Francisco Jaramillo, izvršni direktor Vise za jugoistočnu Europu, ne uklapa se u sliku tipičnog bankara. Svoj posao, dakako, obavlja profesionalno i s uspjehom, no kada radno vrijeme završi, svoje slobodno vrijeme s punom strašću posvećuje onome što najviše voli – umjetnosti.

>>> Ovaj tekst prenesen je iz novog izdanja posebnog priloga Exclusive, koji u cijelosti možete pročitati ovdje

Vrijeme češće provodi u hotelima nego u vlastitom stanu, aerodromi su mu postali kao dnevni boravak, a ponekad se zna probuditi da nije siguran u kojem se gradu nalazi. Nije to ništa neuobičajeno u životu biznismena, no Francisco Jaramillo, izvršni direktor Vise za Jugoistočnu Europu nikako se ne uklapa u kalup tipičnog bankara. Svoj posao, naravno, radi potpuno profesionalno, savjesno i s ljubavlju, no kada radno vrijeme završi, slobodno vrijeme sa punom strašću posvećuje svojim hobijima – klasičnoj glazbi, umjetnosti i putovanjima. U poslovnom svijetu rijetko ćete susresti nekoga tko je toliki zaljubljenik u umjetnost. Bilo da se radi o operi ili slikarstvu, Jaramillo će s jednakim žarom prepričavati dojmove s Wagnerove, Verdijeve i Puccinijeve opere, ljepotu Benedettijeve poeme, Borgerovu ili Puskinovu poeziju ili slike Bridget Riley, Barnett Newmana i Carlos Cruz Dieza. “Uživam i vrlo sam strastven kad je umjetnost u pitanju”, priznaje Jaramillo, no ne žali što je umjesto umjetničke izabrao karijeru i posao kojim se danas bavi. “Nekad sam se pitao jesam li možda trebao izabrati drukčiju karijeru. Kao dijete sam svirao klavir. Tu sam ljubav prema umjetnosti i glazbi naslijedio od majke. Kad mi je bilo 15 ‘ostavio’ sam se klavira i nikad ga više nisam svirao. Jedna od mojih velikih želja je da imam malo više vremena, da kupim klavir i ponovo zasviram”, priča Jaramillo.Odrastao je u Ekvadoru, a sa 17 je otišao studirati poslovnu administraciju u Bostonu gdje je diplomirao i “zaradio” svoj  MBA. Posao ga je potom ponovo odveo u Južnu Ameriku, a zatim u Europi u kojoj i danas živi i radi na jednoj od vodećih funkcija svjetske kartičarske kompanije.

Zagreb ima puno za ponuditi

“Da sam se odlučio vratiti u Ekvador možda bi mi život bio drukčiji, možda bi izabrao neki umjetnički studij, filozofiju, ili povijest umjetnosti. Možda čak otvorio i vlastitu  galeriju. No ne žalim jer mislim da u životu ne treba žaliti za ničim. Sve ono što sam učinio u životu me dovelo do ovoga što sada jesam”, kaže. A ljepotu umjetnosti pronalazi svugdje, gdje god da otputovao. Iako se Zagreb teško može uspoređivati s onim što, primjerice, kulturno možete doživjeti u Beču ili Londonu, Jaramillo smatra da Zagreb ima puno toga za ponuditi. “Bio sam u zagrebačkoj Modernoj galeriji za koju mislim da malo ljudi zna. U prekrasnoj je zgradi i ima veliku kolekciju moderne umjetnosti. Ne mogu izgovoriti imena umjetnika čija su djela tamo izložena, ali mogu vam pokazati na svom Blackberryju u kojeg uvijek zapišem ono što sam vidio”, priča. I zaista, posegne za svojim uređajem kako bi mi pokazao popis umjetnika: Picek, Srnec, Knifer… i iako nikada prije nije ni čuo za njih, njihova su ga djela oduševila, a oduševio ga je i Ivan pl. Zajc sa svojom operom Nikola Šubić Zrinski. “Sretan sam što sam mogao pogledati tu operu i doživjeti priču o ratu s Turcima. Uživao sam u prekrasnoj građevini, na prekrasnoj operi i upoznao se sa prekrasnim hrvatskim kompozitorom, a istovremeno sam naučio zašto i kako su se neke stvari u ovom dijelu svijeta dogodile”. Svaki Jaramillov odlazak na operu ili izložbu ima i svoj epilog. Kada dođe kući nekoliko sati provede istražujući o onome što je vidio kako bi naučio više. Zbog toga mu ne ostaje puno vremena za san pa spava tek pet sati dnevno.“Ne želim da vrijeme prođe, a da ne dam neki intelektualni doprinos onome što sam doživio u umjetnosti. Ljudi nemaju ili ne žele imati vremena da istraže i da pokušaju shvatiti povijesno naslijeđe koje ima neka kompozicija, slika ili drugo umjetničko djelo kroz koje mogu upoznati kulturu i identitet neke zemlje”, dodaje. A osim što voli razgledavati umjetnine, voli ih i sakupljati.

Kolekcionarstvo

“Rekao bih da imam interesantnu kolekciju. Počeo sam je stvarati još dok sam živio u Južnoj Americi. Radi se uglavnom o južnoameričkim ekspresionistima, a imam i sve više apstraktnih slika. Većina mojih umjetnina je u Madridu, neki dijelovi su mom stanu u Londonu”, kaže. Upravo su umjetnička djela i umjetnost općenito ono na što najviše voli potrošiti novac. Nikada ga, kaže, nećete vidjeti da nosi sat koji vrijedi tisuće dolara. Ima možda dva sata, a i njih najčešće zaboravi staviti.“Sav novac ulažem u umjetnost. Kada ljudi posjete moj dom u Quitou ili Madridu odmah primijete da je pun slika, a taj ‘komad papira’ vredniji je od dva Rolexa”, dodaje, a osim na umjetnine rado će potrošiti i na putovanja.“Iako mnogo putujem zbog posla, volim puno putovati i privatno. To je jedan od načina da otvorite vidike i bolje razumijete svijet oko sebe. Ljudi često nisu skromni i vjeruju da je tamo gdje žive centar svijeta, no kroz putovanja shvatite da ste samo jedan u masi i da svaki grad, svaka zemlja i svaka kultura ima nešto prekrasno za ponuditi”, dodaje Jaramillo koji je još pod dojmom svog zadnjeg putovanja u jugoistočnu Aziju. “Ovoga rujna poslovno sam posjetio Singapur, Vijetnam i Kambodžu. S jedne strane sam vidio nevjerojatne znamenitosti koje su me vratile 800 godina unatrag kroz povijest, poput Angkor Watta, a istovremeno sam mogao iskusiti svakodnevni život njegovih stanovnika i biti dio njihove kulture koja je donedavno bila pod komunističkim režimom. Nisam politička osoba, ali volim biti informiran. Za mene fascinacija nije samo opera i umjetnost, već proživljavanje povijesti.” Tako su ga i stalna putovanja između Beograda i Zagreba, kaže, naučila ponešto o onome što se posljednjih desetljeća, pa i stoljeće događalo na ovim prostorima. “Prvi puta sam u Hrvatsku došao prije dvije godine. Zagreb je fascinantan grad s toliko glamura i aristokratskog ukusa koji je vidljiv posebno u arhitektonskom smislu. Osim toga, kada razgovaram s ljudima ovdje, osjećam se kao kod kuće, jer su Hrvati dosta slični Latinoamerikancima. Temperamentni su i emocionalni.” Prije nego je postao glavna osoba zadužena za ovo tržište istu funkciju obnašao ju u srednjoj Europi u kojoj je uživao od Beča do Praga. No kada je nakon tri godine dobio premještaj u ovaj dio Europe, nije žalio već je pomislio kako je to fantastična prilika da istraži i nauči više o ovom kraju ali i o sebi.

“Hrvatska je lijepa mješavina povijesti, pejzaža, ljudi i hrane. Znam da se mojim španjolskim prijateljima neće svidjeti ovo što ću reći, ali prije nego sam došao u Hrvatsku, mislio sam da su španjolski morski specijaliteti najbolji na svijetu. No sada mogu reći da sam najbolje morske specijalitete probao u Hrvatskoj i nema im ravnih”, kaže Jaramillo pa ponekad umjesto da se vrati u stan u Londonu zaputi se na Jadran gdje uživa u moru i hrani. Iako ponekad zna osjetiti nostalgiju za rodnim krajem, danas je za njega dom tamo gdje je i on i tamo gdje se dobro osjeća.“Prije nekoliko godina, moja definicija doma je bilo mjesto, kuća u Quitu ili stan u Londonu, ali sada je za mene dom emocije koje nosim sa sobom. Dom za mene nije ono što imam već ono što nosim sa sobom, a to su moji osjećaji i moje misli”, kaže i zato se jednako dobro može osjećati i u Zagrebu i u Beču. Naravno, stalna putovanja imaju i negativnu stranu. Prijatelji nisu uvijek uz vas i puno više morate uložiti da zadržite prijateljstva, no zahvaljujući tehnologiji to je danas puno lakše. “Nedavno sam bio na izložbi u Beču, i dok sam razgledavao slike preko ‘Whatsappa’ sam razgovarao s prijateljicom kustosicom i poznavateljicom umjetnosti u Quitu u Ekvadoru, slao joj slike i razmjenjivao dojmove. I tako smo razgovarali doslovno tri sata”, priča nam Francisco koji svoj doživljaj neke operne izvedbe rado voli podijeliti i s prijateljima na Facebooku. Njegov je profil, kaže, više kao umjetnički blog. Na njemu nema toliko trivijalnih svakodnevnih stvari, ali zato se može vidjeti i naučiti puno o umjetnosti. “Nisam opsjednut Facebookom, ali mislim da je dobar kanal da ostanem u kontaktu sa svojim prijateljima i poznanicima i da znamo što nam se događa u životima. Mislim da sam stvorio lijepu mrežu prijatelja diljem svijeta, a putovanja mi pružaju mogućnost da njegujem ta prijateljstva i da od njih izvučem najbolje”, dodaje.

Volim Hrvatsku

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Zavolio sam ovu zemlju i stvorio sam dobra prijateljstva ovdje. Plan mi je unajmiti stan u Zagrebu i preseliti se ovamo zadnja tri mjeseca prije no što tržište postane dio EU. Želio bih bolje upoznati grad i ljude u njemu”, kaže. A nada se da će ulazak hrvatske u EU biti velika prilika za Hrvatsku i za njezino gospodarstvo, ali smatra da će to biti i veliki izazov u kojem će se igrači na hrvatskom tržištu morati boriti sa još 27 europskih tržišta. “Prema pokazateljima našeg poslovanja, Hrvatskoj ide dosta dobro. Otkada sam na ovoj funkciji imali smo dvoznamentkasti rast. Naravno, za poslovanje uvijek postoji mjesta za napredak. Moj posao je da osiguram bankama da svojim klijetima ponude najprikladniji proizvod i time im poboljša kvalitetu života. Pokušavamo uvjeriti ljude da koriste elektroničko plaćanje umjesto gotovine, zbog benefita koji im taj elektroničko plaćanje donosi. A osim toga, želimo utjecati i na doprinos boljitku zajednice. Ali ono što moramo činiti na svim tržištima, a ne samo ovom je boriti se sa izazovima današnje ekonomije“, zaključuje Jaramillo.