Prije samo nekoliko mjeseci kriza u eurozoni bila je na naslovnicama svih novina. Zašto će euro propasti? Hoće li većina južne Europe bankrotirati jer se neće moći zaduživati po razumnim kamatnim stopama? Hoće li to prouzročiti novu svjetsku recesiju? Pravo je iznenađenje što trenutno vlada dojam da je situacija u Europi pod kontrolom. To je istina ako vas zanima samo hoće li vlasnici obveznica dobiti svoju isplatu.

Ali to je također laž ako vam je perspektiva malo šira. Europska središnja banka, baš poput američke Banke saveznih rezervi, može tiskati novac, a upravo to je u konačnici i učinila. No pravi problem je bio, a i dalje je, mogu li se zemlje s periferije preobraziti u uspješna gospodarstva bez izlaska iz eurozone. "Potezi Europske središnje banke i ostalih tijela vlasti u Europi zasad su imali općeniti učinak ispunjavanja velikih financijskih rupa u bankama na periferiji i državnim financijama", nedavno je napisao Bob Prince iz organizacije Bridgewater Associates, "ali nisu postigli gotovo ništa u pogledu rješavanja neravnoteže glede konkurentnosti među tim gospodarstvima".Banke oklijevaju pri izdavanju zajmova. Izvještaj Europske središnje banke o zajmodavstvenoj aktivnosti iz rujna pokazuje rekordni pad od 1,4 posto u zajmovima izdanima tvrtkama iz privatnog sektora te fizičkim osobama u eurozoni. Da zemlje s periferije jednostavno imaju fiksne valutne stope, umjesto zajedničke valute, mogle bi, a to bi vjerojatno i odavno učinile, devalvirati tu valutu.

To je najnormalniji recept za države koje zapadnu u financijske nevolje. Spojite to sa štednjom i oporavak je zapanjujuće brz jer izvoz raste, a uvoz drastično pada. No u postojećim uvjetima, taj proces bit će bolan i dugotrajan, ali ne nužno i uspješan."Europska unija sposobna je srediti vlastite probleme ako postoji politička volja", nedavno je u govoru na sveučilištu New York University rekao Richard Lambert, kancelar britanskog sveučilišta Warwick University i bivši urednik lista The Financial Times te dužnosnik središnje banke. "Ovo je kriza koja se tiče gospodarskih neravnoteža u eurozoni, a ne samo rascjepa koji je odvajaju od ostatka svijeta." Ovo bi vrijedilo zapamtiti. Politička unija neće se ostvariti. A Europu neće obilježiti ni jednostavna mobilnost radne snage. Irsku često navode kao primjer uspjeha s periferije, a na određene načine ona to i jest. Cijena rada je u padu, a čini se i kako ta zemlja bolje konkurira na svjetskim tržištima. To je postigla deflacijom, smanjenjem plaća u javnom i privatnom sektoru, smanjenjem naknade za nezaposlene i produljenjem dobi umirovljenja.

Izvoz je u usponu, baš kao i uvoz, što je neobično za zemlje s periferije. Sve te žrtve nagomilale su se u veliko iskupljenje za grijeh balona na tržištu nekretninama koji je uništio državne banke, a zatim i vladu koja se pokušala zauzeti za iste te banke. Jedan od razloga zašto su Amerikanci sumnjičavi prema izgledima za opstanak eura jest taj što je nama teško zamisliti da bi netko voljno pristao na takav recept kad bi mu jednostavno uvođenje (i brza devalvacija) nove valute donijela puno manje boli. No euro nikada nije bio primarno gospodarska tvorevina. Puno su važniji bili te i dalje jesu politički razlozi za zbližavanje Europe. Grčka, koja je naizgled zapala u recesiju bez kraja i konca, i dalje iskazuje snažnu podršku euru, a isto raspoloženje bilježe i ankete u Finskoj, koja je na sto muka zbog potrebe pružanja potpore perifernim zemljama. Nisu samo problematične zemlje s periferije u posljednjih desetak godina doživjele puno brži rast inflacije i cijene rada nego i Njemačka, što je dovelo do problema s konkurentnosti. Isto se danas odnosi na Italiju i Francusku. Lambert tvrdi da je najvažnije pitanje s kojim je Europa suočena to hoće li Francuska uspjeti riješiti svoj problem s konkurentnošću.Njemačka inflacija pritom bi bila od velike pomoći, a to bi se moglo pokazati nuspojavom tiskanja novca punom parom od strane središnje banke. Eurozona neće propasti. Međutim, nije sigurno je li dugoročno održiva.

Floyd Norris