Dramatična izborna pobjeda predsjednika Obame nije znak da se rascijepljena nacija na dan izbora konačno ujedinila. Ali jest snažan poticaj gospodarskoj politici koja naglašava otvaranje novih radnih mjesta, zdravstvenu reformu, povećanje poreza i uravnoteženo smanjenje deficita, kao i umjerenim stavovima glede imigracije, pobačaja i istospolnih brakova.

Ona je također osuda otrcanih fraza još iz Reaganove ere o smanjenju poreza i poreznim olakšicama za bogate te politike straha, netolerancije i krivih informacija. Predsjednikova pobjeda opet je u velikoj mjeri ovisila o državama Srednjeg Zapada kao što je Ohio, gdje se spas automobilske industrije, kojega je Obama osmislio, a kojemu se Romney protivio, pokazao kao iznimno popularna mjera, i to iz vrlo jednostavnog razloga – zato što je uspio. Općenito govoreći, čini se da su glasači sa Srednjeg Zapada prihvatili predsjednikov argument kako vlada ima značajnu ulogu u otvaranju radnih mjesta u privatnom sektoru te poticanju gospodarske aktivnosti. Odbacili su Romneyjev stav da bi se Washington trebao kloniti takvih stvari te umjesto toga dopustiti slobodnom tržištu da radi prema vlastitom nahođenju. Posljednji očajnički pokušaj republikanaca da preotmu glasove u Pennsylvaniji naglašavajući nezaposlenost pokazao se kao potpuni promašaj, kako ondje, tako i drugdje.

Naime, glasači koji su istaknuli nezaposlenost kao primarni problem uglavnom su glasovali za predsjednika. Ispada da je Romney sam sebi presudio kada je tijekom predizbora, to jest izbora za republikanskog kandidata zauzeo oštar stav prema imigraciji, što mu je osiguralo potpuno odbacivanje od strane Hispanoamerikanaca. Zauzimanjem rizičnog stava da bi ilegalne imigrante trebalo nagnati na "samodeportaciju" i pohvalom okrutnog protuimigracijskog zakona u Arizoni, Romney je sam sebi znatno otežao posjet Floridi i nekolicini drugih ključnih država. Tek jedna trećina glasača smatra da bi sve ilegalne imigrante trebalo deportirati, dok dvije trećine podržavaju neki oblik ostvarivanja legalnog boravka ili državljanstva.Ipak, Obamina pobjeda nije iskaz ujedinjenosti ove države. Bogatiji Amerikanci podržali su Romneyja, dok su oni siromašniji uglavnom glasovali za Obamu. Podjele su očigledne i prema rodnoj, dobnoj, rasnoj i vjerskoj liniji. Afroamerikanci i Hispanoamerikanci velikom su većinom glasovali za Obamu, dok su muškarci bijele rase uglavnom glasovali za Romneyja, koji je također osvojio glasove onih koji se opiru istospolnim brakovima, žele zabraniti pobačaj i priželjkuju masovnu deportaciju ilegalnih imigranata. No ništa od navedenog u ovoj zemlji više ne predstavlja stav većine stanovnika. Romneyjeva strategija okrivljavanja Obame za sva zla ovoga svijeta i uvjeravanja Amerikanaca da ima plan kako srezati deficit bez povećanja poreza ili smanjenja sredstava za Medicare jednostavno se pokazala neuspješnom. Značajan broj glasača za trenutno gospodarsko stanje ne okrivljuje Obamu, već bivšeg predsjednika Georgea W. Busha.

Oni koji smatraju da su tržište stambenim nekretninama i nezaposlenost najveći problemi ove zemlje glasovali su za Obamu, a oni koje najviše brinu porezi uglavnom su glasali za Romneyja. Vrlo je znakovito to što je 60 posto glasača izjavilo kako smatra da bi se trebali povisiti porezi za bogate ili za sve. Samo 35 posto glasača smatra da poreze ne bi trebalo povisiti. Naravno, glasovi te skupine pripali su Romneyju. Već prema rezultatima anketa postalo je jasno da Amerikanci nisu nimalo zadovoljni nepromijenjenim gospodarskim stanjem u državi, a velik broj glasača izjavio je da smatra da se gospodarsko stanje pogoršava. No čini se da Romney nije uspio uvjeriti glasače da je deficit najrazorniji problem. Tek svaki deseti glasač, naime, smatra da je deficit najvažnije pitanje s kojim se ova država treba pozabaviti.Republikanci su zacijelo bili razočarani rezultatima neumoljivog napada na Obaminu reformu zdravstvenog sustava jer je samo jedna četvrtina Amerikanaca izjavila da je za njezin potpuni opoziv. Ljudi kojima odgovaraju desničarski stavovi Republikanske stranke uglavnom su glasovali za Romneyja. No pobjede demokrata, poput pobjede Christophera Murphyja nad Lindom McMahon u utrci za Senat u Connecticutu, Joea Donnellyja nad Richardom Mourdockom u Indiani ili Claire McCaskill nad Toddom Akinom u Missouriju pokazale su koliku cijenu republikanci plaćaju zato što kandidiraju osobe s ruba političke scene. Rezultati anketa bili su ohrabrujući utoliko što su pokazali da značajna većina Amerikanaca smatra da bi pobačaj trebao biti legalan te da polovica Amerikanaca vjeruje da bi njihova savezna država trebala priznavati istospolne brakove.