Sad smo čuli što nam je dužnost i služba, komentirao je premijer Zoran Milanović nakon što je jučer na sjednici Vlade predstavljen plan pokretanja investicijskog ciklusa do 2015., uz naglasak na idućoj godini.
Budući da je usvojen proračun s prognozom rasta od 1,8 posto, jasno je da Vlada nema izbora nego u 2013. mora isporučiti konkretne ekonomske rezultate. Pretočeno u brojke to znači: realni rast investicija od 11,5 posto, uz održavanje potrošnje građana barem na istoj razini te oporavak izvoza. Potpredsjednik Vlade Branko Grčić preuzeo je dužnost koordiniranja tog ambicioznog plana u vrijeme kada Europa ulazi u drugo recesijsko razdoblje, a stani analitičari Hrvatskoj rast predviđaju oko nule, odnosno daleko nižim od Vlade, pri čemu je EBRD najoptimističniji, s mogućnošću da nam gospodarstvo raste oko 1 posto. "To je veliki izazov, ali nije nešto posve nerealno", poručio je Grčić, koji drži da investicije u ukupnom iznosu od 72 milijarde kuna u idućoj godini, kada ulazimo u Europsku uniju, nisu znanstvenofantastična kategorija. U odnosu na 2012., to je porast od skoro 9 milijardi kuna, ali daleko je sve to skupa manje nego u predrecesijsko vrijeme.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.ha, ha, ha…
Jednostavnije bi vam bilo da lijevom rukom uhvatite za jaja sve one koji su pokrali 500 i više milijardi kroz privatizaciju! Kad biste imali učinak samo 20% vratili bi u privredu 50% više nego što tu sanjarite… samo vi to ne kužite…
@ prokurist ,
nisi u pravu .
Oni koji su pokrali 500 miliardi znaju , svoje čuvaju i nikom nedaju .
Vidiš da su objavili bezkorisno popis dužnika .
Skupili su samo siće .
Jedino je rješenje oporezovati ponovo one koji redovno i uredno plaćaju sve poreze i dađbine .
Već su i poćeli !
Okolo obilaze razni inspektori uredne platiše poreza i traže im dlaku u jajetu .
ha, ha, ha…
Jednostavnije bi vam bilo da lijevom rukom uhvatite za jaja sve one koji su pokrali 500 i više milijardi kroz privatizaciju! Kad biste imali učinak samo 20% vratili bi u privredu 50% više nego što tu sanjarite… samo vi to ne kužite…
zar je moguće da se na ovakvim besmislicama uopće troši e-tinta.
elementarni prvi korak za omogućavanje bilo kakvih ulaganja jest uspostava elementarnog pravnog poretka i elementarno uređivanje sustava prostornog uređenja.
u oba spomenuta sustava vlada potpuna anarhija i bezakonje. vlada nije ama baš ni prstom mrdula da išta uradi i u jednom od spomenutih sustava, ministri pravosuđa i graditeljstva bave se bijednim tričarijama.
treba raditi, i to mukotrpno i dugotrajno. za to treba nova vlada u kojoj neće biti nikoga iz postojećih medijski etabliranih stranaka.
u tri zadnje vlade jedan jedini suvisao ministar bio je onaj šimonović. i on je brže-bolje pobjegao na kraj svijeta.
bigfoot
okruglica kaže:
Samo želim pitati jednu sitnicu:
Tko će meni platiti moje nepojedene banane?
Ozbiljno.
Zar se kuće dobivaju na poklončiće?
Gdje ja mogu dobiti jednu takvu?
Pa na takvu bih i platila porez od 2 posto.
Ali na ovu nekretninu u koju su uložene banane kojih sam kao malena oduvijek bila željna, moje nove, nerabljene tenesice koje nikada nisam imala, mamin jednogodišnji odlazak frizeru, osnovni obrok u školi moje braće, tatin znoj i muka…
N-E-Ć-U.
Tako mi svega, pod cijenom zatvora, nema apsolutno nikakve šanse da mi za ništa netko oduzima nešto toliko skupo plaćeno.
Jer, već je preplaćeno.
Odavna.
Moji roditelji imaju troje djece.
Ta su djeca trebala jesti, školovati se, imati krov nad glavom.
Radili su kao životinje.
Ne zato jer im je to bilo baš super zabavno, pa su eto, ipak odlučili miješati cement i kopati temelje umjesto bućkati nožice u nekim slovenskim toplicama.
Radili su to zato da bi meni bilo bolje.
Da ja ne osjećam nesigurnost, da se ne bojim da mi sljedeća plaća neće dostajati za stanarinu, da ne ostanem bez zaštite…
Gdje su vam porezi na odlazak na skijanje? Na posjete Parizu? Odlaske na koncerte?
Na manikure i pedikure za koje moja mater misli da su imena nekih zgrada negdje?
Na markiranu odjeću čija imena moja braća ne znaju raspoznati?
Gdje su vam porezi na neodgovornost, lijenost koja se sada nagrađuje?
Eh, pa… ne može.
Ne može bez da pokušam reći da ne može.
Dugujem to svojim roditeljima i svojoj djeci, bez obzira na ovu šuteću, inertnu masu koja se nekada zvala hrvatskim narodom.
Pa makar ja sama stajala kao maleni pokisao miš na trgu s jednim transparentom kojim tražim svoje banane, neće to proći bez da kažem što imam.
Nećete biti sami na Trgu….
i ja sam hodao sa rupom na tenisicama i dobio jednu čokoladu na tjedan…ponekad…sve je u cement išlo….
Uključite se u raspravu