Iako nagodbena vijeća Finanijske agencije (Fine) intenzivno rade na predstečajnim postupcima, prolazno vrijeme ne obećava, a prognoze su prilično obeshrabrujuće. Priča se da će broj stečajeva nadmašiti najgora očekivanja te da će se u konačnici postići malo nagodbi.

Zasad nije postignut nijedan sporazum između dužnika i vjerovnika, a u najkritičnijem razdoblju, zbog krajnje upitnosti opstanka, nešto je manje od 3000 prezaduženih i nelikvidnih tvrtki. Njihovi dugovi premašuju 30 milijardi kuna, a zapošljavaju više od 25.000 radnika. Svima zvoni za uzbunu jer, prema planu ministra financija Slavka Linića, cijeli posao mora biti gotov do 1. srpnja. Na stolu su samo dvije opcije: nagodba ili stečaj s rasprodajom imovine.Samo su 82 tvrtke zadovoljile zakonske uvjete za otvaranje postupka te ušle u Fininu proceduru. Tvrtki kandidata za otvaranje postupka čak je 2734. Svima je određen dodatni rok za domaću zadaću te najčešće imaju na raspolaganju 45 dana da dostave potrebnu dokumentaciju. O tome ovisi hoće li se postupak i otvoriti, a jamstva konačnog uspjeha pritom nema. Fina je pak  odbacila prijedlog za 511 tvrtki. Zašto se u pet mjeseci primjene Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi nijedna tvrtka nije uspjela na taj način spasiti od stečaja, kome će to i kako poći za rukom? Tko će biti krivac?

Hipoteke kamen spoticanja
Na temelju prvih analiza, tri su ključne kočnice. Prva je najslojevitija i odnosi se na same dužnike: posrijedi su njihovi manjkavi planovi restrukturiranja. Druga se pak tiče vjerovnika: banke nisu raspoložene odreći se svojih hipoteka, a vjerovnici iz redova dobavljača postaju sve nervozniji jer ne vide rješenja. Pojavili su se, na kraju, i defekti postupka zbog manjka adekvatnih dogovora prije njegova pokretanja. Kad je riječ o dužnicima, glavni prigovor je da nepripremljeni kreću u postupak. Nemaju održiv plan operativnog restrukturiranja zato što uprave i vlasnici nemaju realnu poslovnu viziju, pa ni plan ne uživa financijsku potporu. Dogovor s bankama, kao i s ostalim velikim vjerovnicima, prije iniciranja postupka pred Finom, prava je iznimka koja potvrđuje pravilo. Kad je riječ o odlučujućim vjerovnicima – bankama, ključni je problem u tome što bankarski sektor nije spreman samo tako se odreći svojih hipoteka.

Bankari tome nisu skloni jer se ne smiju upuštati u velike rizike, a pravila njihova poslovanja postala su vrlo tvrda nakon krize u EU. U spašavanju rizičnih plasmana, što znači i dužnika, banke se suočavaju s time da za poslovni plan dužnika nitko ne može jamčiti da će se i ispuniti. Banke preračunavaju gdje će manje izgubiti. Slikovito rečeno, u financijskom se sektoru kalkulator ne ispušta iz ruku i svi proučavaju perspektivnost poslovanja dužnika nakon nagodbe. Glavno je pitanje hoće li poslovni plan dobiti potvrdu na tržištu i koliko dugo može opstati da bi se vjerovnicima, sukladno planu, platili stari dugovi. Mnogi su skloniji vjerovati da upravo u dijelu operativnog poslovanja stvari nisu postavljene dovoljno jasno, pa se u pregovorima s dužnicima kod banaka pokazalo da se one zapravo ne žele odreći svojih razlučnih prava. Kad se i odreknu hipoteke, to ostaje mrtvo slovo na papiru. Nijednom bankaru ne pada na pamet provesti isti dokument u djelo tako da doista oslobode teret s nekretnine dužnika.

A novi dugovi?
Poseban, pak, razlog za nervozu velika broja neosiguranih vjerovnika – dobavljača leži u samom zakonu. On je stigao u posljednji čas kao pojas za spašavanje, no predstavlja novitet i donosi novu vrstu briga vjerovnicima. Ostavlja malo vremena za veliki posao u pogledu restrukturiranja. Iako se godinama odgađao, predviđa moguće previše pogodnosti za dužnike. Na taj se način dolazi i do deblokade računa i tijekom razdoblja dok postupak nije otvoren. To je, navodno, novo izvorište velike nesigurnosti mnogih vjerovnika koji s dužnicima trebaju nastaviti poslovati. Dužnici, pak, koji tvrde da su prijašnjih godina nastojali postići dogovor s vjerovnicima navode da su se suočavali s problemom da svaki vjerovnik, pa i najmanji, može onemogućiti njihov plan upravo blokadom. Prijašnja zakonska rješenja samo su u stečaju omogućavala većinsko odlučivanje vjerovnika o planu restrukturiranja njihova dužnika, pa je novi zakon velika prilika.

Dužnik može bez pritiska u miru dogovoriti rješenje sa svojim ključnim vjerovnicima. No, praksa pokazuje da je vrlo teško postići dogovor između onih koji vode glavnu riječ, a pitanje koje muči vjerovnike jest hoće li tako nastati i novi dugovi. Usto, u predstečajnoj praksi, unatoč deblokadi dužnika, moguće su razne deformacije. Zakon je predvidio da se na jednom ročištu ispitaju i utvrde tražbine s pravom glasa te da se odmah glasuje o planu. No, umjesto toga, prva se ročišta u pravilu odgađaju, što vjerovnike čini nervoznima. Čak se ni na dva ročišta ne mogu riješiti ključna pitanja. Zbog potreba dužnika gotovo se redovito predstečajna ročišta odgađaju i prilagođavaju stanju na terenu. Dječje bolesti novog postupaka, pokazalo se u nizu primjera, proizlaze iz toga što se za velike financijske probleme rješenja traže  u hodu, i to u postupku koji je sam po sebi velika zamka.

Dva sata popisa, pa odgoda
Stoga je i Fina malo fleksibilnija. Tvrdo vremensko ograničenje za dovršetak postupka je 120 dana, te zakon nakon toga propisuje stečaj. Prvi takvi slučajevi već dolaze u ruke sudaca. No, iako do izigravanja zakona dolazi silom prilika, to je još jedan razlog što kod vjerovnika jača nervoza. Usporedbe radi, u domovini predstečajnih nagodbi, SAD-u, vjerovnici nemaju sličnih problema. Za razliku od hrvatskog zakona, američki od dužnika traži izuzetno jaku disciplinu kad upadnu u financijske probleme. Na prvo mjesto stavlja se točnost podataka o obvezama i to se štiti rigoroznom kaznom. U slučaju pogreške dužnik gubi pravo na predstečajanu nagodbu. Iako je ovdašnji zakon blaži, njime nije predviđeno da se u postupak pred Finom ulijeće kampanjski.

Vjerovnici iz realnog sektora, koji su brojni, a ne vode glavnu riječ, nego čekaju ishod dogovora dužnika s bankama, imaju dojam, kažu, da proces ponekad više nalikuje na kaos. Tako stvorenim defektima koji se tiču samog postupka, tvrde, izaziva se velika pomutnja, a uza svu dobru volju i sama Fina ponekad se teško snalazi. Finina vijeća sazivaju ročišta za nespremne situacije, čime se samo povećava stupanj nepovjerenja vjerovnika. Veliki fijasko bilo je ročište velike građevinske tvrtke: najprije je trebalo gotovo dva sata da se popiše 200 vjerovnika, a onda im je rečeno da se ročište – odgađa. 

Nepovoljan utjecaj

Otpad od hrane krije emisije stakleničkih plinova veće od zračnog i pomorskog prometa zajedno

Umjetna inteligencija

AI alati dostupni svima ulaganje su u gospodarski i društveni napredak

Presudit će banke, i zadržati hipoteke

Zabrinutost vjerovnika raste, a velika očekivanja bit će teško ispuniti. Mnogi su planovi u sferi znanstvene fantastike, izostala je brzina novog postupka, koja se isticala kao glavni adut, a nižu se situacije koje su fijasko. U slučaju da se nagodba ne postigne u 90 posto slučajeva, problem će biti veliki dužnici, koji imaju brojne radnike. Krenut će prozivke i optužbe. U traženju glavnih krivaca bolje bi mogle proći uprave dužnika koje nisu iskoristile svoju šansu. Na udaru bi se mogla naći Vlada. Nagađa se da će Banski dvori biti glavna meta nezadovoljstva ako se rješenja koja je zakon donio ne potvrde u praksi. Radnici u slučaju Diokija takav scenarij već demonstriraju okrivljujući, zasad, ministra financija. Pod takvim pritiscima došlo je do navodno velika ustupka, a sve kako bi se izbjegao debakl zakona. Banke su, doznajemo, svoj problem rizika riješile kreativnim tumačenjem iz Ministarstva financija. To, pak, može omogućiti određeni broj nagodbi u posebno važnim tvrtkama. O čemu je riječ? Banke su glavni pregovorači o kojima sve ovisi, a imaju u ovom postupku takvu snagu da mogu praktički pokopati plan svakog dužnika, prije ili kasnije. Presudit će koje će se tvrtke i kako spasiti, a to njih same neće koštati hipoteka. Iako je zakon rekao da o planu odlučuju samo oni vjerovnici koji se odreknu svojih razlučnih prava, banke će uspjeti zadržati hipoteke kao sredstvo osiguranja za ispunjenje plana restrukturiranja. Kako se neće gruntovno isknjižiti, nekretnine će ostati opterećene razlučnim pravima, pa ako plan propadne, banke neće izgubiti svoje kolaterale. To bi mogao biti okidač za ubrzanje postupka, ali i dodatno povećanje rizika poslovanja još likvidnim dobavljačima.

Industrogradnja

Uz vlasničku konsolidaciju Industrogradnja predviđa unovčavanje nekretnina uz popust od 50 posto, a kod stanova 25 posto. Prodajom nekretnina bit će u cijelosti namirena potraživanja zaposlenika i banaka koje su razlučno osigurane. Najveći dio obveza prema dobavljačima bit će pretvoren u kapital, uz nadoplatu razlike. Obveze prema državi u većem dijelu će ispuniti primopredajom zgrade u Savskoj. Razlučnim vjerovnicima nudi se izmjena roka dospjelosti obveza na 12 mjeseci nakon zaključenja nagodbe, uz fiksnu kamatu u visini 14 posto na vrijednost tražbine, plativo prijenosom dionica. Tvrtka ne ovisi o dodatnim izvorima financiranja. Ima mnogo nekretnina, a računa na komercijalizaciju onih koje nisu nužne za realizaciju plana.

Magma

Magma je u postupak ušla sa 550 milijuna kuna obveza. Nakon spajanja nekoliko društava ima 67 milijuna kuna vrijedan temeljni kapital. Predlaže plan koji će omogućiti pretvaranje svih potraživanja vjerovnika u vlasničke udjele. Nakon zamjene, 85 posto dionica bilo bi u posjedu sadašnjih vjerovnika. Plan temelji na novom konceptu prodaje robe i usluga na svim tržištima EU koristeći 3D printing tehnologiju i mogućnosti društvenih mreža. Prihod u 2015. iznosit će 300 milijuna kuna, a ove godine 17 milijuna, zacrtao je Goranko Fižulić. Za novi nastavak poslovanja treba 10 milijuna, a računa i na novac EU fondova namijenjen inovativnim i edukativnim projektima. Pitanje je kako će riješiti razvoj 3D alat-programa na brendu Turbo Limač s obzirom na to da je on predmet sudskog spora.

Varteks

Varteksov plan podrazumijeva da se dug državi podmiri dokapitalizacijom, a država bi postala vlasnik maksimalno 25 posto dionica. No, dio bi se riješio ustupanjem nekretnina, otpisom dijela osnovnog duga, refinanciranjem duga obročnom otplatom kroz pet godina. Bankama se predlaže podmirenje kroz reprogram, s počekom od jedne godine i otplatom u pet, te kroz prodaju nekretnina u City centru u Zagrebu te aranžman "sale and lease back" za one u City centru Rijeka. Dugove ključnim dobavljačima tvrtka planira podmiriti u prvih godinu dana restrukturiranja. Ostalima nudi poček od godinu dana uz otplatu u pet godina. Do stabilizacije poslovanja potreban je novi kredit od 92 milijuna kuna za pokriće troškova restrukturiranja i preseljenja.

Konstruktor

Konstruktor je zaratio s ministrom financija, koji smatra da je to prva velika tvrtka koju čeka stečaj. Dok država poručuje da joj nije prihvatljiv plan, čini se da tako ne misle i banke, jer navodno žele spasiti tvrtku. Željko Žderić  nudi bankama (i državi, koju to ne zanima) konverziju potraživanja u kapital. Predlaže da se sadašnjim vlasnicima udio smanji ispod razine od jedan posto. Tvrtka ima adut u ugovorenim poslovima od navodno dvije milijarde kuna. Ročište je sazvano za sredinu ožujka.

Nexe

Još nije poznat plan Nexe grupe i šest tvrtki: Našicecementa, Dilja, Luke tranzit Osijek, Nexe betona i Igme. Tek su predani njihovi prijedlozi. U proteklom razdoblju Nexe grupa je u suradnji s KPMG-om intenzivno radila na planu operativnoga i financijskog rsetrukturiranja. U međuvremenu je glavnina plana predstavljena većini vjerovnika. Odobrena je privremna mjera deblokade, pa je dobila 45 dana za kompletiranje dokumentacije.

Dioki

Potkraj siječanja Dioki je dobio mjeru privremene deblokade, no taj rok istječe početkom ožujka. Isto vrijedi i za dostavu niza dokumenata: financijskog izvješća, popisa obveza prema vjerovnicima, popisa imovine i dužnikovih dužnika. U suprotnome prijedlog će biti odbačen. Nade se polažu u Ivana Čermaka, koji razmatra ulazak i u investiciju u Dini Petrokemiji.