Financijska kriza nastupa kad se golema količina sredstava u financijskom sustavu odjednom pokaže riskantnom, a ulagači se žele riješiti svoje imovine. Ta imovina postaje toksična, ne samo riskantna, nosi rizik koji se ne može izmjeriti. Toksičnom imovinom ne trguje se prema normalnom izračunu rizika i profitabilnosti. S obzirom na to da se njihov rizik ne može izračunati, vlasnici samo žele prodati, katkad i po bilo kojoj cijeni. Tijekom 2007. i 2008. godine takav je slučaj bio s vrijednosnicama na temelju stambenih hipoteka u Sjedinjenim Američkim Državama. Tijekom faze procvata te su se vrijednosnice prodavale kao vrijednosnice bez rizika uz pretpostavku da cijene nekretnina u SAD-u ne mogu padati jer se to u mirnodopskim uvjetima dotad nikad nije dogodilo. No, ta se pretpostavka pokazala netočnom kad je 2007. godine počeo pad cijena nekretnina u širem smislu, a stope gubitaka na hipotekama naglo su se povećale. Zbog toga se pokazalo da su vrijednosnice na temelju stambenih hipoteka znatno riskantnije nego što se očekivalo. Isprva nije bilo osnove da se cijena razumno mijenja jer je pad cijena stambenih nekretnina u SAD-u u mirnodopskim uvjetima bio presedan. Štoviše, banke i druge financijske institucije, koje su držale velik broj tih hipoteka, nisu bile spremne za mjerenje rizika, a u neke bi i bankrotirale da su bile prisiljene prodati to što imaju po strahovito niskim cijenama koje su prevladavale na vrhuncu krize.
Grčka uzdrmala ulagače
Kriza eurozone prati sličan uzorak. Javni se dug donedavno smatrao krajnje sigurnom imovinom, pa je njegov status bez rizika čak upisan u regulatorni okvir Europske unije, koji bankama dopušta da drže velik udio javnog duga bilo koje zemlje eurozone, a da ne moraju osigurati kapital za pokrivanje potencijalnih gubitaka. Kao i s vrijednosnicama od stambenih hipoteka, stav da je javni dug posve siguran potvrdila je "činjenica" da nijedna napredna zemlja, barem u razdoblju od kraja Drugoga svjetskog rata, nije doživjela bankrot. Ulagači su stoga pretpostavili da ne moraju procjenjivati kreditni rizik javnog duga zemalja eurozone. Praktički bankrot Grčke s početka ove godine dokinuo je spokoj ulagača. Obveznice rubnih zemalja eurozone postale su toksične. S obzirom na dotad nečuvenu narav grčkog bankrota, tržišna procjena vrijednosti perifernog duga uvelike se mijenjala, tragajući za "temeljnim pokazateljima", kao što je razina deficita ili duga, koji bi mogli objasniti evoluciju premije rizika. Štoviše, mnoge su banke imale toliko javnog duga na svojim bilancama da bi u slučaju potpuna bankrota i one sigurno bankrotirale. Zbog toga je došlo do krajnje nestabilnosti u bankovnom sustavu eurozone.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu