Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

U unosan biznis ušli zbog vina za restoran, danas imaju boce za sve

Autor: Josipa Ban /VLM
17. travanj 2013. u 13:25
Podijeli članak —
Ljerka i Vladimir Sakač radili su najprije u obiteljskome restoranu/PIX

Prihod im je lani porastao na 25 milijuna kuna, u BiH, Srbiju i Makedoniju izvoze oko 10% ukupna prometa, sad pregovaraju s Mađarima.

Od voditelja obiteljskoga restorana u Rakitju do najvećih uvoznika i distributera staklenih boca u Hrvatskoj. Najkraći je to opis poslovnoga puta supružnika Ljerke i Vladimira Sakača. Njihova poslovna priča počinje još 1982., kad su se, s roditeljima Ljerke Sakač, odlučili posveti vođenju restorana "Bumbar", čije ime i danas nose.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Uvidjevši da vinari čija su vina u restoranu prodavali nisu u mogućnosti kupiti boce, odlučili su se sami prihvatiti njihove nabave za proizvođače vina s kojima su tada surađivali.  "Malo smo se propitali, došli do proizvođača u Italiji i prvi kamion je bio tu. Sve se odvijalo neplanirano", prisjeća se Ljerka Sakač. Kako vinari nisu mogli platiti boce, prvi poslovi odvijali su se u obliku kompenzacije. "Mi njima boce, oni nama vino", objašnjavaju. Neplanirani se potez pokazao pravim pogotkom, obitelj Sakač odlično je izabrala poslovnu nišu. Danas, i u vrijeme krize, tvrtka Bumbar ostvaruje višemilijunske prihode i dobit. Samo u 2012. uprihodovali su 25 milijuna kuna, ostvarivši rast od sedam posto u odnosu na prethodnu godinu. U ovoj se, kaže Vladimir Sakač, nadaju ako ne malom rastu, onda barem zadržavanju na lanjskim brojkama. Iako su im dobavljači povećali cijene, neće, kažu, dizati svoje, a na uštrb vlastite marže. 

Od voditelja obiteljskoga restorana u Rakitju do najvećih uvoznika i distributera staklenih boca u Hrvatskoj. Najkraći je to opis poslovnoga puta supružnika Ljerke i Vladimira Sakača. Njihova poslovna priča počinje još 1982., kad su se, s roditeljima Ljerke Sakač, odlučili posveti vođenju restorana "Bumbar", čije ime i danas nose.

Uvidjevši da vinari čija su vina u restoranu prodavali nisu u mogućnosti kupiti boce, odlučili su se sami prihvatiti njihove nabave za proizvođače vina s kojima su tada surađivali.  "Malo smo se propitali, došli do proizvođača u Italiji i prvi kamion je bio tu. Sve se odvijalo neplanirano", prisjeća se Ljerka Sakač. Kako vinari nisu mogli platiti boce, prvi poslovi odvijali su se u obliku kompenzacije. "Mi njima boce, oni nama vino", objašnjavaju. Neplanirani se potez pokazao pravim pogotkom, obitelj Sakač odlično je izabrala poslovnu nišu. Danas, i u vrijeme krize, tvrtka Bumbar ostvaruje višemilijunske prihode i dobit. Samo u 2012. uprihodovali su 25 milijuna kuna, ostvarivši rast od sedam posto u odnosu na prethodnu godinu. U ovoj se, kaže Vladimir Sakač, nadaju ako ne malom rastu, onda barem zadržavanju na lanjskim brojkama. Iako su im dobavljači povećali cijene, neće, kažu, dizati svoje, a na uštrb vlastite marže. 

Prijelomna 2004. 
Odlični poslovni rezultati i u vrijeme krize, ističu, rezultat su truda, a i pošten pristup jako je važan. "Maksimalno se trudimo ispuniti želje i potrebe kupaca. Kupac je uvijek u pravu, što vrijedi u svakoj trgovini, no mi do takva odnosa posebno držimo. Nikad nam se nije dogodilo da smo odbili prihvatiti povrat ili reklamaciju", ističu supružnici Sakač.  No, poslovanje tvrtke uvelike se promijenilo od prije više od dvadeset godina, kad su krenuli. Prodaje vina, s kojom su krenuli u posao 1992., više nema, a i struktura kupaca drastično se promijenila. Danas je to tvrtka pretežno orijentirana na maloprodaju i suradnju s više od 20 distributera; specijaliziranih trgovina, poljoprivrednih apoteka, trgovačkih društva koja dalje plasiraju staklene boce i ostalu opremu poput plutenih čepova. Osim toga, boce koje obitelj Sakač uvozi pretežno iz Italije, ali i Slovenije, Njemačke i drugih zemalja, od najvećih proizvođača stakla, sve češće kupuju vlasnici obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, medari, uljari i drugi. "Prije su, primjerice, maslinari prodavali ulje u plastičnim bocama ili kanistrima, no danas shvaćaju da mogu puno više zaraditi s proizvodom koji je lijepo upakiran", objašnjava Vladimir Sakač rast potražnje.

Kako navodi, već nekoliko godina bilježe trend povećanja broja kupaca, ali i smanjenje iznosa pojedinačnih računa.  Takav preokret i prekretnica u poslovanju, naglašava, došao je 2004., s preseljenjem skladišta i otvaranjem maloprodaje na novoj adresi u Samoborskim Novakima, nedaleko od Zagreba. Kratko nakon preseljenje završava njihova priča s vinima. "Problem je bio što su trgovački lanci dampirali cijene svojim akcijama, koje često idu ispod nabavne cijene, samo kako bi se progurali neki drugi artikli. Takva politika nama je postala neisplativa te smo zaključili da je bolje da izađemo iz posla u kojem ne možemo ostvariti zaradu", objašnjava. Do preseljenja u prostor veći od četiri tisuća kvadrata u koji su uložili 700 tisuća eura supružnici Sakač već su skupili dovoljno znanja i iskustva o trgovini  bocama da bi poslovanje mogli postaviti na stabilne temelje. "Nije to nimalo lak posao", napominje Vladimir Sakač. Tehnologija proizvodnje u ovoj branši, naime, takva je da se ponekad staklene boce proizvode u malim serijama samo jednom godišnje, pa se zna dogoditi da kupac traži određen proizvod kojeg u ponudi trenutačno nema. Usto, često se mijenjaju trendovi u izvedbi boce, zbog čega je potrebno stalno biti u "modi". Brza reakcija, ističe Sakač, ovdje je presudna. "Moramo biti u stanju isporučiti kupcu proizvod, a to možemo jedino dobrim odnosima s proizvođačima od kojih naručujemo robu". 

Ulažu još 500.000 kn 
Zbog dugogodišnjih dobrih odnosa, temeljenih na urednom i točnom plaćanju, Sakači danas imaju i određene privilegije u nabavi. Usto, danas su upoznati s trendovima i potražnjom kupaca. U dvije glavne sezone, zimskoj i ljetnoj, postoje oblici boca koji bolje prolaze, objašnjavaju. Tako se u zimskoj kupuju kalupi u obliku bora ili zvijezde, dok u ljeti prevladavaju morski motivi. U Bumbarovu maloprodajnom dućanu naći će se još zanimljivijih oblika, za koje  Vladimir Sakač kaže: "Tek kad smo prestali težiti prodaji samo onoga što se nama sviđa stvar je krenula". Dobro je organizirano i skladište, smješteno tik iza jedine Bumbarove maloprodajne trgovine i ureda. Prostire se na dvije tisuće kvadrata, s oko milijun boca koje čekaju dalju distribuciju."Težimo tome da barem 50 posto našeg asortimana bude raspoloživo cijele godine te da uvijek imamo u zalihi dovoljno najtraženijih boca", ističe Sakač. Veliku prednost danas im u poslovanju daje posjedovanje kalupa koje imaju kod proizvođača. Zbog želja kupaca, a i uočavanja potreba tržišta, tvrtka Bumbar izrađuje kalupe, čija je cijena od pet do tridesetak tisuća eura, na temelju kojih se izrađuju specijalne boce.

Upravo je to, napominje Vladimir Sakač, njihov udio u proizvodnji, o kojoj ipak ne razmišljaju jer je riječ o toliko velikoj investiciji i zahtjevnoj tehnologiji da je sami nikako ne bi mogli izvesti.   Kako na hrvatskom tržištu više nema prostora za velik rast, Bumbar se polako okreće izvozu. Već izvoze u BiH, Srbiju te Makedoniju, i to oko deset posto ukupna prometa. Trenutačno su, otkrivaju, u pregovorima s Mađarima, a ulazak u Europsku uniju mogao bi im otvoriti i slovenska vrata. Ipak, od ulaska u EU Sakač ne očekuje previše. Kao jedinu prednost zasad vidi smanjenje procedure pri prelasku robe preko granice. Kvaliteta i osluškivanje želja i potreba kupaca, naglašavaju supružnici Sakač, ostaje jedina garancija rasta. Za ovu godinu imaju razrađene investicijske planove. Uskoro bi trebali početi proširenje maloprodajne trgovine za otprilike sto kvadrata, pa bi se ona trebala prostirati na više od 300 četvornih metara, te zatvaranje nekih vanjskih dijelova skladišta, u što planiraju uložiti oko 500 tisuća kuna. Želja je vlasnika Bumbara, koji danas zapošljavaju 19 radnika, širenje asortimana, primjerice, čašama, za što kupci pokazuju sve veći interes.    

Zbog problema naplate filtriraju kupce

S velikima veliki problemi, probleme manjih mogu uočiti na vrijeme

Tipična hrvatska priča, problem naplate potraživanja, najveći je problem i ovoj tvrtki. "Konstantno moramo filtrirati kupce kako ne bismo ugrozili vlastito poslovanje. Više puta i s kupcem s kojim smo imali dobre poslovne odnose moramo ili promijeniti način plaćanja u avansno ili se moramo oprostiti od suradnje. Danas se, naime, potpuno izgubio poslovni moral. Na tržištu ima puno onih koji otvaraju tvrtke samo da bi prevarili. I ne treba se zavaravati da će biti bolje, to je sad tako te treba naučiti plivati, pa tko preživi, preživi", kaže Vladimir Sakač. Ipak, u posljednje dvije godine prepolovili su nenaplaćena potraživanja. "Manje je dugova jer nam se i profil kupaca promijenio, od velikih, s kojima su mogući veliki problemi, do puno malih, čije probleme možemo na vrijeme prepoznati", ističe.  

Autor: Josipa Ban /VLM
17. travanj 2013. u 13:25
Podijeli članak —
Komentari (1)
Pogledajte sve

kad već nema proizvodnje barem nek se trguje…

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close