Najavljene izmjene Zakona o privatizaciji Ine ovog će tjedna biti predmet sastanka koalicijskih partnera SDP-a i HNS-a, doznaje Poslovni dnevnik. Taj bi sastanak trebao razbistriti politički stav Vlade kako će država ubuduće upravljati Inom i hoće li doista prije ulaska u Europsku uniju napraviti sve da svoj vlasnički udio smanji s postojećih 44 na čak 25 posto ili i manje od toga. Problem su dijelom zakuhali i pravnici tvrdnjama da, po postojećem Zakonu o privatizaciji Ine, država treba pasti u Ini ispod 25 posto do 1. srpnja, no s druge strane, ukoliko se to ne želi, treba mijenjati zakon. Isto tako, stručnjacima za europsko pravo nije poznata, kažu, niti jedna presuda donesena u EU koja kaže da je državni paket od 25 posto u jednoj kompaniji protuzakonit. Dokaz toga je i 25-postotni paket mađarske države u Molu. Na tragu toga brojni bi zagovornici zadržavanja zlatnog paketa u Ini htjeli da Vlada ne uđe u zamku vlastitog nametanja većih obveza nego što ima prava koja može konzumirati po EU-pravilima.

Javni interes
Kao argument se ističe slučaj Belgije u čiju je korist donesena presuda na Europskom sudu pravde u Luksemburgu. Belgija je zadržala zlatnu dionicu u plinovodu (Fluxys) jer je dokazala da je to opravdani javni interes, pa se svi čude zašto to sada ne pokušava i Hrvatska. Tim više što su njime utvrđeni kriteriji po kojima se obavljanje djelatnosti od općeg interesa, poput opskrbe zemlje plinom, naftom i slično, prihvaća kao opravdani javni interes. I Tamara Perišin, profesorica s katedre europskog javnog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, poziva se na belgijski "plinski slučaj" kao presedan kojim europsko pravo ostavlja mogućnost državama da opravdaju svoju potrebu za posebnim pravima u privatnom trgovačkom društvu. "Belgija je uspjela opravdati svoju zlatnu dionicu u plinovodu iz razloga osiguravanja opskrbe plinom u kriznim situacijama, ali je bitno da prava dana državi nisu bila široka, te su se samo restriktivno smjela koristiti.

Zato je Europski sud smatrao da je mjera proporcionalna", pojašnjava. Hrvatski slučaj s posebnim pravima u Ini, po njenom mišljenju, nije specifičan, jer su i mnoge države članice EU prilikom privatizacije državnih poduzeća pokušavale zadržati svoj utjecaj. Ponekad su, kako kaže, izričito ograničavale prava investitora. Propisivali bi primjerice da jedan dioničar može maksimalno glasati s 20 posto temeljnog kapitala, ali i da su za važne odluke potrebni glasovi koji predstavljaju 80 posto kapitala. Države koje su ponekad baš za sebe nastojale zadržati velika upravljačka prava putem povlaštenih, zlatnih dionica zapravo su pokušavale istodobno ostvariti dva cilja: napuniti državnu blagajnu prodajom poduzeća, ali i zadržati velika upravljačka prava kao da su i dalje njegovi vlasnici, kaže profesorica Perišin. I za profesora Sinišu Petrovića, koji sada slovi kao autor ukidanja "zlatnog paketa" u Ini, te istodobno jedan od dva tajna pregovarača s Molom, ne tako davno, prije dvije godine, bio je problem da se Molu ograničavaju vlasnička prava u Ini posebnim zakonom, a koji je tadašnji šef oporbe Zoran Milanović kanio progurati kroz Sabor.

Moguća revizija odnosa
I tada je Milanoviću sporan bio članak 10, no za razliku od prijedloga koji je iz njegovog ureda u Banskim dvorima sada iscurio, tada je tražio njegovu dopunu odredbom da se stjecanje 50 posto i više dionica u Ini uvjetuje prethodnim odobrenjem Hrvatskog sabora. Petrović je tada Milanoviću objašnjavao da ograničavanje vlasništva s aspekta EU nije dopušteno, no pozivajući se i na lex Mol predlagao je druge mjere, uključujući i mogući zakon za sve državi strateški važne tvrtke, kojim se s aspekta EU može urediti djelovanje države i uloga u privatiziranim kompanijama. Zašto je to danas palo u drugi plan? Stručnjaci imaju dojam da Hrvatska ne koristi svoj manevarski prostor, već sama sebi veže ruke. "Ako je to čak i zahtjev EU, Vlada ima snažne argumente zbog slučaja Ina-Mol, jer je do pravomoćnog završetka procesa sve u Ini, uključujući poglavito upravljačka prava, podložno reviziji, a što bi prihvatila i EU, posebno temeljem borbe protiv korupcije koju snažno potiču", kaže izvor blizak Ini, dodavši i da bi Državno odvjetništvo RH trebalo izaći iz sjene i tražiti u ovom slučaju zaštitu pravnog poretka. Pored izdvojenog belgijskog presedana riješenog u korist države, presude protiv članica EU dobiva uglavnom Europska komisija. Takvi su veći primjeri bili slučaj Volkswagen u Njemačkoj, British Airport Authority koji je vlasnik nekoliko aerodroma u Velikoj Britaniji, te Telecom u Portugalu, a u kojima je Europski sud pravde presudio da su zlatne dionice i slični režimi prepreka investicijama i slobodnom kretanju kapitala i sve su države morale izmijeniti svoje zakone.