Hrvatsku je javnost prošloga tjedna uznemirila informacija da Mol, Inin strateški partner, želi ugasiti sisačku rafineriju zbog navodno uzaludnog ulaganja u njezinu modernizaciju. O tome, prošlotjednom sastanku ministra Damira Polančeca i Zsolta Hernadija na temu povećanja mađarskog udjela u Ini te o regionalnoj bitki za naftno tržište razgovarali smo sa Zoltánom Áldottom, direktorom Istraživanja i proizvodnje Mol grupe, članom Uprave Mola i članom Nadzornog odbora Ine.

Kako komentirate spekulacije da predsjednik Uprave Mola Zsolt Hernadi želi ugasiti Rafineriju nafte Sisak?
– To je čista glupost, posebice sada kada su Mol i Ina strateški partneri pa je triput više novaca za modernizaciju rafinerija nego prije nas. Doneseni su jasni planovi što će se u kojoj rafineriji proizvoditi, što prije također nije bilo. Drago mi je da smo počeli s ovim pitanjem jer danas ključ naftne kompanije leži u njezinim rafinerijama. No ljudi misle da je nekoj kompaniji tržište zajamčeno samim posjedovanjem rafinerije, što nije tako. Tvrtke s modernim rafinerijama profitiraju, a one sa zastarjelim postrojenjima gube novac. U tu kategoriju danas spada Ina. Sada se prvi put nakon 15 godina jasno vidi da je zarada u ulaganju u rafinerije pa su sve tvrtke zainteresirane za poboljšanje rafinerijskih kapaciteta. Budući da je u državama poput Mađarske ili Austrije manje-više sve odlučeno, glavna se bitka vodi na Balkanu gdje nije odlučeno ništa. Ako pogledamo kako rafinerije u toj regiji stoje danas, uviđamo Ininu prednost – njezine su rafinerije razvijenije od ostalih. Modernizacija Ine mora se ubrzati inače joj to tržište nije zajamčeno.

Da zaključimo temu Hernadi: glasinama je na ruku došla činjenica da je njegov dolazak u sisačku rafineriju najavljen, no on nije došao. Znate li zašto?
– Nisam u službi koja prati kretanja Hernadija, ali mogu reći da nikada ni na jednom sastanku u Ini ili Molu nije bilo rečeno da bi se bilo koja hrvatska rafinerija trebala zatvoriti. Uvijek smo računali na te rafinerije i isticali koliko je bitna njihova modernizacija. Što se Hernadijeva nedolaska u Sisak tiče, nismo u Čaušeskuovoj Rumunjskoj pa da ako se netko od glavešina ne pojavi na nekom događaju, to znači da od njega neće biti ništa.

Javljaju se kontradiktorne informacije o svršetku modernizacije Ininih rafinerija. Jedne kažu 2009., druge 2010., a treće 2011 godine. Koja je godina prava?
– Ne može se sve završiti do 2009. Jednostavno, samo zato što se tek sada razrađuje precizna dokumentacija i odlučuje koje će se točno tehnologije u kojim procesima koristiti. Slijede javni natječaji, izbor najboljeg ponuđača i slično. Od 2009. nadalje u hrvatskim će se rafinerijama otvarati novi pogoni jedni za drugim, a kompletna modernizacija mora biti gotova 2011.

Lukoil pretendira na slovensku rafineriju Lendava. Vidite li u tome prijetnju za Inu?
– Konzorcij Lukoil – Petrol više će se koncentrirati na prodaju naftnih derivata nego na rafinerijske kapacitete, ali to ne znači da je opasnost za Inu manja. Petrol je kompanija s izuzetno razvijenom maloprodajnom mrežom, a Lukoil ima novaca. To znači da očekujemo porast konkurentnosti na maloprodajnoj bazi, a sudbina rafinerije Lendava ovisi o tome što će se desiti s Ininim, ali i NIS-ovim rafinerijama za koje je zainteresiran Lukoil. Kada smo se već dotakli NIS-a, s hrvatske je pozicije izuzetno bitna činjenica da je srpska vlada poslije dugog kolebanja odlučila golemim koracima krenuti u modernizaciju svojih rafinerija. Mnogi drže da su to učinili jer su primijetili da Inina modernizacija zapinje. Stoga uopće nije svejedno tko će ući u srpske rafinerije.

Kako vidite zajedničku budućnost Ine i Mola?
– To u velikoj mjeri ovisi o omjeru koji će Mol imati u Ini. Ta odluka nije na nama, nego na hrvatskoj Vladi. Mol i Ina funkcioniraju kao joint venture. Kao kod svakog joint ventura vlasnici se moraju dogovoriti koji bi bio sljedeći korak. Iako privatizacijski zakon o Ini predviđa neke korake, nije dovoljno dobro precizirao sve detalje i o njima se moramo dogovoriti. Više smo puta javno istakli da Mol želi imati puno veći udio i vlasnička prava u Ini, no ne zato što smo tvrtka koja manijakalno želi veći udio zbog veće vlasti. Riječ je o čisto poslovnim razlozima. Ina bi mogla mnogo bolje i učinkovitije funkcionirati ako bi Mol ušao u veći vlasnički paket. Ni u Ini ni u Molu ne može se zaobići tempiranje tijeka događaja pa nije svejedno hoćemo li planove realizirati za 4 ili 10 godina. Ako pogledamo međunarodnu kartu naftnih kompanija, jasno se vidi da ni Ina ni Mol nisu veliki kao što se čini. No zajedno smo jači.

Što ako Mol ne uspije povećati vlasnički udio u Ini?
– Mol ima jake pozicije u Ini. Ako sve ostane samo na tome, Molova će se uloga promijeniti iz strateškog partnera u svojevrsnog financijskog ulagača. Ta opcija postoji, ali ona nije optimalna ni nama u Molu ni našim ulagačima. Ne tvrdim da se željeni rezultati ne mogu ostvariti takvim razvojem događaja, ali ti će rezultati biti daleko lošiji.

Preuzimanje Mola zasad je teško ostvariva opcija

nije svaki isti

Zaboravite pitanje „isplati li se električni automobil“. Danas je važnije nešto drugo

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Mnogi predviđaju da će Mol zbog globalizacije tržišta jedamput kupiti veća naftna kompanija. Kako to komentirate?
– To nije nemoguće, vidimo da se to stalno događa u svijetu. Ipak, Mol u Europi kotira kao tvrtka zaštićena od opcije preuzimanja i držim da bez blagoslova unutar Mola takvo što nije moguće. Ipak, nikad ne reci nikad. Na kraju krajeva, odluku donose dioničari. Ipak bih rekao da je takva opcija teško ostvariva. Mol je posljednjih godina imao ideju spajanja s drugim tvrtkama, ali nikada se nije dogodilo da nas je netko pokušao preuzeti. Osim toga, naša je najbolja obrana cijena dionica.

Neće biti iznenađenje ako izrazimo interes za NIS

Kada smo kod NIS-a, je li Mol zainteresiran za ulazak u tu kompaniju?
– Do sada to nismo službeno isticali zato što proces privatizacije NIS-a još nije započeo. Mol ima poslovnu politiku da pomno prati sva događanja u regiji, pa neće biti iznenađenje ako izrazimo interes i za NIS. Omjer i način našeg interesa ovisit će o tome što ćemo vidjeti u dubinskom pregledu kompanije i procesa koji je okružuje. Mol u NIS-u ne vidi niša loše i pozdravljamo tamošnju ideju da se ulagaču automatski daje menadžmentska prava u tvrtki. No stanimo na loptu, treba vidjeti koga će srbijanska vlada pozvati na natječaj i razlučiti sve detalje da bih mogao preciznije odgovoriti.

Ruski dobavljači

Čini se da dobivate regionalnu bitku s OMV-om. Budući da pretendirate na balkanske kompanije, mislite li da je to zbog zajedničke socijalističke prošlosti i poznavanja tranzicijskog tijeka?
– Ne volim previše pričati o drugim kompanijama i njihovim jačinama jer to nije sasvim korektno. Može se vidjeti da u ovoj regiji postoje četiri velike tvrtke To se vjerojatno neće mijenjati. Poljski PKN Orlen koji kotira na Njemačku i Češku, te Mol, Lukoil i OMV. Mislim da su posljednje tri tvrtke na paritetu, s tim da je svaka jača u nekoj od država u regiji. OMV je jači u Rumunjskoj, Lukoil u Bugarskoj, a Mol u Hrvatskoj i BiH.