Najnoviji službeni podaci uvjerljivo govore u prilog tome da je kinesko gospodarstvo dotaknulo samo dno te se sada za 2012. očekuje godišnji rast BDP-a od oko 7,8 posto. Takvi rezultati ne bi trebali biti iznenađenje.Kako bi zauzdala porast cijena stambenih nekretnina i spriječila inflacijske posljedice ekspanzionističkih fiskalnih i monetarnih mjera primijenjenih za globalne financijske krize, kineska monetarna vlast u siječnju 2010. počela je stezati fiskalni remen. Monetarno stezanje, administracijske mjere koje su uvele pokrajinske vlasti kako bi se zaustavio rast cijena na tržištu nekretninama te sve slabiji pozitivni učinci državnog poticaja u vrijednosti od četiri bilijuna jena (642,3 milijarde dolara) rezultirali su postupnim gospodarskim usporavanjem. Premda je inflacija u 2011. trebala popustiti, porast cijena hrane te sirovina srezao je ta očekivanja u korijenu. Godišnji rast indeksa potrošačkih cijena u srpnju 2011. dosegnuo je vrhunac od 6,5 posto. Oštro stezanje likvidnosti u konačnici je odvratilo inflacijske pritiske, ali i onemogućilo daljnji gospodarski rast, koji je počeo usporavati nakon što je u prvom tromjesečju 2010. dosegnuo vrhunac od 12,8 posto. Do posljednjega tromjesečja 2011. godišnji rast usporio je na 8,9 posto, potaknuvši nalet kritika uglednih inozemnih stručnjaka.

Tri uzroka razočaranja
Za razliku od njih, kineski ekonomisti nisu bili toliko pesimistični te su očekivali da će se stopa rasta u 2012. stabilizirati na oko osam posto. No, sve donedavno gospodarski rezultati pokazali su se razočaravajućima, i to iz triju razloga. Učinak usporavanja ulaganja u nekretnine na gospodarstvo bio je veći od očekivanog, kao i utjecaj europske krize. Iako je Kineska narodna banka u studenome 2011. smanjila omjer rezervi te omogućila određenu količinu fiskalnih poticaja, vlada se uglavnom suzdržavala od ekspanzionističkih gospodarskih mjera za poticaj rasta. U posljednjem tromjesečju 2012. dugo iščekivani obrat rasta konačno se realizirao. Konačno, kineska potencijalna stopa rasta zadržala se na oko osam posto.Fiskalni položaj Kine i dalje je neosporan: čak i uz ovisnu pasivu svih oblika, kao što su zajmovi lokalnih vlasti, veliki projektni zajmovi te loši zajmovi komercijalnih banaka u slučaju kraha tržišta stambenim nekretnina, kineski omjer javnog duga i BDP-a i dalje je ispod 60 posto. Dakle, kineska središnja banka još ima i više nego dovoljno prostora za smanjenje omjera rezervi i srednje kamatne stope, koji će iznositi 20 posto i šest posto (za jednogodišnje zajmove) bez straha od poticanja inflacije. Pravi izazovi za Kinu su oni dugoročni i srednjoročni. Trenutačni gospodarski obrat nije postignuće koje treba slaviti, osobito s obzirom na to da je ostvaren nauštrb daljnjih reformi i strukturalne prilagodbe.

Politika i prosperitet
Prvo, Kina ubrzano stari, pa će smanjenje njezine demografske dividende znatno utjecati i na smanjenje potencijala za rast. Nadalje, iako je sve ostalo izjednačeno, iznimno brzo povećanje ulaganja u fiksnu aktivu umanjilo je kinesku investicijsku i kapitalnu uspješnost, čime je dodatno umanjilo potencijalni rast proizvodnosti. Kako se kinesko gospodarstvo približava potpunoj tehnološkoj modernizaciji, njezina će se prednost pridošlice ubrzo iscrpiti te bi nesposobnost za inovacije i izostanak stvaralačkog potencijala mogli postati važna zapreka nastavku rasta. Iako je aktivno sudjelovanje u globalnoj proizvodnoj mreži Kini donijelo velike koristi, na neki ju je način i zadržalo na dnu ljestvice vrijednosnog lanca te joj smanjilo manevarski prostor za napredak. Prijete i neke druge zapreke. Ubrzana gospodarska ekspanzija podrazumijeva da će opskrba električnom energijom i sirovinama sve više ograničavati potencijal rasta. Istodobno će zahtjevi javnosti u pogledu zaštite okoliša i ostalih temeljnih prava neupitno povećati troškove proizvodnje. Uvjeti u inozemstvu vjerojatno više neće biti tako povoljni jer će dugotrajni proces globalnog smanjenja financijske poluge usporiti gospodarski oporavak na za Kinu ključnim stranim tržištima. Unatoč statusu Kine kao jednoga od najvećih svjetskih vjerovnika, ona već godinama bilježi deficit na svojoj investicijskoj bilanci. Održi li se taj obrazac, Kina bi se vrlo lako u budućnosti mogla suočiti s ograničenjima glede bilance plaćanja. No, u usporedbi s navedenim osjetljivim mjestima na području gospodarstva, sudbina političkih reformi u Kini bit će puno važnija za dugoročni prosperitet te države. Svi se nadaju da će sve proći dobro. No, nema nikakve štete u zamišljanju kriznog scenarija jer bi ga upravo time Kina mogla spriječiti da se ostvari.

Krizni scenarij 
Takav se scenarij može sažeti na sljedeći način. Zahvaljujući više od 30 godina vratolomna gospodarskog rasta, tijekom kojega se društvenoj pravednosti i jednakosti nije posvećivalo gotovo nimalo pažnje, Kina se pretvorila u raslojeno društvo. Stoga je vrlo lako zamisliti da bi određene društvene skupine mogle početi zahtijevati veći udio u državnom dohotku, koji je po definiciji inflacijski. Kako, naime, politički režim postaje sve blaži i popustljiviji, populizam bi se mogao pokazati neodoljivim, a državni birokratski aparat najvjerojatnije će nastaviti rasti. Uz smanjenu stopu rasta, kineski fiskalni položaj će oslabjeti. Isprva će se to odvijati postupno, a zatim naglo ubrzati, pa će se omjer javnog duga i BDP-a u konačnici popeti na neodrživu razinu. Još gore, kada Kina s ciljem rješavanja fiskalnih problema bude morala iskoristiti svoju ušteđevinu, prikupljanu tijekom dvije generacije i prebačenu u obveznice američke vlade, otkrit će da su te rezerve u stranim valutama izgubile vrijednost. Pri procjeni kineske gospodarske dinamike ključni pokazatelj jest fiskalni položaj. Tek kada se kineski fiskalni položaj počne naglo pogoršavati, njezino će se gospodarstvo suočiti sa surovom stvarnošću. Sljedećih pet godina od neizrecive su važnosti za budućnost Kine. Prilika za okončavanje teškog procesa reformi i prilagodbe nakon toga će nestati.

© Project Syndicate, 2012.

Yu Yongding, bivši predsjednik Kineskog društva za svjetsku ekonomiju i ravnatelj Instituta za svjetsku ekonomiju i politiku pri Kineskoj akademiji za društvene znanosti, član je Odbora za monetarnu politiku Kineske narodne banke te Vijeća državnih savjetnika za Jedanaesti kineski petogodišnji plan