Michal Sliwinski odlučio je 2010. godine kupiti kartu za Kinu u jednom smjeru nakon što je pročitao novinski članak o vratolomnom gospodarskom uspjehu te zemlje. Tek je diplomirao na fakultetu političkih znanosti u svojoj rodnoj Poljskoj, nije mogao naći posao i bojao se da se situacija ondje neće tako skoro popraviti.

"Nisam ni sekunde razmišljao", kaže danas dvadesetšestogodišnji Michal, koji živi i radi u Pekingu. "Odsjeo sam u hostelu, za pet dana pronašao posao koji mi se svidio i počeo predavati engleski." Dvije godine kasnije, kaže, umorio se od predavanja engleskoga, no teško mu je naći neki drugi posao. Tako se našao u društvu 1200 stranaca koji su na nedavno održanome Sajmu poslova za strance u Pekingu pregledavali šezdesetak štandova. Razočaralo ga je što je većina tvrtki koje su ondje izlagale tražila predavače engleskoga. "Vjerojatno ima poslova koji su stvarno dobri", kaže Sliwinski. "No među strancima vlada golema konkurencija i vjerojatno vam neće dati posao samo zato što ste bijelci." Među visokoobrazovanim pridošlicama iz kriznih zemalja Zapada vlada stav da je Kina nova zemlja mogućnosti, no snažan gospodarski rast ne podrazumijeva dobre prilike za zaposlenje za sve. Stranci, naročito oni koji nemaju posebne tehničke vještine i koji ne govore mandarinski kineski tečno, mogu naći samo predavačke poslove na kojima zarađuju manje nego što bi kod kuće.

"Svi misle da je Kina u uzletu i da ovamo treba doći", kaže dvadesettrogodišnji Adam Clark, student na razmjeni na Sveučilištu Nankai u Tianjinu, koji inače studira sinologiju na Sveučilištu u Edinburghu. "Zapravo mislim da je to puno teže nego što se čini." Prema popisu stanovništva iz 2010., među došljacima sa Zapada ima 71.000 Amerikanaca, 20.000 Kanađana, 15.000 Francuza, 14.000 Nijemaca i 13.000 Australaca. Na stranici za strance eChinacities.com čak 65 posto oglasa za radna mjesta čine nastavnička mjesta. "Strancima je i dalje teško naći posao u Kini", kaže George Xu, glavni administrator stranice. "Ako ne govorite kineski i želite raditi u ovoj zemlji, bit će vam jako teško." Danas na tržištu ima sve kvalificiranijih kandidata, naročito kineskih studenata koji su se iz drugih zemalja vratili sa sveučilišnim diplomama, znanjem više stranih jezika i međunarodnim svjetonazorom.

Samo se lani vratilo njih 186.200. "Jako je teško konkurirati onima koji ovdje završe fakultet ili steknu nešto radnog iskustva", ističe Andy Bentote, izvršni direktor agencije za zapošljavanje Michael Page za Kine. Dvadesettrogodišnji Max Scholl, koji je završio zaštitu okoliša na Sveučilištu u Vermontu, već deset mjeseci predaje engleski u jednom kineskom vrtiću. Plaća mu je 1600 dolara. Zabrinut je da neće moći naći posao u struci. "Brine me situacija u kojoj sam se našao", kaže. Oni koji su naučili kineski jezik i naučili o kulturi prolaze bolje. Bart Bucknill u Kinu je iz Engleske došao 2009. Dvije je godine predavao engleski, ali je zato vrijeme i studirao kineski. Lani je na sajmu poslova u Pekingu našao posao voditelja razvoja poslovanja u tvrtki Zhuzhou Times New Material Technology iz provincije Hunan. "Izgleda da sam ih zadivio svojim znanjem kineskoga i sposobnošću da se uklopim u njihovu organizaciju rada", kaže.

Lara Farrar