Iza zaštitarskog društva Sokol Marić još je jedna uspješna poslovna godina, u kojoj je održan status tržišnog lidera. Nakon što je u 2012. isplatio posljednjih dva posto vlasništva, Zlatko Marić postao je 100-postotni vlasnik društva, čije sjedište Uprave više nije u medijski često eksponiranoj zgradi u Medulićevoj nego ponovno na zagrebačkom Trgu maršala Tita.

Nakon 332 milijuna kuna prihoda u 2011., kako ste poslovali u 2012.? 
Prema svim poslovnim pokazateljima u 2012. očekujem šest posto veći prihod, odnosno oko 15 milijuna kuna više nego 2011. Posla ima dosta, dugogodišnji klijenti društva su povećali opseg svojih usluga, preuzeli smo i poslove zaštite nekih novih klijenata. Zbog fiskalizacije će većina korisnika usluga gotovinu prevoziti svaki dan, umjesto nekoliko puta tjedno kao dosad, pa i tu očekujemo porast prihoda.

Prema rezultatima Fine, ispada da unatoč dobrom poslovanju otpuštate ljude.
To nije točno, broj zaštitara Sokol Marića uglavnom kontinuirano raste. Potkraj 2010. imali smo 3303 zaštitara, krajem 2011., nakon optimizacije, 3261 zaposlenika, no već krajem 2012. zapošljavali smo 3407 radnika. Analitika Fine vezana uz broj zaposlenika daje drukčiju sliku zbog metodologije podjele dohodaka tvrtke s prosječnom plaćom, i na temelju navedenog izračunatog broja zaposlenih. Naša je djelatnost specifična i podložna kontinuiranim promjenama, pa su oscilacije broja zaposlenih logične. Društvo ima dugogodišnje ugovore za poslove tjelesne zaštite, tehničke zaštite u svim segmentima, od projektiranja, ugradnje, do održavanja ugrađenih sustava, monitoringa i poslova prijevoza vrijednosti sa 146 oklopnih vozila društva koja su u prosjeku iskorištena po 12 sati dnevno.

Znači li to da i vaši ljudi toliko rade?
Ne, svi zaštitari društva sukladno Zakonu o radu imaju ograničen broj prekovremenih na maksimalno 10 posto dodatnih sati iznad fonda, što je na poslovima zaštite ponekad teško organizirati, s obzirom na dislociranost. Primjerice, u ličkoj Korenici čuvate banku koja radi deset sati. Pa tko će tamo doći zamijeniti našeg zaštitara zadnja dva sata? Policija i vatrogasci tu su se izborili za smjenski rad, ali kod nas nitko ništa ne poduzima. Naš je ceh zakazao u pregovorima s državom. Lani smo investirali 16 milijuna kuna za 20 oklopnih vozila i 50 automobila. Iako smo prema Zakonu o privatnoj zaštiti dužni imati interventna vozila ako imamo ustrojen centralni dojavni sustav (CDS), što je propisano kao uvjet, Ministarstvo financija te automobile tretira kao vozila za osobno korištenje.Zato smo sada morali uzeti tzv. teretne automobile, bez zadnjih sjedala, da ih možemo voditi kao radna vozila, budući da je to jedina opcija za odbijanje poreza. HUP i HGK ne reagiraju, pa se nismo izborili za djelatnost kao, primjerice, rent-a-car i taksi služba. Od svibnja 2012. uputio sam nekoliko upita obrazlažući navedene nelogičnosti Ministarstvu financija, no još nisam dobio odgovor.

Pritisak za izmjenu zakona trebao bi ići preko HGK i HUP-Udruge zaštitarskih djelatnosti, no vi kao najveći poslodavac u branši ignorirate njihov rad.
Nisam im se pridružio jer u tim udrugama ne vidim korist za zaštitarstvo. One se ne bave ni promidžbom naše djelatnosti ni pritiskom na ministarstva, a ni pregovorima sa sindikatima. U HUP-u se nikako nismo mogli dogovoriti oko kotizacije. Primjerice, ako zapošljavam 3400 zaštitara, nije korektno da kotizaciju plaćam proporcionalno broju zaposlenih, a potom imam ista prava i glas kao i zaštitarsko društvo sa 50-ak zaposlenih. Logično da nam interesi nisu isti, ne samo obzirom na veličinu nego i zato što su neki zaštitari u državnom vlasništvu. Čak tri potpredsjednika HUP-ove Udruge – predstavnici tvrtki Zvonimir security, Zaštita Buzov i Protect – imaju istog vlasnika, švedski Securitas. U HUP-u su uvijek i neki lobiji koji me ne žele da budem u predsjedništvu i odlučujem, zbog imaginarne bojazni da ću vući vodu na svoj mlin. Isto je i s HGK, tamo po zakonu moramo biti član i plaćamo članarinu, ali od njih ne dobivam baš ništa. Neki dan sam privatnim kanalima doznao da su izabrali novog predsjednika cehovske udruge. Osim toga, izvršni odbor HUP – Udruge zaštitarskih djelatnosti u studenome 2011. samovoljno je raskinuo granski kolektivni ugovor (GKU) u zaštitarstvu.

Na toj su sjednici upravo vaše nepotpisivanje ugovora naznačili kao razlog za njegov raskid, kojim je djelatnost vraćena nekoliko koraka natrag.
Najlakše je optužiti onoga koga nema. Ja taj ugovor i ne moram potpisati, jer GKU automatski vrijedi za sve. Sokol Marić i državna AKD Zaštita su još 2008. sa sindikatom RSRH potpisali kućni kolektivni ugovor (KKU), po kojem je cijena satnice bila znatno viša od one koju je kasnije propisao GKU.

Da, ali vi ste 2011. raskinuli i taj kućni kolektivni ugovor.
To je stvar tumačenja, budući da su i KKU i GKU bili sklopljeni na dvije godine, i protekom navedenog razdoblja prestali su biti obvezujući za potpisnike. Na žalost, u međuvremenu su se na tržištu znatno spustile cijene usluga zaštite, čega su svjesni i sindikati. Stoga sada ponovno čekamo da se potpiše GKU. U međuvremenu cijene na tržištu padaju i ispod razine koja jamči osnovno zadovoljavanje naknada i plaća. Da ne govorim o pojedinim zaštitarskim društvima koji nude usluge ispod cjenovne logike.

Zašto država ne reagira na damping?
Država u zaštitarstvu nikada nije upotrijebila sve instrumente. Treba zajedno poslati na teren financijsku policiju, predstavnike inspektorata za nadzor zaštitarstva i inspektorata rada, da svi zajedno, kad dođu u pojedino društvo, provjere ljude, isplatne liste i donesu relevantan sud. Ubrzo bi postali filtar kojim bi se smanjila disperzija tržišta na više od 200 društava koja se bave zaštitarstvom… Neka krenu od mene i za šest mjeseci dostave izvještaj o stanju u hrvatskom zaštitarstvu.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Tijekom 2011. imali ste 35 milijuna kuna dobiti, lani vjerojatno i više. U što ulažete?
Najveći dio dobiti reinvestiram u poslovanje društva i osiguravanje prateće infrastrukture. Cilj nam je imati zdravo i financijski konsolidirano društvo, koje posluje sa što manje kredita. Sada imamo 166 blindiranih vozila i 108 osobnih automobila. Štitimo 11.000 objekata preko CDS-a i gotovo 2000 objekata tjelesnom zaštitom. Za razliku od konkurencije, koja uglavnom živi od tjelesne zaštite, pružamo cijelu paletu zaštitarskih usluga. Stoga smo postali i vodeće društvo po implementaciji sustava tehničke zaštite. Zbog krize su mnogi odustali od ulaganja u sustave tehničke zaštite, no ne i novčarske institucije i banke, koje nam čine većinu navedenog tržišta, a mi radimo za sedam najvećih banaka u RH.

Imate puno oklopnih vozila. Zašto se konkurencija nije ozbiljnije ubacila u taj isplativ biznis?
Mislim da je problem u odluci da se investira u djelatnost. U zaštitarstvu se ljudi u pravilu bave drugima, umjesto sobom. Nitko neće prihvatiti činjenicu da nije imao viziju ulaganja. Svojedobno su me mjesec dana vukli po novinama zbog kofera s elektrokemijskom zaštitom. Zakon o tome su pripremali HUP, HGK i policija, s obzirom na brojne prepade 2006. Cilj regulative bio je zaustaviti prepade na oklopna vozila i zaštititi novac. Pravilnik se radio godinu dana, pri čemu nas nitko kao najvećeg pružatelja te usluge nije pitao za sugestiju. U lipnju 2007. stupio je na snagu i svi prijevoznici su dobili rok od šest mjeseci za usklađenje. Za nas je to značilo da moramo u tom roku nabaviti oko 2000 elektrokemijskih spremnika (EKS), odnosno kofera. Korisnici usluga, uglavnom banke i novčarske institucije, su nam rekli da nisu zainteresirani za nabavu navedenih sredstava, nego da eventualno mogu izabrati tip i model koji im odgovara. Kupili smo 2000 EKS kofera i 40 novih blindiranih vozila, u to smo uložili 46 milijuna kuna, svjesni činjenice da pravilnik može promijeniti svaki novi ministar unutarnjih poslova.

Uvriježeno je mišljenje da glavninu prihoda ostvarujete poslujući s državom.
To nije istina, na državne tvrtke odnosi se samo 22,4 posto naših prihoda, što je proporcionalno našem udjelu na zaštitarskom tržištu! A i te poslove smo dobili na javnim natječajima, i pritom zaposlili nove ljude. Naši ostali klijenti su iz privatnog sektora. Primjerice, samo od jedne velike banke dobivamo godišnje 60 do 70 milijuna kuna prihoda. Što se državnih tvrtki tiče, s većinom imamo glavobolje. HŽ Vuča vlakova nijedan račun nam nije platila godinu dana, bez kamata nam duguju 1,5 milijuna kuna. Tiskara Vjesnik nam je dužna milijun kuna, Zagrebački holding nam po pola godine ne plaća.

Kažete da vas Ministarstvo financija ignorira. Možda zato što ste slovili za poduzetnika povezanog s HDZ-om?
Ni to nije istina, pa mi smo upravo 2001., za vlade Ivice Račana, napravili najveći pomak i poslovni rast. Stalno se piše da je Sokol Marić povlašten, ali nitko ne spominje da nam je nemoguće probiti se u bilo koji veći hrvatski grad, svi su zatvoreni s lokalnim zaštitarskim lobijima. Recimo, u Rijeci već 20 godina nismo dobili nijedan posao…

Biznis na Karibima na čekanju

U posljednje vrijeme u medijima se pojavljuju detalji o Vašem privatnom životu. Nije li bio pogrešan tajming baš usred krize plasirati u novine priču o 1,7 milijuna dolara vrijednoj vili na karipskom otočju Turk and Caicos?

Nisam naručio taj tekst, novinar mi je sam došao s tim podacima i slikama i samo pitao za izjavu. Ista takva kuća u Hrvatskoj bi me došla deset puta više. Licemjerno je što želimo da stranci ulažu kod nas, a čudimo se kad je ponekad suprotno.

Najavili ste i osnutak zaštitarske tvrtke na Karibima?

Već je bilo sve dogovoreno, to je mali otok s bogatim ljudima, možeš biti puno profitabilniji, ali nakon svih tih tekstova stavio sam projekt u stanje mirovanja. U taj bi posao trebalo uložiti nekoliko stotina tisuća dolara i provesti tamo šest mjeseci zbog edukacije, što u ovom trenutku ne mogu.