Kakva je budućnost domaćeg blog svijeta nije lako reći s obzirom na to da se konceptualno pomalo razlikujemo od razvijenije američke blogosfere. Tamo su blogovi već dio mainstreama, ne samo od 2002. godine kada su blogeri priču o Trentu Lottu, senatoru koji je izrekao nekoliko rasističkih izjava, održali na životu i utjecali na njegovu ostavku već i od njihovih posljednjih predsjedničkih izbora kada su duboko zagazili u taj za njih nekada daleki mainstream svijet. Iako su već u njemu, kompanija Six Apart, piše Business Week, želi blogove još više približiti širem spektru ljudi, odnosno povećati njihov utjecaj. Sudeći po Technoratiju, web-servisu koji blogove prati i koji je fokusiran isključivo na njih, dnevno se kreira sedmadeset i pet tisuća blogova, a po nekim predviđanjima u svijetu ih je oko sto milijuna. Six Apart ugošćuje ih oko 15 milijuna, posjeduju četiri servisa. Movable Type namijenjen je poslovnim korisnicima koji imaju vlastite servere i potrebna im je pomoć pri dizajniranju, TypePad nudi pretplatnički model koji korisnicima omogućava da u svoje postove uključe fotografije, videozapise i drugi sadržaj. Druga dva servisa podržana su i reklamama, pa je tako LiveJournal društvena blog mreža namijenjena mlađima od trideset s jedanaest milijuna korisnika, a posljednji od njih nedavno je predstavljeni Vox, koji je sličan LiveJournalu, no orijentiran je prema širem krugu korisnika, pa ima i jaču zaštitu privatnosti i u potpunosti je podržan reklamama.

Cijela priča o kompaniji Six Apart počela je kada se dvadesettrogodišnja Mena Trott 2001. ulogirala na Blogger.com servis i počela pisati vlastiti blog Dollarshort. Ubrzo je shvatila da Blogger.com (koji je 2003. godine kupio Google) ne zadovoljava sve njezine potrebe, pa je sa suprugom Benom, s kojim je vodila mali web-dizajn studio, osmislila danas profitabilini i više nego popularni Six Apart. Poput klasične američke priče o internetskom uspjehu i oni su svoj posao počeli iz vlastitog doma u težnji da osmisle nešto što drugi nisu a da je njima prijeko potrebno i zanimljivo. Devet mjeseci nakon što je izašao Movable Type, kada su shvatili da (naročito nakon 11. rujna kada su blogovi doživjeli prvi boom u Sjedinjenim Državama) broj korisnika raste poprilično brzo, otvorili su kompaniju. Neobvezni posao postao je svakodnevni s punim radnim vremenom. Godinu dana poslije, 2002. godine, kontaktirao ih je Joi Ito (koji je usput rečeno održao odlično predavanje u Zagrebu) kako bi ih “doveo” u Japan. U sljedećih godinu i pol imali su pedeset zaposlenika, urede u Japanu i Europi, da bi 2004. godine dobili financijsku injekciju od deset milijuna dolara, a sveukupno do sada su prikupili od investicijskih kuća 23 milijuna dolara. Dio tih novaca iskoristili su za kupnju drugih servisa (LiveJournal jedan je od tih) koji su im povećali korisničku bazu. Baza se još više povećala kada su stali u zaštitu svojih blogera i onoga što pišu, i to nakon što su ih iz organizacije Association of Anorexia Nervosa and Associated Eating Disorders pozvale da uklone blogove koji se tom temom bave. U budućnosti, smatraju, blogovi će postati “bežični”. Osim toga, SixApart je kupio kompaniju Splash Data, proizvođača softvera koji omogućava da se fotografije i video snimljeni nekim od bežičnih uređaja pošalju odmah na blog.

Popularnost donosi zaradu

U Sjedinjenim Državama pisanje bloga može se pretvoriti u pravi posao, pa tako Michael Arrington, koji vodi najpopularniji Web 2.0 blog, TechCrunch ima prihod od 60.000 dolara mjesečno, a Boing Boing, najpopularniji blog na svijetu, na godišnjoj razini zaradi oko milijun dolara. Iako u nas još nema blogera koji zarađuju blogom, s obzirom na to da se krećemo polako prema američkom modelu blog mreže, kolaborativni blogovi, web 2.0 servisi – i broj blogova, odnosno njihovo približavanje mainstreamu vrlo su vjerojatni.