Za svaku bocu šampona, deterdženta, octa ili ulja, stavljenu na tržište, jednako tako za svaku automobilsku gumu i automobil, za svaki električni aparat, kartonsku ambalažu i tako redom, proizvođači i uvoznici državi, odnosno Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, plaćaju  ekološke naknade za kasnije zbrinjavanja te ambalaže/proizvoda kao otpad, piše Novi list.

Oni prebacuju u cijenu svojih proizvoda, što znači da građani plaćaju kasnije zbrinjavanje tih proizvoda. U reciklažu se, zbog poticajne povratne naknade od pola kune, vraća oko 70 posto PET ambalaže. Međutim, poticaja za povrat ostalih polimernih materijala, guma, elektronike i ostalog nema, zbog čega proizvođači, odnosno kupci, badava plaćaju naknade za zbrinjavanje tog otpada. Sav prikupljeni novac odlazi na preskupo zbrinjavanje ambalaže od pića i napitaka.  

Prošle su godine na tržište plasirane 24 tisuće tona ambalaže od deterdženata, ulja, octa, te sve plastike koja nije obuhvaćena povratnom naknadom. Za zbrinjavanje te ambalaže proizvođači, a zapravo kupci, platili su gotovo 18 milijuna kuna. Kako organiziranog i poticajnog sustava prikupljanja i te ambalaže još nema, natrag nije prikupljeno niti 30 posto te ambalaže, pa je Fond na zbrinjavanje potrošio manje od tri milijuna kuna, dok mu je preostalih 15 milijuna kuna ostalo, i nenamjenski je potrošeno, piše list.

Iz Ministarstva zaštite okoliša poručuju da 'recikliranje takvog otpada iziskuje troškove koji bi doveli do velikih gubitaka, i zato nisu obuhvaćeni poticajnim sustavom kao PET, staklena i Al/Fe ambalaža'. Postavlja se onda pitanje zbog čega proizvođači, kupci, naknadu za zbrinjavanje u tolikim iznosima onda plaćaju, piše Novi list te navodi još jedan primjer apsurda.Od 11.400 tona višeslojne kartonske ambalaže lani stavljene na tržište, prikupljeno je samo 500 tona, pa je Fond na zbrinjavanje potrošio 218 tisuća kuna, a preostalih je 27 milijuna uplaćenih kuna otišlo u nešto drugo.