Negativna kadrovska selekcija kao tumor je zahvatila cijelo društvo i uništila Hrvatsku i njezin kreativni, znanstveni, poslovni  i poduzetnički potencijal.

Govore se fraze o društvu znanja, a više se ne zna niti što su inovacije, što je razvoj, što je proizvodnja, što je industrija, što je poduzetništvo, a još manje što je gospodarstvo  temeljeno na znanju. I to je ključ hrvatskih problema koje treba riješiti sada, kako bismo uopće mogli razmišljati o 2020. Najvažniji cilj koji mene zanima je društvo u kojem će sretno živjeti moja djeca i unuci (koliko god to utopistički zvučalo) i sva današnja mlada generacija koja sada pred sobom ne vidi nikakve šanse i boji se za svoju budućnost. Nema te strategije, programa i cilja kojeg mogu realizirati nesposobni i nekompetentni ljudi. Da bismo osigurali rast – pametan i održiv, moramo stvarati jako gospodarstvo i mnogo novih radnih mjesta. Nova radna mjesta možemo otvarati samo u industriji i poduzetništvu koji moraju proizvoditi inovativne proizvode, konkurentne na svjetskom tržištu. Na žalost, u tom smjeru ne idemo.

Priča o izboru strateških prioriteta nema smisla. Ljudska kreativnost i poduzetnički duh teško se mogu usmjeravati i programirati. Treba najboljima pružiti svu logističku podršku na tržištu, da budu još bolji, da rastu i zapošljavaju. A istodobno  pokrenuti široku akciju poticanja razvoja poduzetništva kroz otvaranje mnogo novih poduzeća, provoditi selekciju, pružati podršku najboljima i stvarati nove pobjednike na tržištu. To je dug i složen proces i to treba znati raditi. Nadao sam se da će nas kriza natjerati da počnemo provoditi drastične promjene na svim područjima i stvorimo novo društvo temeljeno na znanju. Tu novac iz Europske unije igra malu ulogu. Na žalost, ništa se nije promijenilo jer je mnogima ovako jako dobro.