Prema mnogim mjerilima, američko je gospodarstvo i dalje u dubokoj depresiji. No korporativna zarada rekordno je visoka. Kako je to moguće? Jednostavno: zarada raste kao udio državnog dohotka, a plaće i druge radničke naknade padaju. Kolač ne raste onako kao što bi trebao, no kapital grabi sve veći komad na teret radnika.
Čekajte malo – zar opet raspravljamo o odnosu kapitala i rada? Zar to nije zastarjela, gotovo marksistička rasprava? E, to su mnogi mislili; u protekloj se generaciji nije raspravljalo o odnosu kapitala i rada, već o pitanju distribucije među radnicima, bilo da je riječ o jazu između više ili manje obrazovanih radnika ili o sve većem dohotku šačice superzvijezda na području financija i drugih grana. No to je možda jučerašnja priča. Iako je točno da financijaši i dalje djeluju kao banditi – jer, kao što znate, neki od njih stvarno jesu banditi – dohodovni jaz između fakultetski obrazovanih i neobrazovanih radnika nije se puno promijenio otkako je porastao tijekom osamdesetih i ranih devedesetih. Štoviše, onima koji su nedavno diplomirali dohodak je stagnirao čak i prije nego što je došlo do financijske krize. Zarada raste na grbači radnika općenito, pa tako i radnika koji vladaju vještinama koje su u današnjem gospodarstvu trebale dovesti do uspjeha. Zašto se to događa?
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu