinkovite i korisne za gospodarstvo i razvoj društva u cjelini. Upravo zato je izuzetno važno da kapitalne investicije koje će biti moguće kroz strukturne projekte  obuhvate ekonomski najperspektivnije dijelove. Strukturne fondove treba maksimalno iskoristiti – oni su povijesna mogućnost za preporod i hrvatske znanosti i hrvatskog gospodarstva.

Pri tome je važno ne ponoviti greške drugih EU zemalja iz istočne i južne Europe u čijem se slučaju često išlo u megalomanske i neodržive projekte koji su se oslanjali isključivo na izgradnju zgrada, željeznica i sličnih inicijativa koje su često same sebi bile svrha jer je riječ o investicijama koje su provođene bez sustavnog plana razvoja, bez projekata koji su se trebali nadograđivati na postojeće. Umjesto toga, naglasak bi morao biti na stvarnoj samoodrživosti strukturnih projekata, na ulaganjima koja će dugoročno donijeti prosperitet, na ulaganjima u istraživanje i razvoj, te u slučaju IRB-a, na edukaciji modernog znanstvenog i inženjerskog kadra te svakako na pribavljanju kompetitivne opreme.Inicijativa formiranja desetak klastera konkurentnosti gdje je RH kompetitivna i ima šanse dobiti veću tržišnu ulogu je izvrsna. Tu dakako treba paziti da se ti klasteri mogu po potrebi preformirati i/ili stvoriti novi, ako se pojavi tržišna potreba. Jer dok je biranje strateških smjerova na razini države načelno opravdano, iznimno je važno i omogućiti slobodu da se dokazano kvalitetni dijelovi znanosti i gospodarstva podrže. IRB je itekako svjestan da se situacija u zemlji, Europi i svijetu promijenila te da više nije prihvatljivo baviti se isključivo fundamentalnom znanošću, bez istovremene bliske suradnje s gospodarstvom.

Zato IRB poduzima brojne konkretne korake kao što je donošenje novih pravilnika, usklađenost planova s brojnim europskim smjernicama i strategijama, nova politika zapošljavanja, jačanje dijelova IRB-a koji idu za komercijalizacijom (u mjeri kojoj to omogućuje iznimno nefleksibilan vanjski sustav). Tako je, primjerice, IRB službeno postao član u svim hrvatskim klasterima konkurentnosti, a primarno radi takvog pristupa IRB je upravo ušao u posljednju fazu pregovora s EU koji će rezultirati financijski najvećim FP7 projektom do sada u Hrvatskoj s ukupnim proračunom koji ostaje u Hrvatskoj u vrijednosti od oko pet milijuna eura. IRB će, suprotno uvriježenoj praksi, omogućiti širenje laboratorija i zavoda s najvećim projektima na uštrb onih bez projekata. Radi toga IRB strukturne fondove prihvaća kao priliku da preporodi i sebe, a i hrvatsko gospodarstvo, te je zato aktivan u nekoliko vrhunskih inicijativa.Najveća aktivnost se odnosi dakako na IRB-ov stožerni strukturni projekt "Otvorene znanstvene infrastrukturne platforme za inovativne primjene u gospodarstvu i društvu", to jest O-ZIP.

Svrha O-ZIP-a je poboljšanje znanstvenih i primijenjenih dijelova IRB-a s dokazanim komercijalnim potencijalom i dokazanom izvrsnošću u pribavljanju europskih i primijenjenih projekata – neka vrsta anti Robin-Hood pristupa. Upravo to je pristup kakav vlada u znanstveno najboljim zemljama u svijetu, a kakav se mora razviti kod nas, ukoliko želimo prosperirati u EU. Fokus O-ZIP-a je isključivo na prioritetima EU i postavljen je tako da se uz minimalne investicije postigne maksimalni dugoročni učinak za hrvatsko gospodarstvo. Naglasak je na najperspektivnijim aplikacijama, koje istovremene imaju 'kritičnu masu' u kadru i kvaliteti – na IRB-u su one vezane uz farmaciju, detektore, senzore, materijale, medicinu, genetiku, kemiju i biologiju, okoliš, industrijske procese i slično. Maksimalno se išlo da IRB funkcionira kao jedna kompaktna multidisciplinarna cjelina. Svojevrstan presedan u hrvatskoj znanstvenoj zajednici je i da će sva infrastruktura i znanje O-ZIP-a biti otvoreni široj hrvatskoj znanstvenoj i tehnološkoj zajednici. Zapravo sam naziv projekta- O-ZIP je igra riječi izvedena od engleske riječi 'unzip', a upućuje na tradicionalnu i nepoželjnu 'zatvorenost' IRB-a koja će se eliminirati kroz ovaj projekt.

Ovaj proces će uvelike odrediti strategiju IRB-a za sljedećih 20-ak i više godina i zato ga vode najbolji i najpropulzivniji znanstvenici srednje generacije. IRB je i partner drugim institucijama na još tri strukturna projekta koji su na indikativnoj listi MZOS-a, kao što je Hrvatski centar za napredne materijale i nanotehnolgiju (u partnerskoj suradnji sa Zagrebačkim sveučilištem i Institutom za fiziku), te ZOO (u suradnji sa SRCEm). Sve zajedno je to planirana investicija od oko 100 milijuna eura.Upravo pristup koji IRB ima sa O-ZIP-om, s naglaskom na par ključnih i najperspektivnijih smjerova, usklađen je s prioritetom EU za pametne specijalizacije. Riječ je  o novom pristupu koji se temelji na povezivanju istraživanja i inovacija s ekonomskim razvojem kroz utvrđivanje regionalnih snaga te primjenom jasne i fokusirane strategije u znanstvenom, administrativnom i komercijalnom sektoru. Hrvatska je u procesu uvođenja ovog principa na nacionalnoj razini i vjerujem da bi im iskustvo koje IRB ima moglo uvelike pomoći.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz