Piše Daniel Šimić, menadžer IBM-ovog odjela Usluge poslovnog savjetovanja, IBM Hrvatska

Ukoliko je nešto sigurno u 2013. godini, onda je to činjenica da će upravo ključni događaj u Hrvatskoj biti ulazak RH u Europsku uniju koji se očekuje 1. srpnja. Dugačko razdoblje pristupnih tehničkih pregovora, kao i političkih preduvjeta koje je trebalo ispuniti za ispunjenje ovoga cilja, rezultiralo je visokim fokusom na sam trenutak pristupa kao ispunjenje cilja. Ono što je potrebno svakako ne propustiti, kako u privatnom tako i u javnom sektoru, jest sagledavanje horizonta nakon samog čina ulaska u EU.

Na primjerima tranzicijskih zemalja regije vidjeli smo pozitivne primjere utjecaja otvaranja granica i u ovom trenutku kao zemlja i tvrtke nećemo imati izgovora za moguće nejasnoće i nedostatak iskustva tijekom provođenja projekata vezanih uz ulazak RH u EU. Zadnji val proširenja dogodio se još 2005. godine i Hrvatska svakako ima prednost od osam godina iskustva kojih je skupilo 10 zemalja sličnih regionalnih i infrastrukturnih profila. Jedino pitanje koje se nameće jest jesmo li postavili sva prava pitanja, jesmo li svjesni promjena koje dolaze i jesmo li spremni na njih odgovoriti.

Veliki udio promjena koje su se događale tijekom proteklih godina u javnom sektoru su one koje stavljamo u kategoriju obaveznih prilagodbi sustavima i regulativi Europske unije. Slijedom toga, imali smo priliku vidjeti projekte i pojačavanje kapaciteta državne uprave u području financija (porezni i carinski sustavi), radnog zakonodavstva i zavoda za zapošljavanje, u području sigurnosti (granice, putne isprave), pravosuđa, katastra i zemljišnih knjiga, kao i poljoprivrede (sustavi upravljanja  poticajima kao i inspekcijski sustavi).

Spomenuti projekti bili su financirani kroz predpristupne fondove i ispunili su svoju svrhu zadovoljavanja osnovnih preduvjeta spajanja s drugim zemljama i tijelima na području EU. Osim samih novih uspostavljenih procesa i sustava, pozitivan element obavljenog posla je uspostavljena organizacijska mreža i projektna znanja u institucijama. Sada je vrijeme kada takva tijela i organizacijske strukture moraju zakoračiti u „višu” brzinu jer su i promjene koje stoje pred nama na višoj razini.

 Fokus nakon 1. srpnja bit će okrenut od ispunjavanja obaveznih preduvjeta prema realizaciji strukturnih promjena i provođenju transformacijskih projekata. U ovim strukturnim promjenama nam svakako mogu pomoći strukturni fondovi. Samom činjenicom da su strukturni fondovi za red veličine veći od predpristupnih fondova, indiciraju o kakvim transformacijama se radi i kakvu razinu ozbiljnosti Europska unija očekuje od projekata koje Hrvatska namjerava nominirati.

 Iz našeg iskustva u zemljama regije kao i iz suradnje sa središnjim tijelima EU, vidimo kako druge zemlje započinju sveobuhvatne projekte transformacija u svim važnim područjima djelovanja. Ključno je da ti projekti nisu specificirani na razini „krpanja” postojećih procesa ili rješavanja tehničkih problema u otocima, već da se odnose na cjelovite programe kojima je cilj podrška ispunjavanju strateških promjena.

 Za Hrvatsku je u ovom trenutku manji naglasak stavljen na samu strategiju, a veći je na operativnom provođenju projekata i programa, s obzirom da je financijski okvir Europske unije za razdoblje od 2014.do 2020. godine definiran, strateške smjernice su određene, kao i hrvatsko mjesto u njemu. EU je odredila sljedeće prioritete u navedene u programu nazvanom Europe 2020:

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

 Pametan rast (Smart Growth) – 3% BND investicija u istraživanje i razvoj, više od 40% mladih s visokoškolskom diplomom

Održivi rast (Sustainable Growth) – smanjenje emisije plinova za 20%

Uključivi rast (Inclusive Growth) – 20 M ljudi manje u zoni siromaštva, zaposlenost od 20-64 godina viša od 75%

Važno je naglasiti da analiza implementacijskih planova ovih smjernica govori da je 50 puta više prostora za realizaciju projekata u lokalnim i regionalnim inicijativama, za razliku od EU centraliziranih zakonskih i sustavnih promjena. Dakle, ono što se na neki način nameće samo po sebi jest činjenica da ćemo samo uloženim vlastitim naporima moći ostvariti ciljeve i zahtjeve koji su pred nama i ono što je još važnije, sada je vrijeme kada moramo djelovati.

U svim zemljama regije, IBM je partner sa svojim konzultantskim servisima u transformacijskim projektima u javnoj upravi, ali i privatnim tvrtkama u njihovom širenju na nova tržišta EU. Projekti koje smo realizirali već danas pokazuju uspjeh. Ako doista želimo vidjeti značajne promjene, moramo podržati jaču suradnju između uprave, poslovnog sektora, akademskih institucija, skupina i samih građana. Svaka organizacija nudi svoju snagu u rješavanju izazova, a IBM kao najveći međunarodni konzultant u Hrvatskoj može pružiti podršku u ovakvim projektima uzimajući u obzir iskustva i znanja ostvarena u partnerskim odnosima s korisnicima širom svijeta.