Pojava vlage u podrumskim zidovima starih građevina je gotovo redovita. Najčešće se radi o pojavi tzv. kapilarne vlage. Riječ je o procesu koji nastaje jer su strukture konstruktivnih građevinskih materijala (opeka, kamen, beton) porozne te se kroz mikro pore u njihovoj strukturi apsorbira i podiže vlaga iz okolnog tla. Uzrok je površinska napetost vode zbog koje dolazi do kapilarnog efekta uslijed kojeg se voda doslovno "penje" kroz zid.Pojava se redovito događa u svim građevinama tradicionalne gradnje s podrumima iz razdoblja prije početka primjene hidro izolacijskih materijala kojima je navedeni problem otklonjen.

Zbog problema apsorpcije i dizanja vlage iz okolnog tla podrumi u starijim građevinama nisu korišteni za trajni boravak ljudi već isključivo kao pomoćni prostor koji je ujedno služio kao tampon zona između tla i prizemlja zgrade. Efekt kapilarne vlage nije bio problematičan ovakvim korištenjem podruma jer je osim toga odnosno upravo zbog toga podrum bio dobro i konstantno provjetravan. Kasnijim "useljavanjem" podrumskih prostora (koje znači uvođenje grijanja te zatvaranje otvora podruma prozorima) efekt kapilarne vlage postaje neugodan.Znakovi koji upućuju na pojavu kapilarne vlage su raslojavanje, otpadanje i uništenje materijala (žbuke, betona, opeke, kamena), pojava soli, nitrata i plijesni na površini, neugodan miris vlage u prostoru te hladni zidovi.Vlaga u podrumskim prostorima može biti uzrokovana i drugim razlozima kao što su probijanje hidro izolacije, puknuće cijevi u zidovima ili uz ukopani zid, prokišnjavanje, kondenzat koji je posljedica hladnih mostova ili neadekvatne termo izolacije ili prodor podzemne vode. Obzirom da ste naveli da se radi o građevini s početka 20. stoljeća čiji je podrum recentno prenamijenjen u restoran ograničiti ćemo odgovor na sustave sanacije kapilarne vlage.

Danas postoji više načina sanacije kapilarne vlage, a to su metode gravitacijske infuzije, metoda injektiranja, metoda elektroosmoze, metoda presijecanja te primjena sanacijskih žbuka. Kod svake metode sanacije javlja se isti problem, a to je mogućnost pristupa ukopanim zidovima sa vanjske strane. Ukoliko je moguće podrum otkopati s vanjske strane, što često u urbanim sredinama iz raznih razloga nije moguće, time će sanacija kapilarne vlage biti uspješnija.Metode gravitacijske infuzije i injektiranja se najčešće primjenjuju te su načelno slične po tome što se u zidove pri podu pomoću cijevi ubacuje (gravitacijski ili pod pritiskom) kemijski materijal koji unutar strukture zida stvara zonu vodonepropusnog "čepa" koji zaustavlja dizanje kapilarne vlage. Kod ovih metoda napominjem da je u slučaju debelih zidova potrebno injektiranje materijala s obje strane zida te je stoga bitno da li je moguće podrum otkopati. Ukoliko su zidovi otkopani potrebno je vanjsku stranu zida zaštititi hidro izolacijskim materijalom. Također je bitno otući žbuku s unutarnje strane zida i nanijeti sanacijsku žbuku (omogućava isušivanje zidova). Osim vanjskih (obodnih) zidova potrebno je na isti način tretirati i unutarnje podrumske zidove jer su oni putem temelja također u kontaktu s vlažnim tlom.

Za kvalitetnu sanaciju potrebno je izvesti također vodonepropusnu zaštitu svih podova podruma što uključuje razbijanje postojećih i izvedbu novih podova sa uključenom hidro izolacijom.Metoda presijecanja koja se nekad koristila, a sastojala se od doslovnog prerezivanja zidova i ubacivanja u prerez vodonepropusnih materijala danas se više ne koristi jer je problematična zbog narušavanja statičke stabilnosti građevine.Postoje jednostavniji sistemi sanacije na temelju elektroosmoze. Radi se o postavi elektroničkih uređaja koji odašilju elektromagnetske valove u zidove što smanjuje površinsku napetost molekula vode odnosno mijenja smjer kretanja čestica vode prema negativno nabijenom tlu. Radom sistema sprječava se ponovno dizanje vlage. Sistemi moraju biti trajno instalirani na građevini i o njima se treba voditi brigu i održavati ih kako elektronički uređaji i instalacije zahtijevaju. Uređaji djeluju kroz zidove u zadanom radijusu, a djelovanje mogu ometati veće metalne prepreke (cisterne, garažna vrata i slično).

U pojedinim slučajevima manjih količina vlage u zidovima moguće je dobre rezultate postići obijanjem postojeće unutarnje žbuke te nanošenjem sanacijskih i isušujućih specijalnih vapnenih žbuka koje omogućavaju permanentno isušivanje zidova.Koji je sistem najbolji i koji primijeniti u vašem konkretnom slučaju teško je reći jer ne postoji univerzalno rješenje primjenjivo za svaki slučaj. Svaka situacija traži posebno rješenje ovisno o nizu parametara i inženjerskoj procijeni no može se reći da bi se za opisani slučaj najbolje rješenje postiglo kombinacijom više sistema (injektiranje zidova, izvedba hidro izolacije u nivou poda i s vanjske strane zidova uz primjenu sanacijskih žbuka). Kod sanacije kapilarne vlage je osim kvalitete izvedbe izuzetno bitno prethodno izvršiti kvalitetnu dijagnostiku konkretne situacije, detaljno utvrditi građevinski sastav zidova (materijali, sastav i struktura) te temeljem toga izabrati optimalno rješenje i sustav. 

Odgovara: Darko Kolarić, dipl. ing.arh